Umjetnost je poziv na igru, a pravila kreira sam umjetnik. Zar to nije dovoljno i sjajno!

Objavljeno: 29.09.2021, 20:48h

MILENA ŽIVKOVIĆ: Nama umjetnicima nije zadatak da direktno osvijestimo ljude. Prvo sebe moramo osvijestiti, a zatim našim djelima, idejama i kontinuitetom inspirisati ostale

Vizuelna umjetnica (magistrice grafike) Milena Živković je freelancer i na to je ponosna. Za nju je umjetnost borilačka vještina, kojom “kad ovladaš prelaziš sve prepreke”. Inspiriše je svakodnevica, a mašte joj ne nedostaje, pa svemu daje novi smisao. Sloboda, priroda i umjetnost su njeni imperativi. U svojim projektima poziva na akciju i ekološko osvješćenje nad izazovima profita.

Kako bi predstavila sebe kao umjetnicu?

Oduvijek sam više istraživala i tragala za mojom misijom u umjetnosti, nego za umjetničkim radom koji bi zadivio kustose i institucije kulture. Proces rada nekad je važniji od samog djela. Polje mog interesovanja je svakodnevica i potreba da stvaram tj. transformišem obične trenutke iz jednog dana u uzvišene scene, poetične i pomalo magične, stvarajući novu estetiku koja je u službi oslobođenja. Tako oslobađam višak mašte i pokušavam tješiti sebe i ljude oko sebe uz pomoć umjetničkog procesa i rada. Da li je suština umjetničkog rada u ideji, realizaciji, kontekstu ili igri, postaje nebitno; skup svih navedenih stvari je zapravo igra koja nadilazi sve forme, igra kao manifestacija želje za životom, tako shvatajući da smrt ne postoji.

Kako vidiš ulogu umjetnika u našem društvu?

Uloga umjetnika danas je važnija nego ikada. Navešću samo jedan primjer koji je uticao na moje opredjeljenje da se bavim umjetnošću još u ranom djetinstvu. U našoj novijoj istoriji umjetnička manifestacija “Cetinjsko bijenale” je u godinama najveće izolacije “omogućilo Crnoj Gori da ima kontakt sa svijetom”, kako kaže inicijator ove najznačajnije umjetničke manifestacije Princ Nikola Petrović Njegoš.

Savremena umjetnost može da ponudi alternativu, kroz unaprijeđenje aktuelnih umjetničkih praksi, posebno kroz osnaživanje društveno angažovane i ekološke umjetnosti. koja jedina ima snagu da za početak neutrališe i konkuriše probuđenom nacionalizmu i religioznom fanatizmu.

Poslednjih godina pokrenula si nekoliko projekata: od „Discipline mašte” do “Mentalne ekologije“. Na koji projekat si posebno ponosna i zbog čega?

“Disciplina mašte” je osmišljena da na jedan drugačiji, holistički način predstavi kolika je snaga kreativnog potencijala. Ponosna sam na ljude koji su prošli kroz program i shvatili to.

“Mentalna ekologija” je ekološko umjetnički projekat, spontana, samostalna akcija čišćenja mini deponija koje zateknem u prolazu. Umjesto otpada intervenišem kroz umjetničke prakse, tj. na mjesto otpada postavim umjetnički rad od prirodnog materijala. Riječ je o tzv. “Land art-u” i privremenim intervencijama i instalacijama u prostoru koje treba da spriječe novo stvaranje otpada. Projekat teži da kroz drugačije estetsko iskustvo inspiriše, poziva na akciju i istražuje koliko umjetnost može “malo” da promijeni svijet.

Umjetnik ima obavezu da ukaže na društvene probleme, ali i da ponudi i neka rješenja, pa čak i da utješi publiku. Upravo je to suština ekološko-umjetničkog projekta “Mentalna ekologija” koji sam samostalno započela u junu ove godine.

Zvučaće možda neočekivano, najviše sam ponosna na eksperiment, a to je: kako kroz umjetnički proces jednog običnog psa mješanca pretvoriti u art asistenta i najpoznatijeg psa trenutno u Crnoj Gori.

Povezanost umjetnika i prirode je neraskidiva, a mnogi umjetnici su i ekološki aktivisti. U Crnoj Gori svakodnevno svjedočimo uništavaju rijeka, šuma, nebrizi i nemaru nadležnih za prirodne resurse. Kakva je uloga umjetnika u zaštiti prirode pod imperativom profita?

Pitanje ekologije nije namijenjeno samo ekspertima, time se jednako bavi i sve veći broj umjetnika. Tako su 70- tih godina nastali različiti pravci ekološke umjetnosti, Land art, Eart art, Outside Art, Environmental Art i sl. Ekološki pristup umjetnosti ogleda se u tome što umjetnik više ne želi biti pasivni posmatrač prirode, već se približava prirodi i stvara u njoj. Umjetnost može prvenstveno promijeniti odnos čovjeka prema prirodi, stvaranjem novih vrijednosti.

Nama umjetnicima nije zadatak da direktno osvijestimo ljude. Prvo sebe moramo osvijestiti, a zatim našim djelima, idejama i kontinuitetom inspirisati ostale. Ako to nije dovoljno, onda samo nastaviti i ne odustajati! Jednoga dana će se neosviješćen čovjek zaraziti idejom: da je ljubav prema prirodi u trendu.

Budite onda makar u trendu, bila bi jedna od poruka, i mislim da to može da uspije. Najteži zadatak umjetnika je da dokaže i pokaže da je najveći profit za sve nas da sačuvamo naše rijeke i šume.

Može li se živjeti od umjetnosti u Crnoj Gori?

Ja sam frilenser više od 10. godina, to je moj izbor, sloboda je skupa ali vrijedi. Umjetnost je borilačka

vještina, ali kad ojačaš onda preživiš sve. Sve moje dosadašnje projekte i radove prvo započinjem samostalno, bukvalno bez budžeta, ali tražim, pronalazim i prijavljujem se na razne konkurse za umjetničke rezidencije. Preko društvenih mreža i preporuka komuniciram sa zainteresovim kompanijama, pojedincima i institucijama koji žele saradnju u oblasti primijenjene umjetnosti, kao što je oslikavanje murala u enterijerima.

Tako je došlo do saradnje sa Ministarstvom kulture o okviru prijekta “Kreativne industrije Crne Gore” i za onlajn edukativni kurs “Disciplina mašte”. Ove godine sam, zahvaljujući grupi biologa, dobila podršku za moj projekat “Mentalna ekologija”. Dug je to proces, ali sve je moguće, čak i u Crnoj Gori.  Često ističem da je veća umjetnost realizovati ideju nego je osmisliti. Istrajnost, kontinuitet i neprestani razvoj nekad su značajniji od samog talenta.

Kako ocjenjuješ kulturnu politiku u Crnoj Gori? Možeš li trenutno stanje uporediti sa vremenom prije Korone i promjene vlasti? Šta nedostaje? Koji je tvoj prijedlog da umjetnost i kultura dobiju mjesto u društvu koje zalužuju?

Kulture politike u Crnoj Gori nema, ja ne pamtim goru situaciju sa umjetnošću i kulturom kao ovu u vremenu post korone i nove vlasti. I prije toga kulturna politika nikada nije bila na dobrom nivou, i mislili smo tad da neke stvari ne mogu biti gore, ali ovoliku stagnaciju niko nije očekivao. Ja ipak ne vjerujem da će ovo predugo trajati. Srećom, tu su festivali FIAT, Underhill fest, a na Cetinju od skoro jedan važan internacionalni art festival Re/Shapinng The City koji je ove godine započela umjetnica Milica Janković. Tu je i aktivizam kulturne baze Kunst i još mnogo pojedinaca koji razvijaju umjetnost i kulturu onoliko koliko se može u ovim uslovima.

Kako komentarišeš ukidanje odsjeka Grafika na Fakultetu likovnih umjetnosti?

Jako mi je žao i velika je to šteta. Magistrirala sam u klasi prof. Anke Burić baš na tom odsjeku. Zahvaljujući tome i velikom povjerenju prof. Burić nastavila sam da radim i istražujem kroz različite umjetničke prakse. Grafika kao likovna disciplina je jako važna, ona ne daje prostora nestrpljenju, površnosti, lošem crtežu, a to je dragocjeno. Nadam se da će se nekad ovaj odsjek vratiti na FLU.

Odlučila si da ostaneš ovdje i stvaraš. Da li se kaješ ili si zadovoljna svojom odlukom?

Poslije globalne pandemije Korona virus je pokazao kako jedna nevidljiva stvar zaustavi svijet. Sada u najvećoj metropoli i najmanjem gradiću važe ista pravila, pa mjesto u kojem živiš nije više toliko važno kao prije. Svjedoci smo narušavanja slobode, raznih ograničenja i mentalne infekcije strahom. Nijesam odlučila ni da odem, ni da ostanem vođe, tu sam trenutno, osjećam tako. Gledam svoj grad, svoju državu, svoje tijelo, planetu Zemlju kao dom u kojem boravim privremeno.

Koje su tvoje zone inspiracije u Podgorici i zbog čega?

U Podgorici jedina zona koja me inspirisala u toku Korona perioda je vinograd “Plantaže 13. jul” na Ćemovskom polju. To je najveći i najljepši vinograd u Evropi, a kako se nalazi u blizini moje zgrade bio je posebno dragocjen za sve moje umjetničke procese. Svaki umjetnik treba da ima svoj “vinograd”, imaginarni ili stvarni, skoro da nije važno. Ja ovaj na Ćemovskom polju osjećam kao svoj, čak i u kratkim pričama pišem “Moj vinograd”.

Tvoja poruka mladim umjetnicima?

Biće situacija kada neki ljudi neće razumijeti njihovu umjetnost ili je neće podržavati… Može se i desiti da neko želi “ukrasti” njihovu ideju… Sve je to privremeno i samo testira snagu njihovog kreativnog potencijala i ništa drugo. Umjetnost je poziv na igru, a pravila kreira sam umjetnik. Zar to nije dovoljno i sjajno!

Razgovarala: Irena ČEJOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register