Naši političari i „lideri“ vode isključivo visoku politiku, „niska“ ih ne interesuje. Vjerno stado ih u tome slijedi. Sastavljaju vlade, ginu za vjeru i naciju, uspješno nalaze neprijatelje i izdajnike, a problemi sa kojima se svakodnevno susrećemo zahvaljujući nefunkcionalnosti države – koju su ovakvom kakva je napravili upravo ti politički lideri i partije – ne interesuje ih. Skoro ništa u državi na funkcioniše, kradu na nas na sve strane, svugdje čekamo u nekim redovima, ali to je ta, za stado neinteresantna, „niska“ politika. Upravo o njoj često pišem. Pisaću i u ovom tekstu – na vrijeme vas upozoravajući da ne čitate dalje. Jer koga interesuju obične, svakodnevne stvari, kojim nam se zagorčava život, pored dilema tipa: hoće li biti sastavljena nova vlada, da li će na njenom čelu biti naglo pomirljivi i  vječiti opozicionar Mandić ili veliki vjernik Ibrahimović?

Jutos sam pošao da izvadim saglasnost za put u inostranstvo maloljetnom djetetu kojem je ona neophodna zbog maturske eskurzije. U zgradi Opštine Podgorica, gdje se može ovjeriti saglasnost, bio sam u 10.35 sati. Znao sam da u zgradi postoji šalter Pošte Crne Gore, na koji mogu da uplatim predviđenu taksu. Vidim da šalterske službenice nema na radnom mjestu. Poslije par minuta prilazim bliže. nadajući se da će me primjetiti i pojaviti se. Tada tek primjećujem poruku da, vjerovali ili ne, šalter ne radi, zbog godišnjeg odmora, od 01.08. do 31.08.! Da, dobro ste pročitali – šalter (uslužna djelatnost) ne radi zbog godišnjeg odmora. Da doživljaj bude na nivou intime, sve je to ispisano ručno, na papiriću, sa potpisom upravnika(ce).

Poštom, inače, gazduje ona partija – dobro ste pročitali da gazduje partija ali navikli ste na takva gazdinstva pa vam je to normalno – koja svaki dan kuka o revanšizmu prema njima, jer njihove partijske „kadrove“ poslije gubitka vlasti smjenjuju drugi partijski kadrovi. Inače, ista ta Pošta od kada je postala njihova partijska prćija, otvorila je nekoliko šaltera po prigradskim naseljima, u kućama svojih partijskih aktivista najčešće, zapošljavajući i unapređujući svoje aktiviste bez ikakve mjere i obzira. Ali je, eto, zatvorila šalter u strogom centru grada – zbog odmora!

Već je 10.40 – a znam da je pauza u Opštini od 11.00. Stoga trčećim korakom prelazim Trg i idem u CKB banku, koja je preko puta. Uzimam broj, vidim da dvije stranke već čekaju, a da u banci na Trgu radi samo jedan šalter! Može im biti, jer regulatora nemamo, a stado je stado, naviklo da sve trpi – i da uvijek čeka. I kada sam došao na red, ispred mene uskače, bez uzetog broja normalno, konobar iz obližnjeg restorana ‘Sicilija’ da rasitni novac. Računam odmah će, ali se baš oduži. Protestujem i kažem da je preko reda, da žurim, na što mi službenica banke kaže da ga je ona prozvala! Kako ste ga mogli prozvati, sa kojim pravom ako je preko reda i bez broja? – pitam. Ne konstatuje me, samo se radnik obezbjeđenja uzvrpoljio. Najzad dolazim na red, a „ljubazna“ službenica koja je čula da trebam sve završiti prije 11.00 sati, traži mi na uvid ličnu kartu zbog uplate od 2.00 eura. Da li joj je moja lična karta potrebna zbog eventualnog pokušaja pranja novca (od 2.00 eura) ili kako bi me onemogućila da stignem na vrijeme, prosudite sami. A onda dolazi novi šok. Na uplatu od 2.00 eura CKB naplaćuje proviziju od 1,50 eura, iliti 75% od visine uplate. Već je 10.56, „ljubazna“ službenica, likujući što vjerovatno neću stići, a poslije prepirke koja je rezultirala namjernim odugovlačenjem,  kaže mi: „Želim Vam ugodan dan gospodine“.

Znam da će rukovodstvo CKB, ako neko od njih proičita ovaj tekst, provjriti navode, reagovati, preduzeti adekvatne mjere. A uradiće to isto i Centralna banka, te bankarski Ombudsman!?

Kako može provizije za uplatu biti 1.50 eura kada je u Lovćen banku čiji sam klijent ona 0.30 odnosno 0.40 eura, pitam svog bankara. Može ako hoće i 5.00 ili 10.00 eura, ali to je pljačka, kaže mi.

A kako toliku proviziju odobrava Centralna banka? – postavljam mu dopunsko pitanje. Smije se, a ja mu se gorko pridružih, jer oboje znamo da je naša Centralna banka još jedna mrtva institucija koja služi isključivo za pljačku i za vječito direktorovanje „kontroverznog“ Radoja Žugića.

Kada sam opet stigao u Opštinu bilo je tačno 11.00 sati, službenici su izlazili sa posla zbog pauze…

***

Opisaću još jedan slučaj iz domena „niske“ politike i kako gazduju javnim preduzećima iz Kalimero partije protiv koje se sprovodi „neviđeni revanšizam“.

Kalimero partija je dobila na gazdovanje i veći dio EPCG, među njima i CEDIS. Normalno, postavili su sve savršene stručnjake i profesionalce, koji su sasvim slučajno bili i visoki partijski funkcioneri. Usput su i  tamo, kao u Pošti, zaposlili stotine svojih aktivista, rođaka, kumova i ostale mnogobrojne rodbine (nije u pitanju čitulja). U februaru ili martu ove godine, poslije niza prijava najzad su došli njihovi radnici i iskopali rupu dublju od metra kako bi zamjenili stari, potpuno truli električni stub. Od tada, iako sam ih zvao nekoliko puta da završe započeti posao – „Bože ga pomiluj“ –  da se izrazim u skladu sa njihovom novom političkom retorikom i ideologijom. Duže od pola godine stoji nezaštićena rupa po sred moga dvorišta.

Dok je DPS „gazdovao“  javnim preduzećima, to se nije moglo desiti. U svoj njihovoj pljački i javašluku bilo je više reda i pravila nego kod alternative im. Sa željenjem i gađenjem to moram priznati. Zato obećavam, ovako javno, da ako mi se dijete ili neki gost povrijedi upavši u rupu, vanistitucinalno ću tražiti, to jest sprovoditi pravdu. Do toga ste me doveli.

Sve ovo se događa samo meni, drugim građanima ne, zato vi obožavate svoje vođe i bavite se isključivo visokom politikom, a ova niska vas ne interesuje?