Liban, Ja i Sirija

Objavljeno: 24.08.2021, 12:57h

Piše: Afrika

Nikada nisam imala dobru ocjenu iz srpsko-hrvatskog jezika a sastave sam pretezno prepisivala od drugih tako da ne znam kako se uopste daje naslov jednoj prici. Da li po glavnom sadrzaju ili po jacini osjecaja il’ ce bit nesto trece?!

Ja sam ovaj naslov dala po jacini osjecaja. Vidjet cete da u tekstu toliko nema o zemlji Siriji, ali ima taj osjecaj koji imam JA. E, sad, ovo vjerovatno nikome od vas nije ni bitno, ja sam samo probala da mi ne date jedinicu za sastav jer nema veze sa naslovom :), a ako cemo bas posteno, naslov prodaje novine a bogami i slike, te se nadam da ce ovo nekoga privuci da procita :).

Nedje sam napisala na mojoj facebook stranici da vise necu ni slovo da ubodem, jer kad pogledam tamo te virtuelne aplauze, vidim da na slike poneko i “tapse”, a na ove kratke i bez reda price zaluta po koji slusalac. Nego, dosta sa raznim digresijama, ako nastavim ovako nece vise ni taj “slucajni prolaznik ulaziti“.

I sad malo o mom dozivljaju.

Kad se pomene Liban ne moze se izbjeci i pominjanje Sirije i izbjeglica iz Sirije. Ovaj posao me nagnao da citam istoriju, (iskreno mu hvala) pricam sa ljudima i, eto, da probam da se sto bolje prilagodim sredini u kojoj sam, a u sadasnjem kontekstu i da nekoga ne uvrijedim i da tako potencijalno narusim ugled i svoje organizacije.

Da bih shvatila bolje podrucje na kojem sprovodimo projekte, krenula sam u selo Kobayat , koje se nalazi u regiji Akkar. Kobayat je vecinsko hriscansko mjesto, smatra se u rangu sela i lezi na 700 mnv. Okruzeno je selima koja su drugog etnickog sastava: Suni, porijeklom Turci, katolici, pravoslavci (Armeni). Ovo pominjem iz razloga toga sto su mi rekli da i za vrijeme gradjanskog rata od 1975 do 1990 ovdje nije bilo sukoba. Sela se dogovorila i rekla : fuck you, mi cemo da zivimo kako smo zivjeli i do sada.

Kobayat na arapskom znaci “mjesto puno izvora”, i sto jes, jes. Kazu mi da nemaju problema sa vodom a vidim i da su polja obradjena i da ima navodnjavanja.

Na putu za regiju Akkar, vozac me podsjetio da ako se nastavi auto putem koji ide uz more, prema mestu Arida dolazi se do jednog granicnog prelaza sa Sirijom (od 3 na ovoj strani). Mi smo, pak, nastavili prema unutrasnjosti zemlje. Kada smo stigli u Kobayat, i kada sam vidjeli lijepa prostranstva, sume, obradiva zemljista, pokazali su mi  i prva sela u Siriji.

Ne znam kako bi se vi osjecali kada bi vidjeli Siriju. Ja sam samo stala i imala sam zelju da je posjetim, tu zemlju koja je bogata istorijom a koju evo muce godinama. Sto bi rekao Djole Balasevic, neko to od gore vidi sve. Ali ovdje od gore, ja bih rekla, neko upravlja “od gore”. Inace je moje misljenje da svi ratovi, posebno u Africi i ovi na Bliskom istoku, sve su to bolesne igre par ludih ljudi. Skoro sam slusala intervju Jeffry Sachs koji prica kako bi svijet trebao biti i za ove milionere ili bilionere, kako li se vec zovu. Nesto je ovako rekao, parafrazirat cu: Dobro, oce da potrose bilione da podju u svemir i neka idu, ali neka se ne vracaju neka ostave novac da se njime svijet hrani… E, pa, i ovi sto proizvode oruzje, pa posle ne znaju dje ce sa njim i daju ga jadnom izmanipulisanom narodu, e, pa, ja bih njih poslala ne na Mjesec, no nedje blize al’ ipak daleko  J jer ipak Liban sada prolazi kroz ekonomku krizu i ne bih bas da gorivo potrosimo na njih.

Nego odoh previse u politiku…

Zelim da kazem da su ljudi – ljudi, a da neljudi unistise ljude. Toliko ima izbjeglica iz Sirije u Libanu da je vlada zabranila ulaz i registraciju, cini mi se, jos 2015. jer ne moze ni svoje stanovnisto da prehrani.

Da bih bar malo osjetila Siriju, posla sam maltene na samu granicu u selo Menjez , a granica je rijeka Nahir al Kabir, i na brdu sa Libanske strane je hriscanska crkva – maroniata Our Lady of the Citadel – Menjiz Akkar (Maronite)

I, tako, stojim na tom brdu i gledam preko, u podrucje druge drzave. Ista geografija, ali druga prica.  U toj drugoj zemlji rat traje vec godinama. Mada, opet, jedna posebnost. Kazu da u ovoj regiji ni na strani Sirije nije bilo vecih nemira.  Prije su ljudi nelegalno prelazili preko rijeke, a sada vec i ne (zbog nemogucnosti registracije kao izbjeglica, jer ako nisi registrovn kod UNHCR, onda ne mozes dobiti ni pomoc ). Jasno se vide dva sela, i moj kolega koji je inace iz te regije mi objasnjava da je jedno selo hriscansko a drugo naseljeno Suni populacijom.

Stojim tako, i disem, i gledam, i osjecam.

Nazalost osjecanja se tesko prenose, ostavicu vama da svoja oslusnete i da se bar za kratko solidarisete sa svim ljudima na zemlji koja pate…

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply