Stadion, fudbal i sveopšti amaterizam

Objavljeno: 27.09.2022, 08:38h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Sinoć su mi oboje maloljetne djece, od 11. i 17. godina otišla da gledaju fudbalsku utakmicu Crna Gora – Finska. Po završetku su me pozvali telefonom, zamolili me da dođem po njih zbog jake kiše, a oni će me čekati u blizini stadiona, kod zgrade Fond PIO, u Bulevaru Ivana Crnojevića. Stariji sin koji me je nazvao je dodao da mu je baterija telefona pri kraju i da će mu se telefon svakog časa ugasiti – što se i desilo.

Krenuo sam automobilom po njih, međutim, policija je blokirala cijeli Bulevar Ivana Crnojevića i saobraćaj u blizini stadiona, ne dozvoljavajući pristup sa bilo koje strane –  bez najave o tako nečemu. “Normalno”. Pokušao sam da priđem djeci i pokupim ih sporednim putevima, ali je policija bila na svim priključnim cestama bulevaru, ne dozvaljajući priključenje.

Morao sam da se vratim kući, a djecu  nijesam mogao da obavijestim o tome da ne mogu doći po njih.  Poslije 23.30 sati došla su kući, prethodno me čekajući pola sata,  mokra “do gole kože”. Na pitanje, đe su im kišobrani koje su ponijeli, odgovorili su mi da su ih morali ostaviti na ulasku u stadion – nijesu im dozvolili da ih unesu, a kada su izlazili, nije ih bilo – ukradeni su. Nestali su ne samo njihovi, nego svih 40-50 kišobrana koliko ih je bilo ostavljeno na tom ulazu.

“Normalno” da se nije niko pojavio od organizatora utakmice ili uprave fudbalske reprezentacije Crne Gore da uputi izvinjenje gledaocima, eventualno im organizuje prevoz ili ponudi obeštećenje.  Žena koja je takođe ostala bez kišobrana je pozvala i obavijestila policiju o svemu – kažu mi djeca.

Na posao uvijek idem biciklom, osim kada je kiša. Tada idem pješice, koristeći kišobran. Ako je kiša baš jaka kao što je bila juče ujutro, koristim automobil kao nužno sredstvo prevoza, da ne bih mokar provodio osam sati na poslu.

Jaka kiša koja je padala juče ujutro bila je razlog što sam na posao pošao automobilom. Skrenuo sam u ulicu 19. decembra (pored Lovćen banke) koja ide pored stadiona prema crkvi Svetog Đorđa, da bih se parkirao na jedinom slobodnom parking prostoru u tom reonu – ispod Gorice. Na pola ulice, tik uz stadion sa sjevernoistočne strane, bila je postavljena metalna ograda koja zaprečuje dalji prolaz, inače jdnosmjernom ulicom. Ograda se nije mogla i ne može se vidjeti odmah po skretanju u ulicu 19. decembar. Kako je bilo 6.55 sati, vrijeme kada većina zaposlenih u obližnjim firmama dolazi na posao, u tren se u ulici našlo desetak automobile, zakrčeni jedni iza drugih. Poslednji u koloni nijesu znali niti mogli vidjeti zaprečenje, nastala je opšta buka sirenama, metež i nervoza, a onda okretanje automobila nas svih, u uskoj, jednosmjernoj ulici, te povratak suprotnim, zabranjenim  smjerom kao jedinim izlazom.

Policije ili neke druge osobe iz organizacije utakmice (“normalno”) nije bilo kako bi nas upozorili da je ulica blokirana. Sve se dešavalo tačno 14 sati prije početka utakmice. Svi zaposleni koji su došli automobilom su zbog takve organizacije i ne-obavještavanja građana, kraće ili duže kasnili na posao.

Stadionu nije mjesto u centru grada i pod hitno ga treba izmjestiti. Pogotovu kada imamo lošu organizaciju i ništa bolju policiju, a i fudbal nam je bruka u koju se ulažu ogromna sredstva, te bi ga trebalo svesti na amaterski sport – što on realno i jeste.

Svakako, fudbalskom stadionu pod Goricom nije mjesto tu gdje je, bar za organizuaciju međunarodnih utakmica, kada moraju biti ispoštovane određene procedure i mjere zbog kojih treba da trpe svi građani strogog centra Podgorice.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register