Miloš Krivokapić, lažni premijerov sin: Više ne znamo šta je satira a šta stvarni život

Objavljeno: 27.11.2021, 09:16h

Nakon što me promovisao portal Borba.me, postavljen sam u Upravni odbor CEDIS-a, što bi DPS rekao – teren me je prepoznao, mada ja ne planiram da gradim minihidroelektrane, niti da iznosim sredstva u poreske rajeve poput Djevičanskih ostrva, kao Blažo.

Nakon izbora Zdravka Krivokapića za premijera Crne Gore, Miloš Krivokapić je o političkoj situaciji na svom fejsbuk profilu ironično pisao iz ugla premijerovog sina, budući da nose isto prezime. No, nije svako shvatio ironičnu notu, pa su mnogi pomislili da se radi o obraćanju premijerovog pravog sina koji ima isto ime. Među takvima se našao i portal Borba koji je njegovu izjavu prenio, a nakon toga je Miloš nastavio da piše u fazonu lažnog premijerovog sina.

Kako si zadovoljan „očevim“ radom do sada? Zamijeraš li mu nešto?

Zadovoljan sam što je napravljen napredak, skoro će godinu dana Vlade, a da niko na ulici nije dignut u vazduh, a nema naznaka da je iko od ministara uzeo stan subvencionisan novcem poreskih obveznika, poput bivših ministara. Ipak, očekivanja građana su puno veća od toga, jer oni su gladni pravde više nego hljeba, budući da su živjeli pune tri decenije pod autokratskom vlašću kojoj je osnovna djelatnost bila organizovani kriminal. Zamjeram mu što je kontradiktoran u obraćanju javnosti i što je rekao da neće doći do snižavanja plata i smanjenja administracije, jer je tako obećao mitropolitu Amfilohiju, što je priznanje da će javni sektor nastaviti da buja. Sa druge strane, znam da mu nije lako – protiv njega su DPS sa satelitima – SD, BS, SDP i manjinske stranke, čak i DF – SNP čiju koaliciju je predvodio na izborima, a nisu mu blagonakloni ni Vučić, Milanović, Izetbegović, Dodik, Rama, kojima je miliji Đukanović. Kontradiktornost se vidjela kada je usred pandemije zaključao sve gradove, a onda kidnuo za Trebinje na sahranu vladike. Kad se vratio kući, zaključao sam ga u špajz, gdje je prenoćio. Ograničio sam mu slobodu kretanja na jednu noć, kao što je i on građanima danima. Ujutro sam se smilovao, pa sam ga pustio da ode na posao. Mislim da je naučio lekciju, jer poslije toga nije bilo zaključavanja.

Šta bi savjetovao premijeru (“tati”) u daljem radu?

Savjetovao bih ga da pročita udžbenik o PR-u, ali njemu je milija Biblija i Augustinova “Država Božja“ koje mu stoje uz uzglavlje kreveta, no se nadam da će mu sadašnji savjetnik koji je napisao odličan tekst “Crnogorsko klatno“ pomoći da bolje razumije u šta se uvalio. Zdravko je mašinski inženjer, svjetonazorski se razlikujemo, iako smo rod, a ja mu ne kimam glavom na sve kao Blažo Milu. Savjetovao bih ga da iskoristi momentum, dok ima podršku javnosti, crkve, medija, stranaka i međunarodne zajednice, pa da mene proglasi kandidatom za predsjedničke izbore koji su za godinu i po. Crnom Gorom može da vlada samo visoki Crnogorac, kao što je rekao DiKej, tako da bih ja bio odličan izbor da Treća familija pušti korijenje. Kao budući predsjednik, putovao bih od zemlje do zemlje, govorio zanimljivosti iz njihove kulture, istorije, ekonomije na društvenim mrežama, čime bih izazvao pažnju globalnih medija, što bi mi donijelo pratioce iz cijelog svijeta i globalnu popularnost. Marko i Dajko bi pukli od ljubomore, Dritan bi mi zavidio što Naomi Kembel hoće da se slika sa mnom, a ne sa njim, dok bi Medo tvrdio da me je instalirala duboka država. Živio bih od reklama, postova, a doprinio bih više promociji Crne Gore na međunarodnom tržištu od Nacionalne turističke organizacije.

Hoće li se „otac“ Zdravko vakcinisati?

Očekujem da će se Zdravko uskoro vakcinisati. Episkop dizeldorfski Grigorije je pozvao pastvu na vakcinaciju, a budući da je Grigorije imao prijateljske odnose sa mitropolitom Amfilohijem, mišljenja sam da će premijer, koji je 100% vijernik, znati da cijeni njegov sud, te će priložiti sebe na žrtveni oltar nauke. Ne znam zašto se Zdravko do sada nije vakcinisao, da li zbog antitijela koje spominje da ima ili možda zbog toga što je zbunjen čitavom situacijom – od toga da je Svijetska zdravstvena organizacija prvobitno saopštila da je virus iz Vuhana pod kontrolom, a koji se potom proširio po čitavom svijetu do višemjesečnog zaključavanja koje su sprovodile vlade širom planete i koje je dovelo do povećanja depresije, anksioznosti, stresa, gubitka poslova, porasta dugova. Izbor je postavljen između zdravlja ili ekonomije, što se nije smjelo dogoditi, budući da ekonomija jesu životi ljudi. Mislim da su sve te stvari uticale na Zdravkovo povjerenje u globalne politike u vezi pandemije, ali to ne može biti opravdanje budući da je premijer, te ako se on ne vakciniše, pojedinim građanima će biti sumnjivo i indikativno što se ustručava igle, pa neće htjeti ni oni, a vakcine smanjuju vjerovatnoću smrtnosti od covida. Mene je kao malog vodio na vakcinisanje protiv boginja, pa znam da Zdravko nije antivakser.

Kako na tebe utiču javne kritike i zamjerke na Zdravkov (“tatin”) račun?

Meni javne kritike i zamjerke na Zdravkov račun izuzetno prijaju, lično sam se za to borio, da postoji sloboda mišljenja, kritika, jer nosioci suverenosti po Ustavu su građani, a ne podanici. Ukoliko se na nosioce vlasti gleda kao na faraone, Luja XIV-og (“Država to sam ja“) ili gospodare kao u slučaju Crne Gore, onda je to sopstveno priznanje da nema slobode, a kada sami sebi stavimo okove iluzorno je očekivati da će neko u naše ime i za naš račun donjeti prosperitet. Naprosto jer takva vlast mora da preskoči nisko postavljenu ljestvicu i neće se truditi više od toga. Naravno, ovo ne važi za sve države i sve sisteme, budući da je npr. Kina doživjela značajan progres iako ima ograničene slobode. Nedostatak izbora joj je pomogao da se partija fokusira na dugoročno planiranje bez straha da će postati opozicija. Ipak, Crna Gora je specifična budući da je Zdravko tek peti nosilac vlasti od 1860. godine, ne računajući namjesništvo, svijetske ratove i osamdesete. Prije njega to su bili kralj Nikola, kralj Aleksandar, maršal Tito i Milo Đukanović. Budući da nam je istorija prožeta mahom autokratama, raduje me što oni koji su pljeskali Milu što im je oteo suverenost ili što su mu je dali dobrovoljno, sada kritikuju Zdravka, isto kao što ga kritikuju čelnici koalicije koju je predvodio na izborima. Mislim da to može doprinijeti da se stege ćutnje, sumornosti i pokornosti dugoročno olabave u društvu kojeg su zaobišle buržoaske revolucije, seljačke bune i ustanci protiv unutrašnjeg okupatora.

Šta se tebi najviše dopada kod „oca“? Koji su njegovi najveći kvaliteti?

Sviđa mi se što djeluje spontano, direktno, vidjeli ste kako je čavrljao sa Cetinjanima sa kojima ne dijeli iste političke stavove. U brk im je rekao da je glasao NE na referendumu vjerujući da je to bolji izbor. Ja do sada nisam vidio nigdje snimak Mila Đukanovića da se raspravlja sa Berancima na ulici koji imaju suprotno političko mišljenje, zapravo ne mogu ni da ga zamislim da trguje na pijaci kao Zdravko, da ode do prodavnice bez tjelohranitelja. To je zato što je neko pametan Mila savjetovao da mora da se drži ponašanja koje je opisivao Gustav Le Bon u dijelu „Psihologija gomila“ ukoliko želi dugoročno da vlada, tj. da mora da napravi distinkciju između sebe i masa, da nosi skupocjene satove, brendiranu garderobu, da je nedodirljiv, te da targetira državne neprijatelje kako bi mase obuzele emocije u odnosu na racio, gdje će otvorenih očiju zanemarivati njegovo bogatstvo stečeno bez znanja i rada.

Kako ti se dopada Zdravkov (“očev”) odnos sa međunarodnom zajednicom?

Dopada mi se odnos međunarodne zajednice sa Zdravkom. Susreo se sa Angelom Merkel, toplo ga je primio Boris Džonson kao da su kriglali zajedno u mladosti, sa Makronom se čuje dva puta mjesečno, sve su prilike da ima srdačne odnose sa njima kao Milo Đukanović sa Azerbejdžanom, Deripaskom, šeicima, Vučićem, Tačijem, Šinavatrom i itd. To potvrđuje da Vlada Crne Gore sada ima podršku stranaca, kao što je imao i Milo ranije. Ličnosti su prolazne, interesi sila su vječni. Niko neće cijeniti Crnu Goru zato što je politički priznata, nego po tome koliko je partner u međunarodnim ekonomskim odnosima, stoga komično je svako busanje u suverenistička prsa, kada vam za rad u kanalu na gradilištu treba engleski jezik, kada 70% ljudi ne zna što su javne nabavke ili kada 70% mladih želi da ode iz zemlje. Izazovi savremene Crne Gore slični su onima iz 19.vijeka, koje su opisali ponajbolji američki politički ekonomisti, Daron Acemoglu i Džejms Robinson u izvanrednoj knjizi “How nations struggle for liberty“, gdje su čitavo poglavlje posvetili poređenju Pruske, Švajcarske i Crne Gore, a to su nedostatak institucija, plemenske borbe, naplata poreza. Eto odlične prilike da Crna Gora pozove autore u goste, te otkupi prava na prevod knjige koja bi brzo bila razgrabljena na regionalnom tržištu. Što duže stanovnici budu zarobljeni u okviru mitološko-teološko-ideološke svijesti, to će biti veće kašnjenje za razvijenim svijetom. Na primjer, u Beču se ne koriste plastične kese u prodavnicama, nisam primjetio divlju gradnju, javni prevoz je besprekoran, što ukazuje da pored zdrave ekonomije postoji biosferska svijest gdje je ključan odnos čovjeka sa prirodom.

Je li Zdravku (“tati”) važnija crkva od države?

Zdravku nije važnija crkva od države, mada nekad imam osjećaj da bi više volio da je mitropolit nego premijer. Mogu ga zamisliti sa kamilovkom na glavi. On je konzervativac okrenut tradiciji, porodici i vjeri sa mišljenjem da su nauka i religija samo dva odvojena puta koja vode do istog cilja – pronalaska vječne istine, Božanske čestice, itd. U tom smislu, on se mnogo ne razlikuje od Karla Habsburško-Lotarinškog, austrijskog političara koji je glava porodice Habsburg. Prije samo 100 i kusur godina, nezamislivo je bilo da moj čukunđed vidi cara Franja Josipa, dok je sada moguće zamisliti Zdravka kako sa Karlom Habsburškim uz čašu vina razgovara o izazovima vjere u savremenom dobu nadzornog kapitalizma, gdje su ljudi okrenuti monoteističkim religijama, vjerovanju da je Zemlja ravna ploča, da je kosmos gigantski ciklotron, da će gatare i tarot odrediti nečiju sudbinu.

Kako se tvoj život promijenio od kada ti je „otac“ premijer?

Ljudi me pozdravljaju na ulici, sviraju iz automobila, ali moram naglasiti da nisam postao popularan zahvaljujući ocu, nego portalu Borba.me, koji me je predstavio javnosti kao sina premijera, prenijevši moj fb status. Nakon te promocije, postavljen sam u upravni odbor CEDIS-a, što bi DPS rekao – teren me je prepoznao, mada ja ne planiram da gradim minihidroelektrane, niti da iznosim sredstva u poreske rajeve poput Djevičanskih ostrva, kao Blažo. Proglašen sam potom svetosavskom gej ikonom stila, što mi je veoma čudno, jer malo novca ulažem u odjeću i obuću, i ne idem redovno u crkvu za tako zvučnu titulu kao što je gej ikona pravoslavlja, šta god to značilo. Ko zna kakve ću još etikete dobiti do kraja očevog mandata.

Kakve su reakcije javnosti? Šta ti kažu ljudi koji zaista misle da si premijerov sin?

Ljudi mi se obraćaju čestitkama ili kritikama u pogledu Zdravkovog rada kao da on nema fb stranicu, traže pravdu, socijalnu pomoć, posao, a ja ih, potom, upućujem na ministarstva, lokalne samouprave ili Zavod za zapošljavanje kako bi vršili pritisak odozdo na institucije koje plaćaju da im budu servisi. Reakcije su uglavnom pozitivne, dosta je ljudima Blažovog bahaćanja sa biznisima i nekretninama, mada mislim da postoji značajan broj ljudi koji je ljubomoran što nije u poziciji da zahvati kao on. Korupcija je ukorijenjena kao lifestyle. Naspram Blaža, ja im izgledam neobično, slušam knjige na Audible dok šetam, čitam stripove, nemam obezbjeđenje.

Da li ti je ova satira donijela neke negativne posljedice?

Mi i ne znamo šta je više satira, a šta stvarni život, budući da specijalni državni tužilac izgleda kao da je ispao iz crtanog filma, savjetnik predsjednika države je nosio kovertu za kupovinu glasova, potpredsjednik DPS-a je javno priznao da je šef kriminalne grupe, tako da se valja s vremena na vrijeme uštinuti da se provjeri da li je ovo stvarni život. Čak je i sadašnja ministarka obrazovanja spočitala Borisu Dežuloviću da je ustaša, što je niđe veze, no se valjda makar izvinila, a imamo ministra urbanizma i ekologije koji se bavi divljom gradnjom, protiv koje treba da se bori. Negativnih posljedica za sada nemam, inače bih odmah zvao Sergeja.

Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register