U minut poslije 12

Objavljeno: 20.09.2022, 13:33h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Dok inflacija galopira, cijene energenata skaču u nebo: nema ih ili će ih faliti, ne samo kod nas već u cijeloj Evropi; preko noći smo iz nepodnošljivo vrelog ljeta ušli u jesen i hladna jutra, koja nagovještavaju predstojeću zimu punu neizvjesnosti. Evropa – i sama donekle kriva za situaciju u kojoj se našla, od rata u Ukrajini – donosi planove i mjere suočavanja sa nikad nepredvidivijom zimom, dok kod nas traje politički i institucionalni vakum – bezvlašće jednom riječju.

Društvo nam funkcioniše više po inerciji nego institucionalno, a glavna briga političkih elita je sastavljane vlada i odlaganje izbora, to jest opstanak u političkom sedlu. Amaterski i neodgovorni konglomerat partija i vođa koji su pobijedili na poslednjim izborima, u permanentnoj svađi, stalno nevoljno sastanče – radi javnosti uglavnom – pokušavajući da se dogovore oko novog mandatara i vlade, radeći to na način koji može koristiti jedino gubitnicima izbora. Juče su se, najzad, u minut poslije dvanaest, saglasili da novi mandatar bude Miodrag Lekić – i ništa više, izgleda. A pitanje je jesu li i to!?

Čeka se reakcija Đukanovića, to jest da li će prihvatiti predloženog manadatara, koji je predložen bez uobičajnih konsultacija sa predsjednikom države i bez potpisa 41. poslanika. Jedan populistički „lider“ iz te amaterske družine je unaprijed opomenuo Đukanovića da je na sceni državni udar ako ne prihvati upitni predlog za izbor mandatara.

Kod nas se svako malo donose „istorijske odluke“,  izvode „državni udari“, u stalnoj smo „diktaturi“ – kažu oni koji nas vode – uvijek mnogo uspješnije od prethodnika im. Pregovori o sastavu nove vlade i novom mandataru juče su na opisan način „uspješno“ okončani, poslije serije sastanaka na tu temu, u koje niko nije vjerovao, pa ni inicijatori, a na koje se, od svega zasićena javnost, gorko smijala u svoj svojoj nemoći.

Što i kako dalje, čini mi se da niko ne zna, niti ima plan. Sve se radi ad-hoc, bez logike, plana i promišljanja. Jedino je bitna partijsko-liderska pozicija pred nove izbore, kojih se svi plaše, zato se nalaze načini da se oni nekako odlože. Uz to, ni za neophodne i brze izbore, kao najboljeg rješenja za izlazak iz permanentne krize, nema osnovnih preduslova, čak ni Ustavnog suda. Na obećanu promjenu izbornih zakona i sređivanje biračkog spiska više se niko ne osvrće. To su bile samo neka iz serija obećanja iz perioda „kada mi dođemo na vlast“.

Poslije dvije godine od pobjede na parlamentarnim izborima bivše vječite opozicije, glavni njeni „uspjesi“ bi se mogli sumirati u sledećem:

  • partijsko zapošljavanje je gore nego i u vrijeme prethodne vlasti,
  • amaterizam i nestručnost izraženija nego onda,
  • još veći je javašluk,
  • rasipništvo i neracionalno trošenje državnih funkcionera približno je isto,
  • nacionalizam i klerikalizam su prosto buknuli,
  • nada u istinske promjene i boljitak ubijena.

Mora se priznati da je pljačka državne imovine neuporedivo manja i da novi specijalni državni tužilac Novović uliva povjerenje, pokušavajući da radi svoj posao u nemogućim uslovima. Nova vlast je za ove dvije godine pokazala i da država može funkcionisati po inerciji, praktično bez institucija i bilo kakvog autoriteta nosilaca funkcija u zakonadavnoj i izvršnoj vlasti.

Novi „istorijski dogovor“, postignut u minut poslije dvanaest samo će, čini mi se, dalje usložniti tu ionako alarmantnu situaciju u državi i društvu. Ako bi Đukanović prihvatio Lekića kao mandatara i predložio ga Skupštini, sumnjam da bi on mogao sastaviti novu vladu kojoj bi dali podršku svi oni koji su ga nevoljno predložili. A ako bi kojim slučaj to uspio, tek onda bi nastao haos u kojem bi svako gurao svoj partijsko-predizborni interes, na uštrb javnog. Takva Vlada bi jedino mogla da pokaže da i od prethodne dvije može biti gora, kao što su one prethodne to pokazale u odnosu na svoje prethodnice, iako su mnogi od nas mislili da je tako nešto prosto nemoguće.

Vjerujem da mnogi misle kako je dogovor koji je juče kao postignut ipak neka nada za konsolidaciju prilika u pobjedničkoj većini i državi upošte. Za razliku od njih, smatram obrnuto, da je on  jedan od najkrupnijih koraka u seriji takvih koji će i nereformisani DPS sa partnerima mu u očima javnosti učiniti prihvatljivijom opcijom od rasula koje bi zavladalo ako se ta Vlada uopšte bude formirala.

A „dolazi zima, duga i hladna…“ – (Suncokret)

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register