A što ćemo tad, luciferi?

Objavljeno: 22.07.2022, 13:33h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Najveći komičar u našoj Skupštini Milan Knežević je za premijerski sat postavio pitanje predsjedniku vlade „I, što ćemo sad“? Narod je bio oduševljen tom duhovitošću narodnog poslanika koji u našem „visokom zakonodavnom domu“, umjesto donošenje zakona i rješavanja miliona nagomilanih problema, u kontinuitetu igra ulogu zabavljača narodnih masa – komičara. Premijer mu je odgovorio u istom stilu „Crna Gora mora biti zdrava“. Tako se pridružio petparačkom šou-u, unižavajući ionako uniženu Skupštinu, Vladu i građane koji ih plaćaju, ali se narod urnebesno zabavljao. Na doskočice „šmekera“ Milana nedavno se upecao i ministar odbrane Konjević, koji je do skoro izgledao kao jedan od ozbiljnijih poslanika, krenuvši sa Kneževićem u sličan tip nadgornjavanja preko društvenih mreža.

U Srbiji se Farma plaća sms porukama, kod nas iz budžeta svih građana. Ovi što tu vrstu zabave plaćaju sms porukama na to imaju pravo i to je njihov lični izbor. Moj lični izbor nije bio niti će biti da finansiram skupštinsku farmu – a finansiram je, zahvaljujući Kneževiću i njemu sličnim.

Bez pokušaja da budem duhovit kao Knežević – jer bi to svakako bio neuspjeli pokušaj, postavio bih  par pitanja poslanicima i Vladi, koja mislim da su konkretna i bitna.

Sve gori pa su mi i pitanja takva – goruća.

  • Globalno otopljavanje, klimatski poremećaji i ekstremne temperature su nešto što je evidentno i čemu smo svjedoci, dešavaju se u cijelom svijetu, a mi smo i bez tog poremećaja bili tropsko područje. Svake godine izbijaju šumski požari koji odnose hiljade haktara šuma, sa opasnošću da stradaju ljudi i naselja. Sredstva za borbu protiv požara su nam neadekvatna: zastarjela, loša, nedovoljna. Nijednog kanadera nemamo, nemamo ni dovoljan broj vatrogasnih vozila i druge savremene opreme. Uz sve to, na čelu direktorata za vanredne situacije, vatrogasnih jedinica i drugih specijalizovanih službi, po pravilu postavljamo nestručne partijske uhljebe a ne profesionalce u svom poslu. Nailazi „Lucfer“ najtopliji talas ovog ljeta, očekuju nas nezapamćeno visoke temperature u kontinuitetu od desetak dana. Ako plane – a postoji realna opasnost da plane kao ikad, što da radimo, kako – sa čim i kim da gasimo požare? Ima li ikakvog dugoročnog plana za nabavku neophodne opreme za borbu protiv požara, koji će, izgledno je, iz godine u godinu biti sve učestaliji? Da ne bude da se za ovih dana zapitamo „a što ćemo sad, stvarno“?

Podsjetiću, prošle godine sam u tekstu na blogu predložio da državice Balkana koje sve imaju isti problem naprave regionalni centar za gašenje požara sa kanaderima, koji bi zajednički finansiral i održavali, koristili po potrebi. Ali, ko sam ja da tako nešto predlažem?

  • Svi znamo i vidimo da je turistička sezona podbacila, znamo i da nas – sve da je sezona odlična, čeka teška jesen, sa nedostatkom energenata i daljnim rastom cijena gotovo svega, mogućim nedostatkom osnovnih životnih namirnica, električne energije, tečnih i čvrstih goriva. Zbog rata u Ukrajini, energetsku, političku i ekonomsku nestabilnost očekuju i sređene zemlje zapadne Evrope, pripremaju se za najgore scenarije. A mi? Što preduzimamo ili što planiramo preduzeti kako bi makar djelimično ublažili gladnu i tešku predstojeću jesen i zimu?

Citiranje stihova iz Konstraktine pjesme i ta vrsta „duhovitosti“ nam sigurno neće pomoći.

  • Iz dana u dan broj zaraženih korona virusom rapidno raste. Broj novooboljelih dnevno se kreće od 500 do čak 900, a opet imamo i smrtnih slučajeva iako je ovaj talas kao manje opasan. Nikakve mjere na suzbijanje epidemije se ne preduzimaju, vjerovatno zbog turističke sezone. A što ćemo ako…?

Crna Gora nije zdrava. Daleko je od ozdravljenja. Da bi krenula tim putem, treba nam promjena svijesti, sistema vrijednosti, morala – u koji se stalno busamo, promjena političkih i parapolitičkih elita – prije svega. Postojećim je glavno zanimanje produbljivanje podjela: vjerskih i  nacionalnih. Njihova profesija je stalno gulsanje o ugroženosti nacije, države, crkve, identiteta, jezika…, to jest održavanja statusa kvo kako bi nas i narednih decenija vodili upravo oni: nesposobni, intelektualno, idejno i stručno, a prije svega moralno krajnje upitne osobe. Jedini način da se održe na javno-političkoj sceni koja im donosi ogromne zarade i privilegije je da da nastave kao do sada, po oprobanoj a uspješnoj matrici. Ko i dalje misli da decenijama nepromijenjeni lideri stranaka, poslanici u po pet, šest ili čak sedam mandata – su tu zbog našeg nacionalnog, državnog ili opšteg interesa, zaslužio je to što mu djeca jedva čekaju kako da pobjegnu iz zemlje – ako već nijesu pobjegla. Ovo pišem zbog onih drugih. A rezultati njihove decenijske borbe za naše bolje sjutra su vidljivi i mjerljivi. Izmjerite svoj standard i kvalitet života, uporedite ga sa  standardom i kvalitetom života patriota koji se bore za vas, standardom članova njihove uže i šire porodice – sve će vam biti jasno. Kao kada otvorite onaj famozni frižider. A ako vam ni poslije toga opet nije sve jasno, krivi ste vi a ne oni.

P.S. Sjetite se da su prije samo tri godine građani Crne Gore disali kao jedan, raznih nacija, vjera, političkih i ideoloških opredjeljenja. Na protestima „Odupri se“ okupili su se oko problema koje tište sve nas zajedno: neparavna država, korupcija, nepotizam, partijsko zapošljavnje, siromaštvo, nesloboda izbora – i to nas je ujedinilo. Mržnja je u trenutku nestala. Nesposobne, bezidejne a jedne te iste političke elite su osjetile smrtnu opasnot po svoj opstanak od takvog razvoja događaja, zato su ponovo generisali politiku mržnje i podjela kao spasonosnu formulu za svoj interesni opstanak.

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register