Poslije duže vremena, bio sam opet u Dubrovniku. Šetajući od Lapada do Staroga grada, ulicom Dubrovačkih branitelja, pogled mi se sreo sa  hotelom ‘Libertas’, priraslim za stjenovitu obalu. Tek kada sam podigao mobitel da ga fotografišem, primijetio sam za metalnu ograna pričvršćenu tablu sa važnim informacijama o hotelu.

Hotel ‘Libertas’ je zamisao arhitekata Andrije Čičin-Šaina i njegovog saradnika Žarka Vinceka, a zdanje predstavlja “nov pristup rješavanju osjetljivih lokacija” i “nov stav za uklapanje objekata velikih kapaciteta u jadranski pejzaž”.

‘Libertas’ slovi za “krunsko ostvarenje Čičin-Šainova opusa i antologijsko djelo hrvatske turističke arhitekture”.

Hotel ‘Libertas’ – izvorni izgled

Lagao bih kad bih rekao da su mi zasuzile oči, ali me jeste preplavio talas tuge pri pomisli kako smo se mi u Crnoj Gori odužili našoj Kani Radević, koja je negdje u isto doba kada je nastajao ‘Libertas’ projektovala hotel ‘Podgoricu’ na desnoj obali Morače, pridržavajući se iste ili slične neimarske filozofije.

Koliko znam, nijedan putnik namjernik ili turista koji se spusti do ušća Ribnice u Moraču, odakle je najljepši pogled na ‘Podgoricu’, nije naišao ni na kakvu informacionu tablu koja bi mu pružila makar osnovne podatke o Kaninom djelu koje je dobilo prestižnu jugoslovensku, ‘Borbinu’ nagradu za arhitekturu.

Sada je bolje i ne stavljati je, jer bi se tek time  istakla naša primitivna nebriga o vrijednome i lijepome. Svako iole znaven se ne bi mogao čudom načuditi kako je pored nečega vrijednog i lijepog mogla biti posađena neboderska rugoba.

‘Oslobodioci’ Konavala i ‘gospodina Grada’ (kako bi rekao pjesnik Vito Nikolić), koji su početkom devedesetih dolazili s naše, crnogorske strane, su dobro naudili hotelu ‘Libertas’, koji je zbog toga kasnije, prilikom temeljne rekonstrukcije, morao promijeniti izgled. Ista ona pamet koja je granatama ‘klesala’ zidove ‘Libertasa’ je pucala kasnije onom arhitektonskom ružnoćom i u Kaninu ‘Podgoricu’.