21 milion i izdaja

Objavljeno: 21.01.2022, 12:55h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Poslije više od godinu dana rada nove vlade, blokade njenog rada od strane skupštinske većine duže od šest mjeseci i njenog svakodnevnog obaranja, ipak je usvojen „iskasapljen“ i neodrživ budžet, uz još neodrživiji program nazvan „Evropa sad“, koji će nas, opet ponavljam, o jadu zabaviti – zato jer je prosto neodrživ. „Evropa sad“ je, kao što sam napisao u prošlom tekstu, neodgovoran populistički potez još aktuelne Vlade, kojoj je on bio podloga za pravljenje premijerove partije u momentu kada je shvatio da se Vladi bliži kraj. Za neuspjeh programa „Evropa sad“ će biti optužena neka nova Vlada, ko god je činio.

No, tom populizmu niko nema i nije imao petlje da se odupre, glasno i jasno ga imenuje. Bez stvorene nove vrijednosti, zamaha ekonomije  i novih investicija, tolika povećanja prihoda građana i razna nova socijalna davanja su prosto nemoguća.

Ali, ekonomija nikada nije bila prioritet naših političkih elita, kako vlasti tako opozicije, već političarenja, dizanje tenzija među „poštovanim i dragim narodom“, nacionalizam, populizam – jer to donosi najviše glasova.

Poslije bure i šoka koji je izazvao ipak očekivani predlog koalicije „Crno na bijelo“ da se iz evidentne i permanentne političke krize pokuša izaći stvaranjem manjinske vlade, nastala je uzbuna među najprofitabilnijim preduzećima u Crnoj Gori koje zovemo političkim partijama, koje su uz to jedini naš istinski Zavod za zapošljavanje – uglavnom nestručnog kadra.

Izdaja i narodna volja su ovih dana postale riječi i kvalifikacije koja se najčešće upotrebljavaju, od kojih odzvanja javna scena. Jadne građane odavno više niko ne pominje niti ferma, samo narod, poštovani narod, divni narod, braću i sestre. Po oslovljavanju bivših građana Crne Gore od strane aktulenih političkih vedeta, vlasti prije svega, i bez nekih dubljih analiza i poznavanja prilika, odmah se može uočiti da nam političku scenu karakteriše desni populizam i klerikalizam. „Narode, ja vas nikad neću izdati“ – promptno i na sav glas nam saopšti predsjednik Skupštine svih građana.

Kao što napisah, politički prvaci aktuelne vlasti, zbog predloga koalicije „Crno na bijelo“ za stvaranje manjninske vlade, optužili su je za izdaju „narodne volje“, ali i za korupciju. Targetiran je lider URA-e Dritan Abazović, javnim optužbama da je za prodaju izborne volje primio 21 milion eura. Tim optužbama se pridodaje nova, kako je pokušao da prikrije i da je na neki način saučesnik u švercu kokaina pronađenog u magacinu firme „Voli“, te da i zbog toga „ruši narodnu volju“.

U tim javnim optužbama prednjače Demokrate, a mnogo ne zaostaje još aktuelni premijer koji se do skoro kleo u Abazovića, kao i Abazović u njega. Lično, ne mislim da je Abazović primio nikakav novac za „izdaju narodne volje“, niti da je umiješan u mafijaške poslove, ali možda sam u krivu, možda doista jeste?

Poslije tako teških optužbi, institucije bi trebalo odmah da reaguju, ispitaju navode o tako velikoj korupciji koja može biti uzrok potpune promjene političke scene, vlasti i Vlade. Ali, institucije su i dalje zarobljene, tužilaštvo i sudstvo nereformisano i pod kontrolom moćnika bivše vlasti, tako da u rezultate eventualno pokrenute istrage po tom pitanju slabo ko bi vjerovao.

Postavlja se logično pitanje, zašto je to tako? Zašto poslije godinu ipo od pobjede na izborima aktuelne većine još nemamo ni na vidiku reformisano, nezavisno sudstvo i tužilaštvo, kome će građani vjerovati, u čije istrage i presude neće sumnjati? Upravo zato što nova većina nije funkcionisala, što je Tužilački savjet izabran tek prije nepunih mjesec dana zbog nadgornjavanja unutar vladajućih partija, koje je trajalo šest mjeseci. I zato jer je za set drugih promjena u institucijama  potrebna dvotrećinska odnosno tropetinska većina, koje nema.

Zašto je nema?

Za duže od godinu dana od uspostavljanja nove vlasti ništa nije urađeno po pitanju dijaloga sa opozicijom, kako bi se obezbijedila takva većina. Naprotiv, partije manjine i odnos prema manjinama je bio sve gori, a ništa se nije uradilo ni na pokušaju uključivanja SDP-a u tu većinu, iako je poslije izbora on javno i glasno  saopštio DPS-u kako na njihova tri poslanika ne može računati u svojim kalkulacijama. Dakle, aktuelna većina često nije imala podršku ni od 41 poslanika neophodnih za donošenje zakona koje je predlagala Vlada, Skupština je u poslednjih šest mjeseci zbog toga skoro stalno bila u blokadi, najveći konstituent te većine Demokratski front permanentno je ponavljao da premijer i Vlada nemaju njihovu podršku, a na pokušaj – možda ne dobar, da se iznađe neka stabilna većina, svi, pa i Demokratski front zavikali su „izdaja, izdaja“. Pri tome, Demokrate su toj optužbi pridodale novu, veoma tešku, da su URA i njen lider kupljeni sa 21 milion eura!

Govoreći o „izdaji narodne volje“, Krivokapić i Demokrate navode primjere takvih izdaja, upoređujući ih sa njima,  „izdajom i prodajom narodne volje“ od strane Stevana Džakovića, Draga Đurovića, Darka Pajovića, zaboravljajući, namjerno ili ne – manje je bitno, na slučaj Slaviše  Guberinića i Kljajevića. Veoma je bitno da kada su navedeni pomijenili dres tj.izdali, niko to nije vezivao sa njihovom nacionalnom pripadnošću, da se radi o nacionalnim Crnogorcima, odnosno Srbima, već je to osuđeno kao njihov lični, nemoralni čin.

Ali „izdaju“ Dritana Abazovića veliki dio pristalica DF-a, Demokrata i Krivokapića komentarišu kao izdaju „šiptara u koje nema vjere i kojima nije trebalo i ne treba vjerovati“. Samo letimičnim pregledom komentara na društvenim mrežama možete se uvjeriti da je to tako. To je ta „narodna volja“ i raspoloženje koje je kreirala nova vladajuća većina na čelu sa premijerom, prema manjinama. Zato sam i ja, pored ostalih stvari, svjestan takvog odnosa i kreiranog raspoloženja od strane nove većine i Vlade, odavno postao „izdajnik narodne volje“, iako sam glasao za bivšu opoziciju, a sadašnju vlast, smjenu prethodnog, pljačkaškog i do zla boga korumpiranog režima. Njima je ostao lak zadatak da mi samo odrede cijenu za koju  sam se prodao i javno je saopšte. Mogu to slobodno, jer u „pravnoj državi“ čiji je pravni kontinuitet netaknut, mogu blatiti i optuživati ljude kako i koliko god hoće, bez dokaza i bez straha od bilo kakvih sankcija.

Na samom kraju, da ovako, javno saopštim. Skoro sve što je uradila prethodna vlast i Vlada je bila izdaja moje volje kao glasača na izborima, koji je svoj glas dao toj novoj većini. Istina, nijesam narod već zaboravljeni građanin i izdali su me kao pojedinca. Podsjetiću, obećali su profesionalizam u javnoj upravi i nepartijsko zapošljavanje, pravnu državu i vladavinu prava, zakon o porijeklu imovine, zakon o lustraciji, ravnopravnost za sve njene građane i narode u njoj – a ne samo za jedan narod, odvojenost crkve (i džamije) od države i politike, da će voditi politiku pomirenja a ne produbljivanja i stvaranja još većih prodjela.

Uradili su sve suprotno od obećanog, zato sam ponosan što sam kao pojedinac nedugo poslije formiranje nove vlasti i Vlade postao njen izdajnik.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register