Ljudi uprkos svemu taj svijet percipiraju kao stabilno okruženje.

Psiholozi Mauro Manassi sa Univerziteta Aberdeen i David Whitney sa Univerziteta California su u novome istraživanju otkrili novi mehanizam koji, između ostalog, može objasniti pojavu ove iluzorne stabilnosti. Izgleda da mozak automatski “ublažava” naš vizualni unos. Umjesto da analizira svaki pojedinačni trenutak, on ga u određenom trenutku percipira kao prosjek onoga što smo vidjeli u proteklih 15 sekundi.

Mozak zapravo spaja objekte kako bi izgledali što sličnije jedan drugome te nam time stvara iluziju stabilnog okruženja. Ovakav koncept života “u prošlosti” može objasniti zašto ne primjećujemo suptilne promjene koje se događaju tokom vremena.

Mozak je poput vremeplova koji nas neprestano vraća u prošlost ili poput aplikacije koja svakih 15 sekundi objedinjuje naš vizualni unos u jedan utisak kako bismo se mogli nositi sa svakodnevnim životom.

Kada bi se naš mozak ažurirao u stvarnom vremenu, svijet bi izgledao kao prilično haotično mjesto sa stalnim fluktuacijama svijetla, sjenki i kretanja. Osjećali bismo se kao da cijelo vrijeme haluciniramo, piše Conversation, a prenosi portal Index.hr.