U belaju je i dan dugačak

Objavljeno: 18.08.2022, 19:50h

Piše:Ibrahim ČIKIĆ

Iako sam prošle godine zaključao Sinjavac, zbog problema sa okom ove godine sam kasnio. Na svu sreću, ima još zaljubljenika koji su ga na vrijeme otključali. Kada sam došao vidio sam da je i bez mene radio punom parom.

Ako su dozvoljavale vremenske prilike, svakodnevno sam bio na Limu i nisam preskakao. Za razliku od prošle, ove godine osjetno nas je bilo manje, bar na Sinjavcu. Bilo je dana kada sam bio i sam, ali nisam odustajao.

Znao sam da će u petak, ako nije po Dubaiju, Kataru, crnogorskom ili hrvatskom primorju… izbiti Enes. Kupao sam se i bio prijatelj i sa njegovim rahmetli ocem Kemalom. Enes je momčina kakvog je teško sresti u bjelopoljskoj podaničkoj čaršiji. Oštrouman i slobodan poput ptice. Korpulentan i pun snage kada se dokopa Lima doživi takvu transvormaciju da poprimi izgled razdraganog i bezazlenog djeteta. Eh, ovoga petka, baš kada sam se spremao da idem kući, dođe na ostrvo.

Opis nije dostupan

„Znao sam da si tu. Majka pravila pitu pa sam ti donio da prezalogajiš. Bujrum.“

Sjedoh na limski oblutak, prekrstih noge i udarih po bureku a on nastavi:

„Slušaj ovo. Vrijeme je ručku. Porodica na okupu, domaćica još vrti oko šporeta. Sin ogladnio i jedva čeka da nešto založi. I samo što majka skide sa šporeta ključalu supu i nasu u tanjir, nestrpljivi sin zahvati i naiskap srknu punu kašiku. Bi šta bi, ali stojički podnese bol i nastavi mirno da sjedi. U međuvremenu, dođe i otac sa posla. Sjede za sto gleda sina kako jede te i on uze punu kašiku i na zor proguta. Od bola potekoše mu suze niz obraze, ali ne progovari. Trpi, šuti i salvetom suši obraze. Vidi sin šta je uradio. Ne zna da li bi plakao ili se smijao. Poslije kraćeg vremena, pokušavajući da sakrije smijeh, upita oca:

„Što plačeš tata?“

„Ništa sine. Sjetih se tvog pokojnog brata. Danas je godina dana od kako smo ga ukopali, pa plačem.“

„Jeste tata. Baš mi je žao što sam zaboravio i nisam se prije sjetio.“

„Neka sine, neka. Ono što valja kratka je vijeka. Kamo lijepe sreće da smo tada tebe ukopali.“

***

I mi trideset i kusur godina srčemo „ključalu supu.“ Sve vrijeme trpimo i šutimo. Doista, ono što valja kratko traje. Kamo lijepe sreće da smo i mi poslije godinu dana vratili jednopartizam i sahranili višepartizam i demokratiju. Lopovi i „ugledni“ biznismeni bi bili u zatvorima, a radnici u fabrikama i ne bi bilo sirotinje. Ovako, tražili ste – gledajte!

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register