Vanja Kosović: Trail trčanje je ventil koji mi donosi lijepe trenutke

Objavljeno: 28.09.2021, 08:00h

Planine znaju biti nemilosrdne i gorde, kaže Vanja Kosović, novinarka iz Podgorice, koja se zaljubila u trčanje planinskim stazama i bogazama. U razgovoru za portal PCNEN kaže da je trail trčanje sjajan hobi, da će onoga ko se u tu avanturu upusti naučiti dosta o njemu samom i donijeti mu fenomenalna iskustva.

Šta te je motivisalo da počneš da se baviš ovim sportom? Koja priča stoji iza svega?

Moj najmlađi brat je „kriv“ za to. Krajem avgusta 2018. godine, odlučio je da počne sa pripremama za podgorički polumaraton. Ja sam nekako naivno se priključila, sa idejom da istrčim „samo“ 8 km, misleći da mi je 21km u tom trenutku previše i da nemam dovoljno vremena za treninge. Svakodnevno smo skupa išli na Goricu ili Trim stazu, a krajem oktobra svako je istrčao svoju planiranu trku. Nakon toga sam poželjela da probam polumaraton, pa smo u maju 2019. otišli skupa u Beograd, a potom i Skoplje.

Ideja o planinskom trčanju se dogodila potpuno slučajno – par dana prije maratona na Lovćenu sam vidjela objavu na Facebooku, bez ideje da li možemo kao potpuni rekreativci da se prijavimo, pitala sam našeg najboljeg triatlonca Dušana Miloševića kakva je staza, znajući da je on trčao ranije. Njegovo „obavezno idi, sigurno će ti se dopasti“ – bilo je neočekivano početak ljubavi prema trailu.

Tada smo brat i ja trčali panoramsku stazu na 20km, a potom sam se bacila u istraživanje opcija u okruženju – pa je sljedeća bila Jahorina, a potom Bjelasica. Krajem 2019. sam otišla na prvu ultru u Hrvatsku – Dalmacija Ultra trail. Za to je glavni „krivac“ kolega trailaš iz Herceg Novog – Saša Kulinović, koji me ubijedio da se prijavim, iako sam bila uplašena da mi to nije previše kilometraže tako rano. Danas sam mu beskrajno zahvalna što je na moje dileme samo rekao – prijavi, završavaš ti to sigurno. I ja, zaista, završih.

Kako je sve to uticalo na tvoj stil života, navike i energiju? 

 Najjednostavnije rečeno – promijenilo je sve, na bolje. Oduvijek sam bila individualac, pa mi timski sportovi nisu ležali, a trail se pokazao kao savršena opcija. Prije svega, redovna fizička aktivnost, pravilna ishrana i vrijeme provedeno u prirodi su nešto što je najbolja preventiva svemu lošem što nas može zadesiti u vremenu kada je stres nezaobilazan na svakom koraku.

Planine su mi donijele mnogo sjajnih ljudi koji rekreativcu poput mene svojim fenomenalnim rezultatima i poduhvatima samo daju dodatni motiv. Radujem se njihovim uspjesima kao da su moji, jer iz prve ruke znam koliko je rada i truda potrebno da se neke staze pređu, a kamoli ostvare sjajni rezultati.

Tara Ultra Trail 2021

Koji je “najsvjetliji” i “najtamniji” momenat koji si doživjela na stazi?

Planine su nemilosrdne i sa njima nema šale, prije svega planine morate da poštujete.

Svaka trka je priča za sebe. Uvijek naglašavam da sam samo neko kome je trail rekreacija, iako su to trke velikih kilometraža. Sve je to stvar subjektivnog doživljaja kada govorimo o kilometražama šta je nekome mnogo ili malo, ali činjenica je da ja trail posmatram kao ventil koji mi donosi lijepe trenutke.

Izdvojila bih cjelokupnu prvu ultru, upravo DUT, jer mi je pokazao koliko toga može da ode naopako u jednom danu, a da se ipak završi sjajno. Naravno – Ultra Trail Mont Blanc, jednu od najvećih svjetskih trka na kojoj sam bila nedavno. Iako sam odustala na 10-ak kilometara pred ciljem, nikada neću zaboraviti količinu radosti na stazi. Energija ljudi na stazi i oko nje, priroda, osjećaj pripadnosti jednoj fenomenalnoj zajednici – nešto je što se ne može zamijeniti.

Negativna iskustva ne doživljavam kao nešto loše, prosto dešavaju se, dio su svega – trail nije izuzetak. Najteže je pobijediti samog sebe, ali svaki put se malo bliže dođe i tom cilju. Male pobjede su od ogromne važnosti. Na stazama se dešavaju padovi, gubljenja, loše vrijeme… Sve je to dodatna čar avantura na planinama.

Kako komentarišeš položaj ovog sporta u Crnoj Gori?

Trail u Crnoj Gori u posljednje vrijeme napreduje, organizuju se neke nove trke i jako mi je drago što je tako. Imamo nevjerovatne planine, i prostora za ovu vrstu aktivnosti zaista ne fali. Uvijek postoje načini da se dodatno unaprijedi, ali za početak – pokrenulo se, a to je više nego dovoljno. Imali smo sjajne test trke u okviru Boka Traila, Bjelasica trail, mini vertikalu u Kumboru, Barsku potkovicu… Mnogo dobrih priča kojima treba dati što više prostora.

Imaš li omiljenu trail destinaciju u Crnoj Gori? Postoji li neko mjesto za koje bi voljela da ima trail stazu, ali je još uvijek nema? 

Lovćen i Durmitor su mi favoriti, a voljela bih više istražiti Prokletije u budućnosti. Sve hajking staze se na neki način mogu iskoristiti i za trail trčanje, samo je potrebno volje i planiranja. Opcija imamo na pretek, od sjevera do juga, samo treba odabrati mjesto i uživati u prirodi.

Koju trku ili stazu ćeš posebno pamtiti i po čemu? 

 Već sam pomenula UTMB koji je cjelokupno iskustvo, mnogo više od trke. Nadam se da ću uskoro imati priliku da odem ponovo i dovršim započeto.

Što se staza tiče – Durmitor iz Nadgore preko Bosače ka Jablan jezeru i Crvenoj gredi, jedna je od mojih omiljenih ruta. Neću dužiti – otiđite i prošetajte, biće vam jasno o čemu govorim.

Trail je sjajan hobi, naučiće vas dosta o sebi, a donijeće vam fenomenalne ljude i iskustva. Probajte, možda vam se svidi, a ako bude tako – onda ste u “problemu.”

Razgovarala Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply