PornHub i ekologija

Objavljeno: 24.09.2021, 21:56h

Piše: Predrag Miloradson NIKOLIĆ

Ono kad se nađete u muškom društvu i neko pita nekoga – kako bi sinoć? Umjesto osmjeha, podignute obrve i ćutnje – dobijete pornografiju:

♥ Ubio sam je kao da sam je mrzio! (strukturalizam)

♥ Vrištala je kao Damjanov Zelenko! (deseterac)

♥ Vrištala je kao mlada jarica! (čekaj šta je jarica? Ovo je već mitologija)

Pa dobro braćo, tako ste dobri da ubijate i da vrište kao da ih mrzite? Tek ova jarica, ne mogu da dokučim šta je to? Ali nema veze. Znam šta je hidra iz mitologije, pa možda postoji i Sv. Žarko jer postoje svi sveti, pa i mlada jarica.

Pa kako vam ništa nije sveto? Odete na PornHub i na line izaberete EveryGREEN i tu su Helga i Hans, gdje je Hansu tetovaža MUJO JNA 1972, ali i on vrišti na njemačkom. Nijesam brojao Helgina krvna zrnca, nije imala tetovaže, ali je i ona vrištala na njemačkom.

Vriska je u modi. Sve što dođe NISAM MU NAREDAN!

Ovaj porno uvod i porno izraz sastavljam sa nečim što se zove vođenje ljubavi. Kao kontrast. Vođenje ljubavi je prvi pogled, sve munje ovoga bijeloga dunjaluka što ti u par sekundi prođu kroz grudi, dodir, poljubac i muzika stopljeni u jedno. To se zove vođenje ljubavi. Nema vriske. Nego samo drhtaji, disanje vrata nakon i miris kože od koje nikada ne želiš da se odvojiš. Ni trenutak. Ruka u ruci i žudnja za ponovnim susretom.

E ljudsko biće i priroda trebaju da vode ljubav – ne da vrište i da budu za PornHub, nego za edukaciju.

Da je bilo struke i pameti, slavili bi 30 godina od samoproglašenja Crne Gore – Ekološkom državom, što je i u Ustavu Crne Gore uneseno, ali kao Ekološku. Od istinske ekološke države pomjerili smo se unazad značajno više nego što je trebalo da odemo naprijed da bi zaista od ove zemlje napravili ekološku. Proširili smo crne rupe samo.

Zamišljam Žabljak tada – nakon proglašenja Crne Gore ekološkom, kako delegati zapališe cigarete, baciše opuške na travu i cipelom ugasiše sa tri trzaja lijevo – desno. I bi opušak! Toliko o delegatima. Razlika je ove godine? Nije… Sad su autima dovezli svoje guzice parkirajući ih na zelenim površinama prve zone. Ili na bilo kojim zelenim površinama bilo koje zone. Tim, od naroda rukopoloženim guzicama, zasmetala su dvojica ekoloških aktivista, pa su uhapšeni. Simbolika bi bila da je upravo ministar ekologije Mitrović uhapšen taj dan, umjesto ekološkog aktiviste koji nosi isto prezime. Zbog mHE, zbog divlje gradnje. Ali, eto, od apostolskog ministra u Vladi ostalo mu je da se odrekao sina prije devet, bez pijevca, i natjerao Komnenića da trepće ne vjerujući. Dobio je ključeve vrata ekologije, poput Simona – Petra koji je dobio ključeve raja – za ulazak svih duša zelenih u raj koji jeste ekološko savršenstvo.

Nakon sticanja nezavisnosti, nastala je betonizacija obale, betonizacija svega, rasprodaja đedovine, Ruska sela koja i dalje nijesu živa, a na prestižnim lokacijama su.

Prodaja svega po čemu smo mogli biti brendirani upravo kao ekološka država.

Gušenje domaćeg proizvoda. Pokušaj uništenja Solane u Ulcinju. Solila u Tivtu. „Valorizacija“ Valdanosa koji sa svojim maslinjacima zajedno s Bašbuljukom izgleda kao rajski vrt. Uništenje Budve. Dovođenje Kotora u poziciju da izgubi status grada pod zaštitom UNESCO na listi svjetske kulturne baštine. Nevjerovatan pritisak izgradnje vikendica u NP Crne Gore – posebno NP Durmitor. Zagađenje NP Skadarsko jezero. I, naravno, crne tačke ekologije – Pljevlja i Nikšić. Deponije na Tari. Nemanje adekvatnih prečišćivača otpadnih voda. Uništavanje šuma kroz sumljive koncensione ugovore. I najave potapanja rijeka zbog izgradnje brana. I na kraju, naravno, mHE – sve u cijevi! Ni kap više! Mogli bi nabrajati koliko hoćete za vremena DPS?

Novi će da rade nešto kad konstitušu Vladu. Od starih ništa nijesmo očekivali, osim da se prepoznamo kao mlade jarice šta ste nam radili. I vrištali smo pretpostavljam kao i to mitsko biće. Od novih smo dobili permanentne rekonstrukcije i Zakon o vjeroispovijesti. Svađe i poniženja. Jednom riječju razočarenje.

Da se vratimo na Žabljak. Tamo je srušen hotel Durmitor, koji je arhitektonski sjajno bio uklopljen u pejzaž. Taj trip luksuznog u prirodi može da živi samo neznanje u glavama bivših poslušnika u vlasti. Koncept luksuza jeste ekologija i jeste očuvana životna sredina i nacionalni parkovi i prirodne ljepote koje imamo – parkovi prirode, jezera i rijeke, planine i planinski vijenci. Ako je u Ljubljani najskuplji hotel u objektu starom 600 godina, koji je spolja očuvao svoj vjekovni izgled, zašto smo morali da srušimo hotel Durmitor? Da opet pravimo stariji i ljepši? Hotel Durmitor je sagrađen 1939. Vrlo brzo je postao ratna bolnica. Možda onima koji idu za Rim ili Milano da kupuju cipele izgleda funkcionalno i ekonomski zastario, ali u prirodnom ambijentu, da je rekonstruisan u gabaritima u kojima jeste – bio bi upravo ekološki luksuz za ljubitelje prirode.

Slušam reportažu na radiju RTCG oko ulaganja u Kolašinu – jedan, koji valjda treba da zna nešto, kaže da će novi hotel, luksuzni – kakav drugi(?), a koji se gradi na samom skijalištu, u ponudi imati mnogo primamljivih sadržaja, među kojima je restoran mediteranske kuhinje. Zamišljam sebe kako jedem gambore kad se vratim sa skijanja. Ništa kačamak, ništa kisjelo mlijeko, ništa kolašinski lisnati sir, ništa pastrmka u kajmaku, ništa kaštradina s podvarkom – ništa iz Kolašina.

Da nije bilo požrtvovanih ljudi iz NVO sektora, od ove zemlje bi postala upravo antiekološka zemlja. Hvala!

Još smo na vrijeme da iz debelog minusa dođemo do dana ostvarenja Crne Gore ekološkom državom, a onda krenemo u pravom smjeru.

Ekologija prvo zakonski treba da bude regulisana, da bi se zakonski natjerali zagađivači da o svom trošku u vrlo definisanom kratkom vremenu ugrade prečišćivače, inače bez ekološke saglasnosti nema nastavka rada. Prečišćivači otpadnih voda i upravljanje otpadom mora biti prioritet i mora se prepoznati kao glavni infrastrukturni projekat u Crnoj Gori.

I krenimo sa edukacijom. Ekologija se uči od malena. Ljubav prema prirodi – jeste ljubav prema Crnoj Gori odnosno patriotizam. Ružno je da kao neko ko već više od deceniju obilazim prirodne ljepote ove zemlje, shvatam da je Crna Gora u stvari velika zemlja. Trebao bi mi još jedan život cijelu da je obiđem, ali isto sam svjedok da neki ljudi koji su obišli od Finske do Argentine – nikada nijesu bili makar u kanjonu Mrtvice. A ostaviće vas bez daha. Još je i lagana tura.

Tu dolazimo do edukacije. Naša djeca od malena moraju sistemski da se edukuju u dijelu poznavanja ekologije i poznavanja prirodnih ljepota Crne Gore. A to treba da bude u obrazovnom sistemu obavezni dio edukacije još u osnovnoj školi ili vjeronauka (?). Dnevni obilazak recimo Vražjeg, Ribljeg i Crnog jezera na Durmitoru – uz priče o stećcima i Jabučilu – krilatome konju. Pogled iz Podgore na kanjon Tare. Vjetar s Volujaka koji priča. Trnovačko jezero u obliku srca.

Na Trnovačkom sam se sreo sa ekskurzijom tinejdžera iz Belgije – naših nije bilo. A za to treba voda, sendviči i možda 10 eura za prevoz. Prvo osnovci trebaju da znaju šta imaju.

Kada odete u London, Moskvu ili zemlje Skandinavije, mada je dovoljno da odete do Slovenije, vidjećete kako izgledaju dvorišta njihovih škola. Nijesu parking mjesta. Nijesu beton. Nema tzv. balona za fudbal. Imaju travnjaci i pejzažna arhitektura.

Ono što je neophodno, jeste da naša djeca od malena upravo u školama uče da žive sa prirodom. I to je vrlo jednostavno – J.P. Gradsko zelenilo treba da se prihvati posla uređenja školskih dvorišta, njihovog ozelenjavanja i pejzažne arhitekture. Zašto ne i, recimo, botaničke bašte u okviru svake škole? Tamo bi djeca učila u praksi koliko znači jedno drvo i jedna biljka. Tu bi predavač mogao da bude i neko ko se živo bavi biljkama i proizvodnjom, ekologijom. Kroz zadatke da prate put razvoja jedne ili više biljki koje tokom školske godine prate u svom dvorištu ili u saksiji gdje ih njeguju na balkonu – naučiće da se od ljubavi raste i da se od ljubavi postaje dobar građanin svoje zemlje – a imamo samo nju.

Hoću da vodim ljubav s prirodom!

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply