Šta to bješe, šta to bješe… autentični crnogorski suvenir?

Objavljeno: 29.08.2021, 12:20h

Ilustrator i grafički dizajner Srđa Dragović smatra da se karakteristike Crne Gore mogu pretočiti u adekvatno oblikovane artefakte jednim udruženim djelovanjem zanatlija, umjetnika, dizajnera i trgovaca, što je vrlo rijetko.

Senada Gredić, koja živi i radi u njemačkom gradu Oberusel, a odmore obično provodi u Crnoj Gori, kaže da je tražila suvenire po čitavom crnogorskom primorju i nije mogla da ih nađe. Nije ih našla ni u Bijelom Polju.

“Jedva sam našla jednu malu zastavicu koja košta sedam eura i kupila bi ih još, ali prodavac nije imao ni jednu jedinu više u sred sezone. Našla sam magnet, ali nije to to. Magneta imam dovoljno i uvijek su isti, treba mi nešto originalnije“, kaže Senada.

Proizvođač etno suvenira iz Bijelog Polja Mašan Bojić  kaže da na manju prodaju autentičnih u odnosu na kineske suvenire utiče neregulisanost tržišta i nedostatak podrške institucija. Dodaje da su autentični suveniri mnogo skuplji, ali i vredniji.

Senada Gredić

“Suveniri su svjedoci nekog vremena, na ovim predmetima koje ja radim podignute su mnoge age, begovi, vojvode i serdari, znači svi su oni koristili te predmet“, kaže Bojić.

Među suvenirima koje pravi Bojić ističe su: „ralo za oranje, stap za metenje masla, burilo ili žbanj, kaca za sir, kravljača za mužu krava, kabo za mužu ovaca, kućera u kojoj su nekad čobani spavali“.

Za Senadu ovo nijesu autentični suveniri. A šta jesu, ne znaju ni oni koji bi trebali.

Neprepoznata autentičnost

Šta je autentičan suvenir nije mogla da zaključni Komisija Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG). Stručna saradnica za turizam NPCG-a Marina Manojlović kaže da su tokom marta ove godine objavili konkurs za odabir idejnog rješenja za autentične suvenire svih nacionalnih parkova u cilju promocije parkova, životne sredine, flore, faune, očuvanja etno nasljeđa…

Na objavljeni konkurs 11 autora je poslalo tridesetak radove i idejna rješenja. Komisija je jednoglasno zaključila da poništi konkurs, jer “ni jedan prispjeli rad nije zadovoljio osnovni kriterijum, tj. da bude  autentičan, inovativan i sa umjetničkim i vizuelnim kvalitetom”.

“Naravno da ne odustajemo”, kaže Manojlović i poziva sve zainteresovane da pomognu u realizaciji ideje.

Da autentičnost prepoznaju imaju problem i u Turističkoj organizaciji Bijelo Polje (TOBP), zbog čega su odlučili da u narednom period raspišu konkurs za izbor idejnog rješenja autentičnog suvenira Bijelog Polja.

“Biće precizirano koji su suveniri koji u budućem periodu treba da predstavlaju autentičnost i simbol Bijelog Polja, tako da se nadamo da će se broj proizvođača suvenira u budućem periodu povećati kako bi se ta djelatnost sačuvala i unaprijedila i kako bi mnogi proizvođači suvenira uspjeli da što bolje plasiraju svoje proizvode, u koje je utkan ne samo rad već i želja da se sačuva ono originalno, posebno i autentično što Bijelo Polje kao grad ima i treba da njeguje i baštini za buduće generacije”, kaže direktorica TOBP Violeta Obradović.

Mašan Bojić

Ona dodaje da su do sada podržavali proizvođače suvenira, među kojima i Mašana Bojića, na način što su od njih direktno otkupljivali određen broj proizvoda za potrebe promocije Bijelog Polja i Crne Gore.

“Meni izgleda da se ovo namjerno radi da se uništi istorija našeg naroda, jer država neće nas koji imamo želju i volju da sačuvamo prošlost kroz suvenir. Ja sam sto put pokucao na vrata, mene su jednostavno iskulirali, ja ne mogu sam, već sam to pokušao“, kaže Bojić, dodajući da nikada nije imao konkretnu podršku institucije.

Ilustrator i grafički dizajner Srđa Dragović kaže da izraz izvornih umjetnika i zanatlija uvijek ima dozu šarma, naivnosti i nepredvidivosti koju moramo vezati uz pojam autentičnog.

“Možda je problematično tražiti jedan, jedinstven suvenir koji će se uvijek i svuda vezati za Crnu Goru u cjelini. Ono po čemu smo svakako prepoznati je vedar duh, duhovitost. Ali uzastopno reprodukovanje razglednica sa onih ’10 crnogorskih zapovijesti’ nikako ne predstavlja taj duh u formi originalnog suvenira, već ‘otrcan fazon’ i neukus. Suvenir jeste uspomena, po samom značenju riječi; suvenir jeste simbol, ali suvenir je u krajnjoj liniji proizvod koji kupujemo“, kaže Dragović.

Autentični suveniri postoje, ali ne dolaze do izražaja

Mašan Bojić kaže da već postoje autentični suveniri, među kojima su i njegovi, koji „odišu istorjom, tradicijom i kulturom naših naroda sa ovih prostora“, ali da „neće niko da pomogne da oni dođu do izražaja“.

On napominje da je stanje bilo mnogo bolje prije osam godina kada su zantlije suvenire mogli da prodaju na jednostavniji i lakši način Nacionalnim parkovima Crne Gore (NPCG). Koncept je bio da se odmah plati za suvenire, a onda je od 2013. godine na snazi odluka o komisionom otkupu, što znači da zanatlija daje suvenire i dobija novac tek nakon njihove prodaje. „Mi nemamo novca da okrećemo, odnosno da pravimo nove suvenire“, kaže Bojić.

Kako suvenire osloboditi okova nacionalnih simbola i folklora

Srđa Dragović smatra da se karakteristike Crne Gore mogu pretočiti u adekvatno oblikovane artefakte jednim udruženim djelovanjem zanatlija, umjetnika, dizajnera i trgovaca, što je vrlo rijetko.

Srđa Dragović

“Sjećam se projekta ‘Artefakt – Made in Cetinje’ koji je realizovan prije 10 godina i gdje su studenti dizajna imali priliku da prave originalne koncepte suvenira vezanih za Cetinje, čime bi se u perspektivi obogatila turistička ponuda grada. Navešću jedan primjer. Koleginica Jelena Sekulić je osmislila svijeću u formi električne sijalice, referišući na prvu električnu centralu u Crnoj Gori koja je napravljena na Cetinju. Ta svijeća, pažljivo oblikovana i upakovana, je istovremeno duhovit osvrt na česte nestanke struje karakteristične za Cetinje. Sve je zaokruženo igrom riječi u samom nazivu tog proizvoda ‘eleCTricity”. To vam pokazuje kako se uz dobru ideju i minimum sredstava može napraviti lijep i pristupačan proizvod, čija poruka je univerzalna“, kaže Dragović.

On misli da nam „takve ideje mogu pomoći u potrazi za prepoznatljivim, autentičnim suvenirom, oslobođenog okova nacionalnih simbola i folklora“.

Ministarstvo citira zakon

Iz Ministarstva prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS), ne navodeći šta predstavlja autentični suvenir, su objasnili da se oni tretiraju kao nematerijalna kulturna baština, što je uređeno Zakonom o zaštiti kulturnih dobara.

“U skladu sa odredbama ovog Zakona, nematerijalno kulturno dobro je ljudsko umijeće, izražaj, vještina ili izvođenje, kao i predmet, rukotvorina, instrument ili prostor koji je sa tim povezan, koje zajednice, grupe i, u pojedinim slučajevima, pojedinci prepoznaju kao dio svoje kulturne baštine. Nadalje, u skladu sa ovim Zakonom i međunarodnim propisima, nematerijalno kulturno dobro može biti: jezik, govor, usmeno predanje, usmena književnost ili drugi usmeni izraz; izvođačka umjetnost; običaj, obred i svečanost; znanje ili vještina vezana za prirodu i svemir; kultno i znamenito mjesto; tradicionalni zanat i vještina”, stoji u odgovorima MPNKS na pitanja PCNEN-a.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply