Uprkos činjenici da su potpisani brojni međunarodni ugovori i sporazumi, u prethodnom periodu je čak povećana količina energije dobijene iz fosilnih goriva, što je rezultiralo i povećanjem emisije štetnih gasova, navodi se i u posljednjem izdanju Energy Transition Tracker-a

 “Da znate da Srbija neće da beži od svojih kapaciteta uglja, od svojih termo-kapaciteta i da neće da ih se odriče, što znači da ćete da imate svoj posao i za deset i za 20 i za 30 godina”, obećao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rudarima u avgustu 2021. godine.

Međutim, Srbija se obavezala da se u to vrijeme već odrekne uglja, od kojeg se, prema posljednjem energetskom bilansu, proizvodi gotovo 70% električne energije u ovoj državi.

Naime, 2020. godine je premijerka Srbije Ana Brnabić potpisala Deklaraciju u Sofiji kojom se obavezala da do 2050. godine i Srbija postane ugljenično neutralna.

Mirjana Jovanović iz Beogradske otvorene škole (BOŠ) kaže da, sem te Deklaracije, ne postoji nijedan drugi dokument koji kaže da li je to izvodljivo ili ne, i da se trenutno radi na Nacionalno energetskom i klimatskom planu.

“Kako to sada stoji u javnim politikama, ta pitanja o dekarbonizaciji ne postoje. Sada trenutno važeća strategija razvoja energetike ne prepoznaje odustajanje od uglja ni na koji način”, kaže ona.

Programski direktor RES-a Aleksandar Macura se slaže sa Jovanović, uz kratak komentar:

„U ovom trenutku nemamo ništa i to je to.”

Stručnjaci kažu i da se već dvije godine kasni sa tim planom, koji sada i ne može da bude usvojen zbog predstojećih izbora.

Ipak, Mirjana Jovanović smatra da jeste izgledno da Srbija postane ugljenično neutralna, ali da je upitno na koji način.

“Analizarine su različite vrste scenarija, a u nekima se čak razmatra i nuklearna energija, koja je apsolutno neprihvatljiva s obzirom na to da prema našim zakonima nije dozvoljeno”, kaže ona.

Ukoliko Srbija ne bude bila spremna da ide u pravcu dekarbonizacije, trpjeće velike ekonomske štete, smatraju stručnjaci.

“Pre svega, to se odnosi na mehanizme za naplatu tog uvoznog ugljenika koji Evropska unija sada uvodi za sve zemlje sa kojima sarađuje i trguje. Dakle, ako uvozite iz Kine ili iz Srbije gde nemate naplatu na CO2 emisije, onda vam oni to naplate na ulazu. Na taj način čuvaju konkurentnost svoje privrede i svoje industrije”, navodi Mirjana Jovanović iz BOŠ-a.

Posledice će biti još veće, dodaje, ukoliko Srbija uđe u EU.

Šta država planira do 2050. godine i koje su alternative za ugalj iz Ministarstva energetike, kao i iz Ministarstva za zaštitu životne sredine, novinarima nisu odgovorili na pitanja.

Bosna prva, Srbija druga po količini novca koji daje za ugalj

Iako se obavezuje da će smanjiti prljavu energiju, Srbija je druga po redu u regionu Zapadnog Balkana, odmah poslije Bosne i Hercegovine, po količini novca koji daje za ugalj, pokazuje posljednji izvještaj Energetske zajednice o praćenju energetske tranzicije. Prema njihovim ranijim analizama, samo u 2019. Srbija je dala 41 milion eura za podsticaj energije na ugalj, a od 2015. do kraja 2019. godine preko 388 miliona eura.

CO2 je najzastupljeniji gas sa efektom staklene bašte u Srbiji. To je uzrok klimatskih promjena koje izazivaju suše, poplave, ekstremne temperature koje ugrožavaju zdravlje ljudi.

I u Crnoj Gori bez plana

Čelnici Crne Gore nemaju jasnu viziju kako da zamijene energiju uglja, koja proizvodi gotovo polovinu električne energije u Crnoj Gori.

I dok, prema mišljenju predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Vlade, ova država „nema veliki problem sa emisijom gasa“, ekološka aktivistkinja Nataša Kovačević, koja u okviru međunarodne organizacije “Bankwatch” prati proces dekarbonizacije, tvrdi da je “ozbiljna manipulacija” svrstavati Crnu Goru u zemlju niskih emisija.

“Prema listi Globalne Ekonomije, Crna Gora je na 69. mjestu od 186 zemalja, sa prosječnom vrijednosti od 4,04 metričkih tona emisija CO2, dok je svjetski prosjek 4,24 metričke tone”, kaže Kovačevićeva.

Pored toga, ona podsjeća i na  obaveze preuzete kroz Pariški sporazum i niz drugih kroz EU integracije, a koje važe jednako za sve zemlje potpisnice. Neozbiljno je, smatra ona, zanemarivati našeg najvećeg zagađivača – Termoelektranu (TE) Pljevlja, koja je samo u 2020. godini emitovala blizu 64.000 tona sumpor-dioksida. Ova elektrana proizvodi 40% crnogorske električne energije. To je uporedivo sa emisijama TE Kostolac 1 i 2 koje su tri puta veće od TE Pljevlja i za koju se, tvrdi Kovačević, procjenjuje da je u istoj godini izazvala 625 smrtnih slučajeva.

Iz kabineta predsjednika pojašnjavaju da je Evropa, u međuvremenu, ustanovila nova i rigidnija pravila, kojima je praktično obavezala sve zemlje na zaustavljanje investicija u elektroenergetskom sektoru na pogon uglja. To je, tvrde, dovelo u pitanje realizaciju Drugog bloka TE Pljevlja preko kojeg je, kroz toplifikaciju, trebalo da bude riješen ekološki problem.

Kovačević, sa druge strane, smatra da rekonstrukcija TE Pljevlja neće riješiti ključne probleme. Neće se, kaže ona, smanjiti emisija ugljen-dioksida (CO2), niti se povećati energetska efikasnost, pa je stoga ulaganje u čitav posao “klimatski neopravdano” i “čisto bacanje para”.

“Svjedoci smo sada već ozbiljnog kašnjenja rekonstrukcije ako uzmemo u obzir da o istoj govorimo od 2017. godine, da je ugovor sa izvođačima zaključen 2019, te da na licu mjesta nema razvoja projekta. Nerealno je očekivati njen završetak do kraja 2023. godine, dok će postrojenje moći raditi svega nekoliko godina”, pojašnjava ona.

Kovačević dodaje da smatra da EPS Crne Gore brine samo o zaradi.

Državni sekretar za energetiku i rudarstvo u Vladi Crne Gore, Marko Perunović kaže, takođe, da je potrošnja uglja u najvećem dijelu vezana za rad TE Pljevlja i smatra da bi ova elektrana u nekoj narednoj, prelaznoj fazi, mogla da koristi gas kao glavni energent.

Kovačević ideju Ministarstva kapitalnih investicija da termoelektrana radi na gas naziva “odsustvom vizije i vođenjem nesigurne energetske, ekonomske politike i politike razvoja zemlje”.

“Većina evropskih zemalja bježi od uvoznog gasa jer su se debelo opekli na 1000 odsto poskupljenje samo u prethodnoj godini, a mi bi da planiramo novu energetsku zavisnost. Vjerovatno će sa promašajem istraživanja nafte i gasa iz podmorja otpasti i ova suluda ideja”, kaže Kovačević.

Ona smatra da Crna Gora, u skladu sa klimatskim ciljevima, treba da krene ka planiranoj pravednoj i energetskoj tranziciji i obezbjeđivanju obnovljivih izvora energije i energetskoj efikasnosti. Međutim, najavljene investicije u fosilna goriva, poput novih rudnika uglja (koncesija za Mataruge u Pljevljima), toplifikacije bazirane na uglju u Pljevljima, tri gasne elektrane za proizvodnju električne energije ukazuju da ne shvatamo ozbiljno preuzete obaveze, smatra Kovačević.

BiH uprkos sporazumima ne odustaje od termoelektrana

Na koji način će se pokrenuti energetska tranzicija u Bosni i Hercegovini i dalje nije poznato. Kao i sve države Zapadnog Balkana, BiH se takođe obavezala da će smanjiti emisiju štetnih gasova.

Na samitu u Glazgovu, Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je rekao da će ova zemlja do 2030. godine smanjiti emisiju gasova sa efektom staklene bašte 33,2 posto i skoro 66 posto do 2050. Godine. Međutim, postavlja se pitanje koliko je to moguće.

Savjet ministara BiH je 2012. godine usvojio Odluku o implementaciji EU Direktive 2009/28 o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, kojom je za BiH utvrđen obavezujući cilj od 40 % učešća OIE u domaćoj bruto finalnoj potrošnji energije do 2020.godine. Kao polazna osnova koju je priznao Sekretarijat EnZ uzeta je 2009. godina i učešće od 34% OIE u ukupnoj bruto domaćoj potrošnji energije.

Ipak, prema izvještajima DERK-a (Državne regulatorne komisije za el.energiju), udio proizvodnje struje iz termoelektrana u 2020.godini je bila na nivou od oko 68%, to jeste od 15.390,67 GWh, termoelektrane su ostvarile 10.443 GWh, što predstavlja čak i povećanje od 8,6% naspram 2019.godine.

U BiH, inače, radi pet termoelektrana, a najavljena je izgradnja još dva postrojenja za proizvodnju el.energiju putem fosilnih goriva – Blok 7 Termoelektrane u Tuzli, kao i Blok 3 Termoelektrane u Ugljeviku.

Ministarski savjet Energetske zajednice je koncem prošle godine donio odluku da garencije koje je FBiH dala 2014. godine za kredit kineskoj Exim banci, u vrijednosti 767 miliona eura za izgradnju Bloka 7, nije zakonita, te da predstavlja kršenje Ugovora o Energetskoj zajednici, zbog “državne pomoći”.

Iako su Genral Electric i Siemens odustali od saradnje sa kineskim investitorima na ovom projektu, vlasti u BiH i dalje ustrajavaju da izgradnja bude nastavljena.

S druge strane, ruska kompanija Comsar Energy, koja je dobila koncesiju za postrojenje “Ugljevik 3”, susreće se sa blokadom od strane finansijskih institucija.

Uprkos spremnosti da i dalje grade termoelektranu, vlasti Republike Srpske kažu da su opredijeljeni za proces dekarbonizacije. Prije 15-ak dana u NSRS usvojen je i Zakon o obnovljivim izvorima energije.

Ministar industrije energetike i rudarstva Petar Đokić kaže da su i realizovane određene aktivnosti.

„Jedna od njih je bila vrlo velika investicija u RITE Ugljevik, gdje smo ugradili elektrofiltere, a poslije toga i uređaj za odsumporavanje dimnih gasova i to je dovelo do smanjenja emisije štetnih gasova i krupnih čestica na ovom objektu za više od 97 %. Ta investicija je koštala negdje oko 85 miliona eura i to je izuzetno veliki trošak za RS i njenu Elektroprivredu, ali smo bili svjesni te obeveze“, izjavio je Đokić.

On dodaje i da je nemoguće donijeti odluke kada je krajnji rok za gašenje termoelektrana, a kao jedan od razloga vidi i političke odnose u državi.

U think thank organizaciji “Reset” kažu da je BiH gora od Ukrajine i Moldavije i nekih zemalja koje su kasnije ušle u Energetsku zajednicu, kao i da nisu ispunjeni paketi uslova koje je postavila Energetska zajednica.

„Dva faktora igraju ulogu – jedan je što vlast uopšte ne shvata ovo o čemu pričamo, a to je treća industrijska revolucija i drugi problem je što oni ne vide tranziciju kao šansu. Oni vide tranziciju kao prijetnju. Oni postavljaju pitanje šta ćemo sa 8.000 rudara, a to ne bi trebalo da bude pitanje, pitanje je kako ćemo napraviti 20.000 novih radnih mjesta, pa će se naći mjesta za 8.000 rudara“, kaže Damir Miljević, član Upravnog odbora Reset-a.

Miljević dodaje da je višestruka korist u energetskoj tranziciji, a da je u BiH ekonomsko isplativ potencijal kada je riječ o energiji Sunca i vjetra dva puta veći od svih potreba stanovništva, te da bi se na taj način u potpunosti mogle eliminisati i termo i hidroelektrane.

Ipak, glavni problem je u tome što nosioci tranzicije ne mogu biti državne elektroprivrede, dodaje Miljević, jer je riječ o preduzećima koja su pod direktnom kontrolom političkih činioca.

„Vrijeme ide. Svi drugi rade, zatvaraju, prave vjetroelektrane, solarne elektrane, mijenjaju sistem kompletan, a naši političari samo odgađaju, vodeći se mantrom  da se to ne radi za vrijeme njihovog mandata. Od svih zemalja Balkana samo je Zapadna Makedonija bila vrlo precizna kad zatvara termoelektrane“, zaključio je Miljević.

Iz Centra za životnu sredinu (CZZS) apelovali su više puta da se smanji emisija štetnih gasova. U istraživanju koje su sproveli navode da su termoeletrane na zapadnom Balkanu samo tokom 2020.godine emisija sumpor-dioksida bila 2,5 puta veća od ukupne emisije svih termoelektrana u EU.

„BiH je godinama među prvim zemljama na Zapadnom Balkanu kada je riječ o kršenju graničnih vrijednosti emisija štetnih polutanata, posebno energetksih postrojenja.  Na žalost, još uvijek smo među zadnjim zemljama koje će se deklarisati i opredijeliti za dekarbonizaciju“, smatra Majda Ibraković, iz CZZS-a.

Ona smatra i da je ohrabruje donošenje Zakon oa obnovljivim izvorima, te da mogu dati podsticaj investotirima i privrednicima, posebno u doba energetske krize, kroz podsticaje.

„Svjedoci smo da su te subvencije do sada bile skrivene i dodijeljivane uglavnom energetskom lobiju, posebno fosilnom lobiju. Nadamo se, svakako, da će doći dekarbonizacija i u našem podneblju. Pitanje je vremena kada će prestati da bude isplativa proizvodnja energije iz fosilnih goriva i to je sad pitanje ekonomije“, zaključila je Ibrakovićeva.

 Odjeci Samita u Glazgovu

Početkom novembra 2021. godine u Glazgovu (Ujedinjeno Kraljevstvo) je održana Konferencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, gdje su predstavnici svih 197 zemalja sklopile klimatski pakt. Među potpisnicima su i predstavnici zemalja Zapadnog Balakana.

U sporazumu se ističe “zabrinutost” zbog globalnog zagrijavanja koje planeta već doživljava, dok naučnici i eko-aktivisti širom svijeta upozoravaju da su razlog tome emisije usljed sagorijevanja fosilnih goriva poput uglja, nafte i gasa. Pariskim sporazumom iz 2015. godine, koji je prvi prepoznao opasnost od klimatskih promjena, zahtijeva se da države unesu izmjene u svoje zakone i poslovanje kako bi se globalno zagrijavanje održalo „daleko ispod“ dva stepena celzijusa – i da pokušaju da ostanu na 1,5 stepen – kako bi spriječili klimatsku katastrofu. Cilj je da se nastavi sa smanjenjem emisija dok se njihova neto vrijednost ne obori na nulu do 2050. godine.

Obaveze po Sofijskoj dekleraciji

S druge strane, zemlje Zapadnog Balkana su potpisale i Sofijsku deklaraciju, to jeste “Zelenu agendu”, koji predstavlja obavezu da pratimo evropske politike u ambicijama u vezi sa klimatskim promenama.

Zemlje regiona preuzele su obavezu sprovođenja mera u oblasti sprečavanja klimatskih promena i  zagađenja, između ostalog, podsticanje uvođenja ili plaćanja takse na emisije ugljen-dioksida, kao i postepeno ukidanje subvencija za ugalj.

Ivan Čađenović
Stefan Marković
Đorđe Vujatović

 Finansira Evropska unija 

Regionalni program ‘SNAŽNI: Aktivnost civilnog društva u osnaživanju slobode medija i borbi protiv dezinformacija i mrzilačke propagande na Zapadnom Balkanu i Turskoj’ implementira se uz finansijsku podršku EU i partnerskih organizacija: SEENPM, Albanski medijski institut, Mediacentar Sarajevo, Kosovo 2.0, Institut za medije Crne Gore, Makedonski institut za medije, Novosadska novinarska škola, Mirovni inštitut Ljubljana i agencija Bianet iz Turske.

Ovaj članak je produciran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj je odgovornost PCNEN-a i ne odražava nužno stavove EU.