Posredovanje

Objavljeno: 17.09.2021, 10:09h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Od kada se, najzad, poslije 30 godina, promjenila vlast i došlo „neko novo vrijeme na koje ćemo se svi morati navići“, vrijeme u kojem su građani – ispostavilo se uglavnom lažni – preko noći postali „poštovani narod, braća i sestra“, nacionalizam, vjerski fundamentalizam, isključivost i mržnja su prosto eksplodirali. Kao duh iz boce, razbuktao se srpski nacionalizam, dodatno podstaknut vjerom(?) i crkvom, istog dana kada se na izborima dobila nova većina. Manifestovan je na razne načine, od agresivnog mahanja srpskim zastavama uz nacionalističke pjesme, do ekscesa u kojim je širena mržnja prema manjinama, ali i Crnogorcima, upućivane im prijetnje, utjerivan strah.

Umjesto da to u korijenu spriječi, nova vlast je sve pravdala „udbom“ i njenim podmetanjima. Sastavljena u manastru pod Ostrogom, pod pritiskom pokojnog mitropolita Amfilohija, uz Abazovićevo javno hvaljenje i pravdanje manastira kao pogodnog mjesta za donošenje ključnog dogovora o formiranju Vlade, ona je pošla viđenim putem. Novom premijeru su vjera i crkva bile vrh agende, Vladu i njene namještenike je sastavljao uglavnom od ljudi bliskih crkvi, a učešće na litijama je bila glavna preporuka. Manjine su skroz izbačene iz izvršne vlasti, a ni „po dubini“ uglavnom nije bilo mjesta za njih.

U skladu sa ideološkim viđenjima crkve, istorijski revizionizam i rehabilitacija četničkog pokreta je postala preovlađujuća mantra. U vladajućoj većini su DF, Demokrate i od DF-a odbjegli Krivokapić vodili glavnu bitku za naklonost crkve, a i URA se pazila da joj se ne zamjeri jer su svi postali svjesni da od podrške crkve zavisi opstanka vladajuće većine i njihov rejting kao partija.

Takav stav i odnos nove većine i Vlade stvorio je osjećaj ugroženosti kod velikog dijela nacionalnih Crnogoraca i manjina, posluživši DPS-u kao respirator za oporavak, poslije gubitka izbora i očekivane kliničke smrti. DPS je zaigrao na jedinu moguću kartu opstanka, predstavljajući sebe kao jedinog borca za očuvanje države, zaštitnika crnogorskih nacionalnih  interesa i manjina, dokazujući da su mu sve dotadašnje kampanje na tom fonu bile ispravne. U tom klinču, želeći da demontira prethodni mafijaško-koruptivni sistem, građanski pokreta URA je žmurio na Krivokapićevo kleronacionalističko djelovanje, a Demokrate su odustale od pokušaja da budu građanska i zauzele poziciju umjereno srpske, procrkvene partije.

Koristeći ukazanu priliku, Đukanović je podstakao jak crnogorski nacionalizam kao odgovor na srpsko-klerikalni i, tipično za njega, dao mu formu koju do tada nikada nije imao, a to je agresivnost i primitivizam, sa dozom radikalizma. Upregnuo je svoje paralelne centre moći, očigledno usipajući dio opljačkanog novca u taj projekat. Uz svima poznate apanažne turbopatriote, kao javnu podršku, angažovao je dio kriminalaca, saradnika bivše vlasti. Tako je crnogorski nacionalizam, koji je uglavnom bio emancipatorski, antiratni i odbrambeni, koji je u sebi imao neki poseban šmek urbanosti bez primitivizma, napadnosti i isključivosti, postao kao i svaki drugi: agresivan i opasan. Kao takav, tj. kao i svi drugi nacionalizmi, počeo je širiti strah i sprovoditi hajke.

Jedna od takvih hajki se sprovodi upravo na URA-u, posebno na njihov opštinski odbor na Cetinju. Odbornici i članovi URA-e se zastrašuju, prijeti im se, izloženi su javnom linču, izopštenju iz zajednice. Ni porodice im od toga nijesu pošteđene. Lider URA-e je pod pritiskom ništa manjim nego što je bio izložen kada je formirana nova Vlada, žigosan kao izdajnik Crne Gore i crnogorskih nacionalnih interesa.

Psovanje muslimanske majke Abazoviću na cetinjskom „performansu“ me zato nije iznenadilo – samo rastužilo, iako se tako nešto do sada nikada nije dešavalo u „crnogorskom bloku“. Istina, veći dio crnogorskih nacionalista, ali i građana koji su silom (ne)prilika stali u front na čijem je čelu očigledno Đukanović, nedvosmisleno se, jasno i glasno ogradilo i osudio taj šovinistički ispad.

I kao da nam je bilo malo, poslije svih događanja i strahova koje smo pretrpjeli prethodinih dana, izbila je nova kriza, novi pokušaj prekompovanja političke scene, u kojem najednom, preko noći, Demokratski front i Demokrate izlaze sa predlogom za potpunu rekonstrukciju i preuređenje načina funkcionisanja Vlade, protivno sporazumu koji su potpisali odmah poslije izbora. Dogovor DF-a i Demokrata, očigledno postignut iza leđa treće članice vladajuće koalicije, izazvao je pravi rat saopštenjima ispod svakog nivoa između URA-e i Demokrata. Finale se dogodilo juče, saopštenjem URA-e koje je toliko mizerno da se, uprkos svemu, već deceniju nešto slično nije mogla vidjeti kod nas, od momenta kada je prošla vlast pokušala diskreditovati Vanju Ćalović na sličan način kako je to juče uradila URA u pokušavaju diskreditacije Bečića.  Tako su nam politička scena i odnosi u društvu dotakli dno-dna, dok su građani potpuno rezignirani, izgubljeni, zgađeni politikom onih koje su glasali i od kojih su očekivali bar neki napredak i makar elementarnu pristojnost.

Summa summarum, iz dana u dan situacija je sve gora, podjele su sve veće, mržnja i podjele prosto ključaju, povjerenje u političke elite izgubljeno, i ako se hitno ne krene u dijalog i pokušaj nalaženja nekog kompromisa imaćemo još kriza poput one pred Cetinjskim manastirom, opasnih po sve. Na žalost, u situaciji gdje je Krivokapić premijer samo jednog dijela građana, odnosno Đukanović predsjednik države drugog, taj kompromis je, čini mi se, skoro nemoguć. Dok nije kasno, hitno je potrebno posredovanje da bi se neki dijalog  istinski pokrenuo i stišale strasti, u suprotnom igramo se vatrom, koja, ako plane, trajaće kao ljetni požari u nepristupačnim brdima i planinama. Postojeće političke elite, kako vlasti tako i opozicije su se pokazale nedoraslim i neodgovornim. Piromana imamo napretek, vatrogasaca malo, a jedan piroman može više da popali nego što stotine vatrogasaca mogu da ugase.

Zato je poslednji je čas da se nešto konkretno preduzme!

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply