Protest na Gorici i kako je uništavana Podgorica

Objavljeno: 22.06.2022, 13:06h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Park šuma Gorica je postala mjesto koje najviše posjećuju Podgoričani i Podgoričanke, ali i predstavnici stranih zemalja u Crnoj Gori. Gorica  građanima služi za šetnju, rekreciju i trening, mjesto u centru grada gdje mogu pobjeći od buke i nadisati se koliko toliko čistijeg vazduha. Ljeti, kada zavladaju paklene vrućine kao trenutno,  temperatura na Gorici niža je za osjetna dva do tri stepena nego u centru grada, a rano ujutro se može osjetiti i svježina koje je urbani dio Podgorice, od polovine juna do polovine avgusta prosto željan.

Jedan sam od onih koji redovno posjećuje Goricu vikendima i za vrijeme godišnjeg odmora, zbog rekreacije, baš u ranim jutarnjim satima, jer je u večernjim neopisiva gužva. Stoga, stalno javno upozoravam, pišem, apelujem da se park šuma sačuva, održava, dalje pošumljava i pazi. Neki od javnih i pisanih predloga su prihvaćeni, kao onaj kada sam apelovao da se ružni, metalni, zarđali kontejner, u kome su ljeti smješteni vatrogasci, zamijeni adekvatnom, ambijetalnom kućicom.

Uprkos tome što je sve veći broj građana Podgorice svjestan važnosti park šume Gorica za sve nas, nezaježljivi kapital i kapitalisti, te „kontroverzni biznismeni“ uporno je napadaju, konstantno devastiraju i uništavaju, jer kvadrat izgrađenog stana na Gorici je i za 50% skuplji od kvadrata na drugim lokacijama – i tu im je računica (profit) jasna. A profit nikad nije mislio i ne misli na javno i opšte dobro, kod nas pogotovo.

Poslije svih obećanja i zaklinjanja gradske i državne vlasti da se na Gorici više neće dozvoliti nikakva gradnja i dalja devastacija, sa zapadne strane, na samom obodu brda, priprema se gradnja nove višespratnice. Građani su zbog te namjere burno negodovali, preko društvenih mreža odlučili da organizuju protest, kome sam se više kao građanin nego kao novinar odazvao.

Među više od dvjesta okupljenih građana, primijetio sam da nešto jednostavno ne štima: pripremljene parole, pojedina „face“ koje nikad nijesam vidio na bilo kojem ranijem protestu, grupisanja, ali i dirigovanja – rekao bih. Na parolama je uglavnom prozivan Građanski pokret URA, a jedan od govornika na protestu je bio iz Uprave Glavnog grada, koji je kao krivca za navedenu gradnju optužio Vladu, što je izazvalo burne rekacije grupe građana okupljene oko odbornika URA-e u gradskom parlamentu Luke Rakčevića.

Foto:Omer Šarkić

Tako je jedan opravdan protest, na kome je većina građana došla iz čistih pobuda – da brani park šumu, zloupotrijebljen, pretvoren u političko nadgornjavanje i predizborni skup za buduće lokalne izbore. Zbunjeni građani su ostali bez odgovora ko je nadležan i ko će spriječiti izgradnju pomenute višespratnice – ono što ih je najviše interesovalo. Prebacivanje odgovornosti sa jedne na drugu adresu i zbunjivanje građana je poznata mantra iz prethodnih decenija, koja nam potvrđuje isti karakter kako lokalne tako državne vlasti, to jest nepostojanja institucija.

U neformalnom razgovoru sa jednim od okupljenih građana, predstavnik Glavnog grada je na upozorenje da se brdo Gorica decenijama devastira i napada od investitora (kontroverznih biznismena!), odgovorio da se sada ne treba vraćati u prošlost! Upravo onako kako je u par navrata i u raznim prilikama besjedio aktuelni premijer Abazović, poručujući da se ne trebamo vraćati u prošlost. Poruka da se ne trebamo vraćati u prošlost je melem na ranu ratnim zločincima i huškačima, ober lopovima koje od milja zovemo „kontroverznim biznismenima“, ali i „kontraverznim gradonačelnicima“, te ratnim i antiratnim profiterima.

Upravo prošlost, a ponajviše „kontroverzni“ gradonačelnik Podgorice u bezbroj mandata Miomir Mugoša, od Podgorice ali i podnožja brda Gorica su napravili ruglo, devastirajući ih do neprepoznatljivosti, učinivši Podgoricu prentarpanim gradom u haosu i bez duše. Javna je tajna – svima poznata osim sudstvu i tužilaštvu, da su se po nalogu velikog vezira i šerifa Podgorica, bahatog i drskog, indolentnog mužeka Mugoše, ucrtavane zgrade u dvorištima postojećih, na zelenim gradaskim površinama, a da ja zautvrat dobijao po stan od „kontroverznih biznismena“ kojima je to omogućavao.

Tako je veliki vezir postao komšija sa svim stanovnicima Podgorice, ali je i dalje na slobodi i uživa u svom ogromnom,  „kontroverzno“ stečenom kapitalu. U svojoj bahatosti i bijesu srušio je i teniske terena u podnožju Gorice, koji su cijeloj park šumi davali poseban šmek. Poslije rušenje teniskih terena na njihovo mjesto je ostao „divlji“ parking sa izlokanim rupama, ljeti punih prašine, zimi vode. Parking tuške pijace je oličenje uređenosti za ovaj. Važno je napomenuti da se svojevremenoj izgradnji teniskih terena protivio i pokojni mitropolit Amfilohije, jer su po njemu teniski tereni rušili ambijent crkve Svetog Đorđa. Sad, sa ovakvim parkingom na njihovom mjestu, ambijent je odličan!

Na kraju ću pomenuti i primjer kako su pojedini novinari, to jest „novinari“ – najbolje je možda reći  „kontroverzni“ novinari,  učestvovali u devastaciji grada.

Prije dvadesetak goidina, idući na posao, jedno jutro sam vidio ograđen dio Karađorđevog parka crvenom ogradom oko koje je bilo neko privatno obezbjeđenje momaka obučenih u crno. Tada su se tek počela pojavljivati privatna obezbjeđenja, te sam bio prosto začuđen zašto je dio parka preko noći ograđen i čuvan. Istog dana sam se uključio u emisiju „Radio veza“ kod omiljenog novinara, upozorio da se nešto čudno dešava u Karađorđevom parku. „Kontroverzni“ novinar poznat po svom patriotizmu je panično branio pravo da park iz nekog razloga bude ograđen i čuvan privatnim obezbjeđenjem, na sve načine pokušavajući da me omete u iznošenju sumnji da tu nijesu u pitanju čista posla. Po takvom njegovom stavu sam bio još sigurniji da se dijelu Karađorđevog parka sprema nešto ružno. Već sjutradan, posječeno je nekoliko borova, a stotinjak metara kvadratnih parka je uzeto da bi se izgradila zgrada kontroverznog Aca Đukanovića, zgrada u kojoj se nalazi poslovnica kontoverzne Prve banke.

Ne, nećemo se vraćati u prošlost, samo treba misliti na budućnost!

Sjećanje na prošlost koju veoma dobro pamtim mene prosto ubi, smatram da ni makac ne možemo naprijed dok ne odgovaraju oni iz prošlosti koji su nam sadašnjost učinili ovakvom kakva jeste.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register