Narode, krajnje je vrijeme da im damo šah-mat!

Naum pade mi događaj unazad pedeset i koju godinu. Ljeto je, sjedimo u hladu lipe ispred Dobrovoljnog vatrogasnog društva  ‘Munib Kučević’. Igraju šaha sada rahmetli Sako Lukač i pokojni Miloje Dobrašinović. Sako je moler, šaldžiija i bekrija, a Miloje ratni komesar Treće Sandžačke proleterske brigade, tih dana narodni poslanik u Skupštini SFRJ i profesor gimnazije u Bijelom Polju.

Okupilo se i staro i mlado. Gledamo sa pažnjom šahovsku partiju. Iako uvijek pod gasom, Sako je vrhunski šahista. Svaki njegov potez prate uzdasi okupljenih. Briljira i plijeni potezima. Miloje na muku, kako da odgovori na zaista maestralne poteze protivnika. Dugo razmišlja, ali uzalud. Kakav god potez povuče, Sako ga bez razmišljanja poklopi kontrom. Poslije dva sata igre, Sako povuče završni potez, ustade sa stolice i glasno zavika:

„Mat kur*ino stara!“

Sa osmijehom na licu  Miloje pruži ruku i reče:

„Bravo majstore. Šah je oduvijek bio majstorska igra,“ potapša ga po ramenu, uputi se u pravcu parka i ode u Opštinu.

Sako Lukač

***

Tako je nekada bilo u „Tamnici naroda“ kako mi bivšu domovinu nazivaju fašisti. U tom vaktu su visoki državni funkcioneri slobodno šetali ulicom. Bez ikakvih kompleksa družili se sa narodom. Kako je danas, vidimo. Narode, sve dok mi sami sebi ne povratimo dostojanstvo, ovako će nam biti. Krajnje je vrijeme da ustanemo i glasno i jasno im kažemo:

„Dosta nam je i pozicije i opozicije! Etno klerikalna, fašistička i lopovska bando, evo vam šah-mat. Hoćemo život dostojan čovjeka a ne torove!“