Stoj uspravno i zabaci ramena.

Kao posledica kompleksnosti našeg nervnog sistema, nekada je prosto lakše početi od nekog jednostavnijeg, ali sličnog, kao što je nervni sistem jastoga. Istraživanjem hijerarhije dominacije kod jastoga zaključeno je da je količina izlučenog serotonina usko i proporcionalno povezana sa visinom položaja u društvu.

U ogromnoj većini slučajeva, ovi podaci su isti kod ljudi.

Kada stojimo uspravno i zabačenih ramena — lučimo veću količinu serotonina, što direktno utiče na našu odlučnost i doslednost pri postizanju naših ciljeva.

Naravno, poenta nije sasvim jednostavna koliko i pravilo i konkretan primjer. Pouka ovog poglavlja je svakako dublja. Ako imaš sliku osobe koja želiš da postaneš — ponašaj se kao ta osoba. Radi ono što te čini jačim.

    Tretiraj sebe kao da si osoba do koje ti je stalo.

Ako neko zna naše mane, greške i gluposti, to smo mi sami. Posledica tog znanja je podsvjesno umanjena briga prema sebi. Jordan Peterson kaže u šali da poznaje ljude koji bi brže kupili lijek svom psu nego sebi.

Dakle drugo pravilo je obrtanje onog vrlo poznatog čini drugima što želiš sebi. Poboljšanje sebe nije samo pravo, već obaveza koja može imati ogroman uticaj, kako na pojedinca, tako i na društvo.

Kroz život svi imaju ogromne poteškoće, koliko god djelovale pojedinačno i neponovljivo. Jordan Peterson uz ovo pravilo voli da doda pouku iz biblije — Voli grešnika, ali mrzi greh.

    Sprijatelji se sa ljudima koji ti žele sve najbolje.

Jeste li nekad imali dobru vijest koju ste podijelili sa prijateljem, a kao odgovor niste dobili Bravo! ili Super! već priču o tome kako se tom prijatelju nekad desilo nešto dobro? Ili jos apsurdnije — Kako se nekad nekome koga poznaje desilo nešto dobro?

Ako je razmišljanje Džordana Pitersona ispravno, takav prijatelj nije dobar.

Dobar prijatelj podržava napredak koji vodi ka cilju koji pokušavate da postignete. Podržavanjem poroka i ostalog samodestruktivnog ponašanja se bave loši prijatelji koji svojim nihilizmom ili prosto neuspjehom, žele i ljude oko sebe da povuku ka dolje.

Zaključak, dobar prijatelj je onaj koji se iskreno raduje tvom uspjehu.

    Poredi se sa sobom od juče, a ne sa nekim drugim od danas.

U životu sretnemo nevjerovatan broj ljudi i veoma su velike šanse da je svaki pojedinac u nečemu bolji od nas. Poređenje sa drugim ljudima nije produktivno i vodi ka ogorčenosti.

Treba pronaći ideal koji će imati ulogu sudije naših djela u životu. Svakog dana treba da se zapitamo: Šta mogu danas da uradim, čime ću postati bolji nego što sam juče bio?

Tvoj život je na više hiljada načina drugačiji od bilo kojeg tuđeg. Prosto, ako želiš da budeš veoma bogat, ne trudi se da budeš Bil Gejts, već zamisli sebe bogatog i teži svakog dana ka tome.

Piterson takođe savjetuje da cilj treba podijeliti na više manjih ciljeva, tako da mogu biti dostignuti relativno lako, a da ipak budu dovoljno veliki da pružaju potrebno zadovoljstvo. Poput djeteta koje počinje sa bauljanjem, pa korak ili dva, sve dok ne počne da hoda normalno.

    Ne dozvoli djeci da rade nešto što će te natjerati da ti se ne sviđaju.

Ovaj savjet za roditelje zvuči daleko čudnije nego što zapravo jeste. Iz ličnog iskustva, kao iz iskustva stečenog psihoterapijom, Piterson smatra da je vrlo naivno reći Ne može da se desi da mi se ne sviđa moje dijete!

Neke od najstrašnijih mrguda slatko dijete može da raznježi, ali naravno ne ako uvijek bez prestanka vrišti. Ono što je pametno uraditi, jeste da učite dijete da se ponaša pristojno i da privlači pažnju društva na dobar način. Takav način socijalizacije će mu otvoriti mnoga vrata u životu i svakako će uticati pozitivno na razvoj njegove ličnosti.

    Sredi svoju kuću prije nego što počneš da kritikuješ svijet

Piterson smatra da prebacivanje sopstvene krivice na kolektivnu krivicu društva stvara ozlojeđenost prema svijetu i zaustavlja pravi, lični napredak.

Postavi sebi temelj, sopstvenu podlogu na kojoj ćeš da stojiš — U suprotnom, neko dugi će to uraditi umjesto tebe. Napredak do sopstvenih ciljeva nije magija, to je unapređivanje sebe.

    Teži ka nečemu značajnom (A ne isključivo korisnom)

Kada neko kaže da je svrha života biti srećan, blago rečeno, autor ove knjige ima izuzetno neslaganje s tim. On smatra da je takvo razmišljanje fundamentalno pogrešno i najradije to objašnjava muzikom — Vesela melodija koju čujete čekajući na telefonu ili u liftu nikako ne može biti bolja od tragične sonate Betovena. Shodno tome, tražite dubinu i značaj, a ne puku površnu sreću.

    Govori istinu — Ili bar ne laži

Želiš da budeš bolji čovjek? Počni od pretpostavke da većinu stvari koje govoriš nisi ti izmislio, niti si siguran da vjeruješ u njih. Govori istinu i posmatraj kako počinješ da se osjećaš jače i stabilnije. Većina ljudi svjesno govori laži radi prostog konformizma.

Makar bio prost, neobrazovan ili pristrasan, formuliši ispravno riječi i govori istinu. Piterson vjeruje da samo na ovaj način čovjek može da se razvija ispravno kao jaka ličnost. Ako ti to djeluje teško, bar prekini da govoriš stvari za koje znaš da su laži. Laži su očigledne i čine te slabim.

    Pretpostavi da osoba sa kojom razgovaraš zna nešto što ti ne znaš

Ovo je jasno — Najbolja odlika jednog intelektualca svakako nije sveobuhvatno obrazovanje, već stalna želja da uči još. Piterson postavlja pitanje: Želiš li da budeš u pravu ili da naučiš nešto novo?

Zaista slušaj šta ljudi govore, nemoj samo da čekaš da iskažeš svoj stav. Raduj se konstruktivnoj kritici jer ne želiš da pobijediš u svađi, želiš da riješiš i popraviš problem. Uostalom, nije li putovanje ljepše i korisnije od vječnog mirovanja u kući.

    Govori precizno

Ideja slobode govora prema Pitersonu ima veoma dubok značaj. Za njega i mnoge mislioce prije njega, da bismo postali svjesni nečega, to nešto mora da ima naziv. Mora da ima riječ koja je određena samo za tu stvar. Tada pojam izlazi iz haosa i postaje nešto jasno, koliko god užasno i strašno bilo.

Odlično ovu pojavu poredi sa likom iz serije romana Hari Poter — Voldemort, čije ime se ne smije izgovoriti. Onaj ko probije barijeru govora, taj će savladati najstrašnija čudovišta.

Dakle u lošem, teškom odnosu sa nekim, tu teškoću osjećamo fiziološki sve dok je ne imenujemo. Kada svoj problem definišeš, uglavnom ga automatski i rješavaš.

    Ne zamaraj djecu kada voze skejtbord

Još jedno poglavlje posvećeno roditeljima i generalno — odraslima. Piterson je jednom prilikom malo ozbiljnije posmatrao djecu kako voze skejtbord i bio je izbezumljen rizicima kojima se ona izlažu. Kada je škola odlučila da prepravi gelendere i stepenice tako da onemogući dalje skejtbordovanje, Piterson se tome protivio.

Motivacija za takvu, pomalo smiješnu borbu za jednog profesora na univerzitetu je vrlo zanimljiva. Naime, on to opasno ponašanje, mada shvata da je nekad samo posledica gluposti, gleda kao spontan proces razvijanja ličnosti jednog djeteta.

Zabranjivanjem određenih aktivnosti djeci, usporavate ili u potpunosti zaustavljate razvijanje ličnosti i sasvim sigurno rizikujete da ih pretvorite u plašljive i slabašne osobe.

    Pomazi mačku kada je vidiš na ulici

Bez brige, pravilo važi i za ljubitelje pasa. A ono govori svakako o dobrobiti iskorišćavanja pozitivnih sitnica u sred loših situacija. Vidiš priliku za prijatnu interakciju sa nekim — prosto je iskoristi.

Pored toga, kako pisac kaže, ovo najemotivnije poglavlje govori o mukama ljudske duše i kako se boriti sa tim tragedijama za um, poput depresije.

Velike i duboke probleme ne treba rješavati odjednom, tražeći savršeno rješenje koje sve vraća u stanje mira. To prosto ne funkcioniše tako. Ako su životne okolnosti grube i bolne, ne planiraj daleko u budućnost, planiraj u roku od dva minuta. Teški problemi se rješavaju sitnim koracima.

Kako autor kaže, grupi za koju je pisao pravila, on sam pripada i zauvijek će pripadati. (Izvor: Buka)