Volja naroda i rehabilitacija DPS-a

Objavljeno: 08.02.2022, 16:40h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Od promjene tridesetogodišnje, do zla boga korumpirane i pljačkaške vlasti, te pobjede bivše, vječite opozicije – pa do danas, nova vlast se svojski potrudila, da umjesto obećane demontaže DPS-a i njegovog načina vladanja, rehabilituje ga i dokaže da je DPS, takav – kakav je, prihvatljiva opcija.

Protekli period obilježili su stalne svađe unutar vladajuće većine, nefunkcionalna Vlada, blokirana od strane skupštinske većine, nacionalizam, klerikalizam, uglavnom nestručna postavljenja i namještenja, jedna ideološka matrica, partijsko zapošljvanje i nepotizam, gori čak nego i za vrijeme vladavine DPS-a, amaterizam i neznanje u upravljanju državom.

Umjesto obećanog pomirenja, nova vlast je joše više rasplamsala podjele, nacionalizam, vjersku isključivost i netoleranciju. Pojedine ministre i namještenike, osim nestručnosti, karakterisao je neskriveni nacionalizam i šovinizam, sa primjesama fašizma. Premijer, bez podrške vladajuće većine, zastupao je jedan ideološki pogled, ponašao se kao crkveni premijer a ne premijer svih građana Crne Gore. Nova vlast, vladajuće partije(osim URA-e) i premijer, su promijenili čak i retoriku u javnim obraćanjima. Građani su postali narod, vjerni narod, divni narod, poštovani narod, braća i sestre. Volja naroda je postala stalna mantra, a znamo do čega je pozivanje na volju naroda dovelo, kako građane na teritoriji bivše Jugoslavije, tako i u svijetu, tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka.

Od uspostave nove vlasti, ionako zarobljene i urušene institucije još više se urušene, a dobar dio njih je u permanentnom VD stanju. Umjesto stabilazicije i početka uspostavljanja pravne države, dobili smo totalnu anarhiju, gdje se ne zna ko pije a ko plaća, ko je vlast a ko opozicija, ko radi protiv koga a ko je sa kim. Predsjednik Vlade i ministri, kao i predsjednik Skupštine krše zakone koje su sami donijeli, ili pozivaju na njihovo kršenje (pozivanje na neprijavljene proteste, još u vrijeme kada su javna okupljanja zabranjena zbog epidemioloških mjera).

U Skupštini su partije vladajuće većine vodile takav rat  između sebe, kakav ne bi vodili ni najžešća i najradikalnija opozicija protiv vlasti. Uz to, izlaganja su obično klovnovska, papagajska, degutantna, krajnje niska, optužujuća do nivoa krivične odgovornosti, ispod svakog nivoa. Više priliče nekom lošem  rialiti šou-u, nego „izabranim narodnim predstavnicima“. Poslije „izdaje“ takvog, neodrživog stanja od strane koalicije “Crno na Bijelo“,  dio skupštinske većine papagajski ponavlja mantru o izdaji narodne volje, poziva se na sud i volju naroda, odbranu narodna volje, uz prijetnje i pozive na linč.

O izdaji narodne volje:

Jedan sam od onih koji je glasao opoziciju na prethodnim izborima. Nova vlast i Vlada su iznervjerili moju izbornu volju, ali ne samo moju, već i desetine mojih prijatelja i poznanika koji su takođe glasali bivšu opoziciju. Mi svakako nijesmo većina u toj „narodnoj volji“, ali ću biti slobodan da procjenim, da je koalicija „Crno na Bijelo“ makar dva mandata – ako ne tri od postojaća četiri, dobila za nešto potpuno drugačije od onog što je Vlada radila. Mi nijesmo glasali da Crkva upravlja državom, za vlast nacionalista i šovinista, za isključivo partijsko zapošljavanje, blokadu sistema i institucija, za diskriminaciju i negiranje nacionalnih manjina i nacionalnih Crnogoraca, za rehabilitaciju poraženih ideologija, za anarhiju i amaterizam u upravljanju državom. Naprotiv, glasali smo za sve suprotno od toga i naša izborna volja je „izdata“ u prethodnom periodu.

U euforiji „naroda i narodne volje“, naš glas se nije mogao čuti, niti je iko htio da ga sluša.  Slobodan sam da procijenim – uz mogućnost da griješim, da od devet dobijenih mandata Demokrata, makar jedan – ako ne dva mandata, su dobijeni upravo na fonu ovog što smo očekivali ja i moji prijatelji i zašto smo glasali, a ne za ono što Demokrate predstavljaju kao „narodnu volju“. Slično važi i za bar jedan mali dio glasača Demokratskog fronta. Dakle, za minimalno tri mandata iz većine, ovo što je radila prethodna Vlada nije bio odraz izborne volje, već suprotno, tako da su pozivi na odbranu narodne volje u najmanju ruku licjemjerni.

Istina je da smo svi, bukvalno svi koji smo glasali opoziciju, glasali protiv DPS-a, ali je vladajuća većina i Vlada pokazala da su u nekim segmentima gori i od njega, rehabilitijući ga i izgrađujući  mu izgubljeni koalicioni kapacitet, makar do nivoa u kojem je prihvatljiva njegova manjinska podrška. Svojim ponašanjem i politikom, DPS su najviše rehabilitovali upravo oni koji se javno predstavljaju kao njegovi najljući protivnici. Da je došlo do istinskih promjena i da su se odlazeća Vlada i premijer potrudili da funkciju obavljaju u ime svih građana a ne samo jednog dijela, DPS bio bio prošlost, bez koalicionog kapicetata, sa podrškom koja bi do sada pala na ispod 20%.

Manjinska Vlada uz podršku DPS je loše, ali iznuđeno rješenje. Da je nova većina uredila izborno zakonodavstvo – što je bio jedan od njenih osnovnih zadataka, i da je razblokirala institucije, izbori bi bili logičan i jedini ispravan put za izlazak iz teške političke krize koju imamo. Ovako, dok su nam najvažnije institucije u VD stanju, izbori bez potvrđenog legitimiteta i instuticionalne kontrole bi bila još gora opcija. Za takvo  stanje nije krivac DPS, već nesposobna vladajuća većina.

Povratak DPS-a iz mrtvih, dakle, treba tražiti u načinu vršenja vlasti dosadašne vladajuće većine, u čemu svoj dio odgovornosti svakako snosi i  koalicija „Crno na Bijelo“.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register