Te 2013. je politička scena Crne Gore izgledala isto, a različito kao i godine koje će uslijediti. Tadašnji premijer ( sadašnji predsjednik Crne Gore ) u Parlamentu je iskočio iz svoje upeglane fasade i nazvao mladog poslanika Abazovića bitangom i … Od toga smo imali silne mimove, fore and fazone, a poslanik Abazović ( tada zasluženo) rast rejtinga i veliku podršku uspavane omladine.

Od 2013, imali smo mirne proteste, manje mirne proteste, one proteste sa rokenrol muzikom ( šta god neko smatrao pod rokenrolom), one proteste zbog izbrisane pobjede na predsjedničkim izborima, prekomjernu upotrebu sile od strane policije, gaženje svih ljudskih prava koja postoje, epidemiju mobinga, povrede ugleda, časti, da ne nabrajam, i nadali samo smo se promjeni.

Promjena koju je većinska Crna Gora željela 30.8.2020. jeste ukratko – da sva nepravda, oličena u prethodnoj vlasti nestane iz javnog života. Garancija za to je bio rezultat na izborima.

Sada dolazimo do saznanja da izborne liste nijesu potrebne, odnosno, svi naši glasovi su ništa do brojevi koje će ,, neko ” da prekalupi kako mu odgovara za razne eksperimente, toliko labave i nerazrađene da ne mogu da sprovedu reforme, ali sigurno mogu da dovedu do porasta potrošnje sedativa, antihipertenziva i antidepresiva.

Naslov Bitange i princeze nije zbog Bijelog dugmeta, niti istoimene igrane serije, već zbog onog javnog brukanja u parlamentu … i kao podsjetnik da se sve može lako svariti.

Idemo kroz analizu jugoslovenskog rokenrola : ( Bijelo dugme mnogi nazivaju poljoprirednim rokenrolom ), mijenjamo omot ,, Bitanga i princeza ” na kojem je djevojka sa sivo-plavim očima sa avangardom, odnosno Dum Dum – EKV ( izguglajte omot, ali i tekst pjesme DumDum ). Sigurno Mladenoviću, autoru nije bilo do samoproklamovanja avangardnim, već mu je duša krvarila za Jugoslavijom koja je jednako njegova u Sarajevu, Zagrebu i u Beogradu. Jer, Milan je to živio.

Godina 1991. je jedna od najsumornijh godina na našim prostorima, a moguće najbolja što se muzike u tiče.

Ratovi su na drugoj strani Evrope, domaći politički kauboji su na svu sreću umorni i stari, (ali još uvijek jednako uporni), a mutno je i mučno je, baš kao i 1991. Jer, opet se ruše i krvare nečiji ( naši ) svjetovi.