Žene nedovoljno zaštićene i u virtuelnom prostoru

Objavljeno: 07.09.2021, 17:48h

”Moje je terapijsko iskustvo da često žene ni ne prepoznaju online nasilje i da je ono često normalizovano“, kaže psihološkinja Adrijana Pejaković.

Tokom 2020. i 2021. godine Grupa za suzbijanje visokotehnološkog kriminala primila je 121 prijavu podnijetu od strane građanki/na Crne Gore koja se odnosila na onlajn nasilje, a procesuirala je samo 27 izvršilaca krivičnih djela.

Iz Uprave policije kažu da određeni broj prijava nije kvalifikovan kao krivično djelo, pa samim tim nijesu preduzimane dalje aktivnosti. Tako je i slučaj dvadesetdvogodišnja Baranke  ostao nerazriješen.

Ona je od 11. juna ove godine počela svakodnevno da dobija poruke sa različitih brojeva od njoj nepoznatih muškaraca.

”Našla sam se u nezgodnoj situaciji jer sam počela da dobijam poruke neprikladnog sadržaja, koje nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa mnom. Sve se odvijalo na Viber-u, uglavnom, takođe i na WhatsApp-u, ali u mnogo manjoj mjeri, a u pitanju su bili muškarci iz Srbije, kao i iz Bosne i Hercegovine“, kaže ona.

Djevojak je, uz pomoć par prijatelja, uspjela da sazna neke detalje. Između ostalog, i to da jedan lažni instagram profil šalje nepoznatim muškarcima njen broj telefona. Te informacije i skrinšotove poruka podijelila je sa lokalnom policijom.

”U policiji nijesam naišla na razumijevanje. Dobila sam kontakt e-mail njihovog stručnjaka za sajber kriminal, obratila mu se, a zauzvrat dobila odgovor da to nije ni njegova nadležnost“, kaže djevojka.

Iako su poslije par mjeseci poruke prestale da joj stižu, ona kaže da se u tom periodu osjećala veoma uplašeno i bespomoćno. ”Najteže mi je palo to što pomoć nijesam dobila, pa mi je ostajalo samo da čekam da sve prestane“.

Psihološkinja Adriana Pejaković kaže da većina žena koje su žrtve onlajn nasilja smatraju da neće dobiti adekvatnu zaštitu i da misle da su prepuštene same sebi ili da su same “krive” za nečije nasilno ponašanje.

”Uzmimo primjer osvetničke pornografije gdje partner, u gotovo 100 % slučajeva muškarac, prijeti da će intimne sminke seksualnog odnosa sa partnerkom objaviti na internetu ili ih objavi. Kako se osjeća žrtva? Da li to prijavljuje? Koje su sankcije za počinioca? Trebalo bi omogućiti veću vidljivost i dostupnost informacija o načinima zaštite i mjerama protiv nasilja“, kaže Pejaković.

Adrijana Pejaković

Kakve emotivne posljedice ovo ostavlja na žrtve? Pejaković kaže da zavisi od više faktora, poput toga koliko dugo traje nasilje, da li osoba ima podršku i na koje je načine ugrožena.

”Sjetimo se samo primjera kada se žene odvaže da prijave npr. seksualno nasilje i kada čitamo komentare na društvenim mrežama – od onih ‘da je sama kriva’, ‘da mora da ga je izazvala’, do toga da se raspravlja kako se obukla ili koliko je  vremena prošlo od kad je prijavila nasilje da bi se utvrdila njena krivica u tome“, kaže psihološkinja.

Ona kaže da žrtve nasilja mogu osjetiti strah, povišenu aksoznost, osjećati se deprimirano ili čak depresivno, mogu strahovati za svoju bezbjednost i razviti simptome posttraumatskog poremećaja ili, pak, neki drugi psihički problem.

”Moje je terapijsko iskustvo da često žene ni ne prepoznaju online nasilje i da je ono često normalizovano“, kaže Pejaković.

Ona ističe da su normalna komunikacija, rješavanje konflikata na konstruktivan način i emocionalana pismenost veoma važne vještine za boravak u onlajn prostoru.

”Žene su i dalje ranjiva kategorija za onlajn nasilje, a posebno mlade žene i djevojke koje su dvostruko ranjive – i kao mlade osobe i kao žene – i potrebna nam je sistemska podrška da se nejednakost polova, koja se na ovaj način ostvaruje, ukine i da je zamijenimo znanjem, obrazovanjem kao i jezikom ljubavi i poštovanja“, ističe Pejaković.

Iako su nam iz Uprave policije rekli da su, kada su u pitanju onlajn nasilje, podjednako zastupljena oba pola, direktorica Centra za ženska prava Maja Raičević kaže da su žene najčešće žrtve svih oblika rodno zasnovanog nasilja, pa tako i seksualnog uznemiravanja i uhođenja na internetu.

Maja Raičević

”Kao i kod drugih oblika, uzrok leži u istorijskoj nejednakosti muškaraca i žena i u kulturnim obrascima koji uslovljaju jasnu podjelu rodnih uloga na muške i ženske, pri čemu se djevojčice još uvijek uče podređenosti, popustljivosti, preuzimanju odgovornosti i krivice za muško ponašanje, a dječaci dominaciji, kontroli, a vrlo često i tolerantnom stavu  prema seksualnom uznemiravanju, koje se u današnjem vremenu sve češće dešava u virtuelnoj sferi“, kaže Raičević.

Ona ističe da nam, (“iako poznaje mnoge časne i profesionalne pojedince u u našim institucijama“) nedostaje jasan i predvidljiv sistem koji će automatski da se pokrene kada neko prijavi nasilje i koji će bez odlaganja i preispitivanja motiva žrtve odreagovati u njenom najboljem interesu i u skladu sa propisanim Protokolom o postupanju institucija u slučajevima nasilja nad ženama.

„Zasad je praksa takva da postupak u velikoj mjeri zavisi od zainteresovanosti i posvećenosti pojedinaca, a intencija je da imamo ujednačenu i efikasnu praksu koja će žrtvama ovih nedjela omogućiti da budu redovno informisane o svojim pravima i toku postupka, da osjećaju povjerenje u sistem i da dobiju punu, zakonom garantovanu, zaštitu i pristup pravdi. To nije lista želja, već zakonska obaveza svih pojedinaca i institucija koji čine sistem zaštite od nasilja, bilo da su u pitanju policija, sudstvo, tužilaštvo, socijalne , zdravstvene i obrazovne ustanove“, kaže Raičević.

Profili osoba koje se kriju iza lažnih profila i šire netrpeljivost

Kada govorimo o osobama koje se kriju iza lažnih profila i šire netrpeljivost u sajber prostoru, psihološkinja Pejaković smatra da su  to osobe koje imaju neke probleme i ”neprorađene komplekse“, koje neadekvatno prazne u onlajn prostoru.

”Nekada se radi o osobama koje nisu u stanju da pokažu ljutnju i odbrane se u realnom životu, pa svoju neiskorištenu agresiju prazne pod maskom lažnog identiteta, znajući da su bezbjedni. Nekada se radi o osobama koje imaju specifične probleme, npr. mizoginije ili mržnje prema ženama, pa im je potrebno da svoje neadekvatne stavove izraze na destruktivan način. Svakako da tu može biti riječi o raznim patologijama, koje mogu a ne moraju biti i kliničke prirode: psihopatija, sociopatija, problemi sa alkoholom, supstancama itd“, navodi Pejaković.

Koja krivična djela prijavljuju građanke/ni?

Iz Uprave policije kažu da se tokom 2020. i 2021. godine najveći broj prijava podnijetih od strane građanki/na odnosio na krivična dijela koja su počinjena korišćenjem informacionih tehnologija i to: ugrožavanje sigurnosti, neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka, izazivanje nacionalne rasne i vjerske mržnje, izazivanje panike i nereda, neovlašćeno objavljivanje i prikazivanje tuđeg spisa, portreta i snimka.

Teodora ĐURNIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply