“Iz ruskog ugla, to je odlučujuća faza, jer ako ona ne dovede do vojnog uspeha, onda skoro da nema rezervi koje mogu da se angažuju. Ne vrijedi da se angažuju plaćenici kao što su Vagner, Sirijci ili Čečeni. Oni znaju da subverzivno ratuju, ali ne umiju da vode bitke združenih oružanih rodova i da dobro komanduju.

Ukrajinska perspektiva je potpuno obrnuta. Radi se o tome da se otpor održi tako da Ukrajina može da opstane kao suverena država. I da ima što je moguće bolju početnu poziciju za pregovore. Za sada ni jedna strana, naročito ruska, nije voljna da ozbiljno pregovara. Ali ako vojna situacija to nametne, onda će se morati pokazati spremnost na kompromise. To znači da će se na ratištu odlučiti da li će postojati spremnost za ozbiljne pregovore”, procjenju Rihter, inače rezervni pukovnik.

“Pitanje je, za šta će Rusija imati dovoljno snage? Za Donbas, za obje oblasti o kojima se sada radi? Ili za veliki prostor koji seže do Dnjepra? To zavisi od ovih bitaka koje očekuju Ukrajince i Ruse. Pouka: Taktika govori u korist Ukrajinaca. Snaga jedinica koje je grupisala Rusija govori više u korist Rusije. Ali to nije uvijek pitanje brojnosti. To je pitanje vještine vođenja bitke kombinovanih oružanih rodova i morala vojnika”, zaljučuje Rihter.