Takve oluje u osnovi predstavljaju “lokve” koncentrirane vodene pare koje se sporo kreću i mogu trajati po nekoliko dana.

Nove strukture su povezane s “atmosferaskim rijekama”, što je dobro proučen i uobičajen fenomen koji uključuje duge, tanke oblake koncentrirane vlage koji se mogu protezati hiljadama kilometara. Ove brze rijeke mogu nositi ogromnu količinu vode, izbacujući je za sobom u pojasu kiše.

Atmosferska jezera počinju kao rijeke, ali u određenom trenutku se odvajaju, čineći izolovanu, koncentrisanu masu vodene pare. Ova jezera zatim vrlo sporo plutaju nebom, u područjima gdje je brzina vjetra oko nule. Ona mogu donijeti puno kiše na površinu ispod – ako se naziv “jezera” shvati doslovno, a tim naučnika kaže da sadrže dovoljno vode da formiraju lokvicu duboku nekoliko centimetara i široku oko 1.000 km, prenosi portal vidi.hr.