Preko brojnih gora do Jadranskog mora

Objavljeno: 08.07.2022, 18:03h

Piše: Duško VUKOVIĆ

Hoću li-neću li? Vala ‘oću!

Poslije dvogodišnje pauze, koju je korona (daleko joj kuća) uzrokovala, kraljevački MTB biciklistički klub „Čiker“ je organizovao deseti, jubilarni maraton, već slavan u regionu i nekim okrajcima bijeloga svijeta. Tri puta ranije nijesam odolio zovu biciklističkih guma i šteta bi bila da propuštim ovaj jubilarni, koji bi, sve su prilike, mogao biti i potonji. Dva i po puta sam kilometre prevaljivao sa mojim vjernim drugarima, Branom (Božović) i Dejanom (Tofčevićem), ali su ih obaveze razne skrenule s treka ovog jubilarca, pa sam se zato lomio: Hoću li-neću li? I prelomio: Vala ‘oću! Čovjek sam u godinama, pa je pitanje koliko će mi se još prilika pružiti da se mučim kroz divote planinske, šumske i livadske, prateći žubor planinskih rijeka i potoka, uzvodno i nizvodno.

Električna bicikla

Iznenadila me je pojava električnih bicikala na maratonu. Trojici najstarijih (jedan Njemac, jedan Amerikanac i ja) bi ona nekako i pristajala, ali mi na njima nismo jahali. Nije ih koristila ni jedna od naših drugarica biciklistkinja. Ne zamjeram ‘električarima’, kako sam ih zvao, ali mi nekako nijesu pasovali za ovaj jubilarni.

Planine

Kaona, brdo koje se ispriječi biciklistima na putu od Kraljeva do Guče, je tek ‘predjelo’ pred krupne brdske zalogaje, koji su počeli od Ivanjice na putu ka Novom Pazaru. Golija je bila taj prvi brdski zalogaj, a rijeka Moravica muzička pratnja. Na prirodnoj zaravni, koju su biciklisti prozvali vidikovac, puca pogled na Peštersku visoravan, ka Kosovu i Crnoj Gori. Miki, drugar sa ranijih maratona, čiji je đed po majci, Hercegovac i travar, bio zaljubljen  u Durmitorro, pokazuje mi rukom planinski masiv u izmaglici i kaže: „Eno ti ga Durmitor!“ Napregnuh vid i povjerovah Mikiju, koji je od đeda preuzeo ljubav prema jednoj od dvije moje zavičajne planine.

Ne previše zahtjevan uspon od Novog Pazara na putu ka Crnoj Gori i Rožajama je za mene ostao bezimen (nijesam se na vrijeme informisao). Prava iskušenja uspona i spustova su čekala preko Hajle, Mokre, Bjelasice, Sinjajevine/Sinjavine, Semolja, Javorja, Lole, Krnova.

Pri vrhu Bjelasice nas je čekao ostatak sniježnog nameta, dovoljno velik da se u njemu nabrzaka ohladi limenka piva i zagrebe grudva za hlađenje grla. (Prije ovog sa Bjelasice, imao sam čast da ljetnji snijeg ove godine jedem na Prokletijama, u Albaniji).

Na Bjelasicu smo se peli iz pravca Lubnice, razminjujući lijepu Bistricu, koju su unakazili minihidroelektranam, i izbili na visinu od skoro 1900 m/nv. Zekova glava i Troglava su nam ostali sa lijeve bande, a put nas je izveo na skijalište i spustio u Kolašin, odakle je, narednog dana, počela najzahtjevnija etapa maratona.

Od Gornjeg Lipova, preko Vratla, pa dijelom zatalasane sinjavinske planinske visoravni, spusta kroz šumu na prevoj Semolj i dalje, preko Javorja i obronaka moračke planine Lole, do Krnova, svuda je divlja ljepota mamila pogled i tražila da se zastane i uživa, ali je obaveza pedalanja zahtijevala oprez i fokusiranje na tlo kojim je prednji točak, putovođa neumorni, gazio.

Ibar

Ibar voda nam je najduže bila u ušima i pred očima. U Kraljevu, odakle smo krenuli, rijeka je imala boju rđe, koju je stresla sa sebe u Rožajama. Na svome vrelu, u hladovini Hajle, Ibar baca čini kojima se teško oduprijeti. Na takvom izvorištu smrtno čeljade shvati značaj čiste vode i iskonske potrebe za harmonijom unutar sebe i sa svijetom oko sebe.

Česme

Svakome žednom živom stvoru mnogo znači kad zna da će ga na putovanju sretati svježa pijaća voda. Veliku zahvalnost zato zaslužuju svi oni koji su od Novog Pazara, preko Tutina, do Rožaja podizali zadužbinske (hajrat) česme. Nedugo prije ovoga biciklističkog putovanja, na poklon sam dobio knjigu moga prijatelja Mirsada Kurgaša, u kojoj je skupio priče o ovakvim česmama u barskom kraju. Sad ću je s posebnom pažnjom čitati.

Biševo

U pitomom selu Biševu (opština Rožaje) nekada je, u socijalističko doba, bila ćilimara. Novinarskim poslom sam tu dolazio jednom. Znao sam da ćilimara nije preživjela tranziciju od socijalizma u burazerski kapitalizam, ali sam pokušavao da se sjetim gdje je bila zgrada. Sredovječna žena, koja je nekada radila u ćilimari, s tugom u glasu mi je rekla da je to sada ruševina.

Peškeš

Znali smo da u Biševu ima prodavnica i grupa sa kojom sam pedalao radovala se pivu. Mantrak! Radila je samo do 15.00. Sredovječnog muškarca, ugodne spoljašnjosti, sa kojim smo razmijenili dobardane, pitam za vlasnika prodavnice. On kuca na vrata obližnje kuće, ali niko ne otvara. „Nisu tu“, kaže, a onda nudi da pogleda je li ostalo kakvih sokova od đece u njegovoj kući. Ubrzo se vraća sa dvolitrovkom kokakole i plastičnim čašama. Ime mu ne zapamtih, ali prezime mu ne smetnuh s uma. Tahirović. Amidža mu je moj poznanik. Pokaza mi njegovu kuću. Hvala mu još jednom.

Iznenađenje

U Ivanjici su se digitalni i analogni svijet sparili i predamnom se materijalizovala Dubravka Tenjović, digitalna prijatljica iz Čačka. Ne sjećam se od kada smo nas dvoje FB prijatelji, ni ko je kome prijateljstvo ponudio, ali znam da su me na četovanje sa Dubravkom nekoliko puta inspirisale njene fotografije sa planinarenja po Durmitoru. „Znaš li ko sam?“, pitao sam. „Ne“, rekla je. Kad sam se samoidentifikovao, pali smo jedno drugom u zagrljaj.

Buca

Kad sam ga vidio na startu u Kraljevu, pomislio sam da će momak pedalati do Guče i vratiti se doma, ako i to mogne. Američki debeo elektroinženjer iz Niša, sa čijeg se lica ne skida osmjeh, pregurao je brojne gore i dokotrljao se do mora u Herceg Novom. Već drugog dana sam otkrio moju skepsu u pogledu njegovih sportskih performansa, a na kraju mu rekao da je on moj heroj ovog jubilarnog maratona.

P.S. Ako se, u međuvremenu, sjetim još čega vrijednog pažnje, dopisaću ovaj blog

Nekad bilo, sad se spominjalo

Čiker maraton

https://www.pcnen.com/portal/2018/07/26/cikerov-vii-mtb-maraton-a-nase-uspomene-dio-cetvrti/

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register