Fabricio Karamanja: Rat je brak između sile i mržnje koji se slavi iracionalnošću

Objavljeno: 10.05.2022, 08:29h

U njemu pobjeđuju SMRT i VOJNA INDUSTRIJA!

Fabricio Karamanja je italijanski aforističar srednje generacije. Rođen je u Torinu 1969. baš kao i prelepi automobil Ford čiji model nosi ime ovog poznatog industrijskog grada. On je naučnik i aforističar. Jedan je od osnivača Italijanskog udruženja aforističara. Objavio je više knjiga i radovi su mu prevođeni na dvanaest jezika. Pre dve godine je napisao roman “Ako me pogledaš postojim” (Mondadori 2020) koji je sastavljen samo od aforizama. Kao što i pomenuti automobil ima model Cobra, tako su i Fabriciovi aforizmi brzi i usredsređeni na temu koju pogađaju u centar. Njegovi aforizmi su više filozofski i tretiraju socijalne teme a manje satirični. On smatra da političari uspavljuju narod obećavajući da će ih probuditi.

Šta je za vas aforizam?

Aforizam je fragment koji je nostalgičan za uzgubljenim jedinstvom i koji nas ponovo pokušava povezati sa cjelinom.

Da li je aforizam u krizi?

Aforizam je  popularan  na društvenim mrežama. Tamo ih svi citiraju. U  krizi je na  izdavačkom tržistu u knjizarama. Knjige aforizama se ne prodaju. Čitaocu je potreban aforizam za njegovih pet minuta mudrosti i ironije. Međutim, 100 aforizama je previše za čitaoca. Aforizam je kontinuirana gimnastika misli i uma koju čitalac nije u stanju učiniti. Njemu su potrebne knjige koje ga ne tjeraju na razmišljanje.

Kada ćemo izaći iz krize?

Onda kada ljudi počnu razmišljati, tj. nikad.

Šta Italijani misle o političkim liderima?

Odgovoriću sa tri moja aforizma:

Političar: sposoban da sve okrene naglavačke,  uključujući i samoga sebe, a da nikada ne izgubi ravnotežu.

Kada slušam mračne govore pojedinih političara, osjećam potrebu za suprotnim tekstom.

Političari uspavljuju narod obećavajući da će ih probuditi.

Italijani su zbunjeni. Čuju puno riječi, priča, obećanja, vide, takođe, puno kontradikcija i preokreta. Ali su sada već naviknuti  na ovu situaciju. Postoji navika da vlada nesposobna politička klasa. Navika je loša stvar. Uspava savjest. Ne daje nadu. Mi smo uspavani. Mi spavamo.

Da li Italijani vole političare?

Ne. Ne vole ih. Jedino misle kako će dobiti neku ličnu korist.

Je li ljubav uzajamna?

Političar voli svoje birače  jer mu trebaju glasovi. Ali ih voli samo svake četvrte godine. Ne znam da li političar stvarno voli zemlju kojoj su potrebne reforme i promjene. Mislim da je jedina osoba koju političar voli – on sam.

Da li istorija krije odgovore na današnja pitanja?

Istorija je učiteljica života i ona daje sve odgovore. Ali mi više ne idemo u školu. Ne učimo više istoriju. Živimo u sadašnjosti, koja je sačinjena od trenutaka, od vijesti koje traju par minuta. Proučavamo vijesti, ali one nisu istorija.

A budućnost?

U budućnosti se očekuje apokalipsa. Čak vjerujem da je – usled globalnog zagrijavanja, ratova, genocida, virusa i pandemija, finansijskih kriza – apokalipsa  već počela. Mi mislimo da apokalipsa traje nekoliko trenutaka, ali ona može trajati godinama.

Šta se nikada neće promeniti?

Čovječanstvo u svojoj nečovječnosti.

Može li se ratom do mira?

Rat je put ka nasilju, mržnji, apsurdu. Rat nije put ka miru. U najboljem slučaju, to je put do primirja koje može trajati mjesecima ili godinama. Dok čovjek ne postigne unutrašnji mir, neće moći da dostigne ni “spoljašnji”.

Ko pobeđuje u svakom ratu?

Smrt. I vojna industrija.

Hoće li biti Trećeg svetskog rata?

Već je počeo Treći svjetski rat.

Je li u bratoubilačkim ratovima potrebna pomoć šire porodice?

Bratoubilački ratovi trebaju kolektivnog psihoterapeuta koji će pomoći u rješavanju psiholoških trauma u porodicama.  Ali ko moze da bude psihoterapeut? Ne vidim sposobne psihoterapeute na svijetu.

Hoće li građani preživeti sve spasioce?

Kao što postoje iskreni ili pravi prijatelji i lažni prijatelji, tako postoje i pravi i lažni spasioci. Nesrećan je onaj građanin koji ih ne umije raspoznati.

A spasioci građane?

Spasioci će se morati suočiti sa sudom sopstvene savjesti. Trebaju shvatiti koga i šta žele zaista spasiti.

Šta će oni koji opstanu?

Obnoviće sve. To je istorija  čovjeka. On je uvijek  sve obnavljao. I to je veličina čovjeka. Početi od nule. Ali teško da će moći rekonstruirati svoju dušu. Ona je silovana zauvijek.

Idu li zajedno materijalna i duhovna sirotinja?

Na svijetu ima 7,5 milijardi duhovno siromašnih. Materijalno siromašnih ima nesto manje, oko 1 milijardu

Kuda idu?

Idemo prema budućnosti nekolicine bogatih, srećnih i privilegovanih, koji iskorištavaju i dominiraju većinom siromašnih, robovima i izrabljivanim. Jaz između bogatih i siromašnih, eksploatatora i eksplotisanih,  postaje sve veći.

Da li mostovi spajaju ljude?

Mostovi spajaju ljude, ali ponekada, rijeka ima samo jednu obalu, tako da most nije dovoljan.

Koliko je istine u vinu?

Nekada je u vinu bila istine. Sada dominiraju lažne vijesti.

Od čega se prave medijske kuće?

Napravljene su od kamera koje pokrivaju svaki kutak zemlje. Ništa ne izmiče medijskoj pažnji. Uskoro će nam staviti kameru i u grob. Biće to Veliki brat mrtvih.

Ima li kakve koristi od istine?

Istina se javlja samo nakratko u nekoliko trenutaka istorije. Prvo je osuđena kao jeretik, a zatim ismijavana kao trivijalna.

Da li liče Apenini i Balkan?

Apenini su slađi, okrugliji, poetičniji. Imaju više sunca i svjetlosti. Nisu oštri kao Balkan. Na Apeninima su vinogradi, pravi se vino i opušta se, baš kao i kod vas.

Šta nas veže?

Portaga za čovječanstvom.

Šta nas deli?

Jezik. Klima. Vaš humor je tako filozofski i crn. Ali u ovom globalizovanom svijetu razlike su male. Vi ste imali rat. Mi smo imali ekonomsku krizu. Osiromašenje i osjećaj  krize je isti i kod jednih i kod drugih.

Humor živi u italiji.

Italijan u nekoliko sekundi prelazi iz tragedije u komediju.  Plače i smije se u nekoliko sekundi. Voli humor kada se treba smijati drugima. Ne voli šale na svoj račun. Nema samoironije.

Kako žive ljudi u Pijemontu?

Loše. More je daleko 200 km. Mnogo! I još nešto, Padska nizija je jedno on najzagađenijih mjesta na svijetu.

Šta mislite o stanju privrede?

Moć je u rukama glavnih banaka. One o svemu odlučuju. Aktuelna inflacija je posljedica desetogodišnje meke i labilne monetrane politike.

Jesu li ljudi gladni duhovne hrane?

Ne. Oni su samo gladni lajkova i pratilaca.

Hoće li ljubav spasiti svet?

Lajkovi će spasiti svijet! U stvari, sada kada razmislim, još niste lajkovali moj profil.

A seks?

Sve više je virtuelan. Imaćemo seks sa avatarima u budućnosti. Već sada se zaljubljujemo na mreži u ljude koje nikada nismo vidjeli.

Kada će nam biti bolje?

Poslije apokalipse. Ono malo preživjelih će živjeti bolje. Nadam se.

Recite nam nešto lepo.

Danas je 6. maj, Svjetski dan boja. Boje neće spasiti svijet, ali mogu donijeti mnogo sreće. Djeca to znaju.

Dejan TOFČEVIĆ

Sa italijanskog prevela Gordana Jovović

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register