Godinama se na društvenim mrežama vode pravi mali ratovi između neistomišljenika. Rijetko se tu može naići na argumentovane rasprave iz kojih se nešto novo može doznati i naučiti – mada se i to ponekad desi. Najčešće su to jednostarana, zagrižena nacionalistička ili ideološka prepucavanja, puna negativnog naboja, agresije i prostakluka.

Uprkos tome, iz godine u godinu društvene mreže postaju sve značajnije u oblikovanju javnog mnjenja, dok se, istovremeno, sve većim brojem komentara i korisnika mreža ne postiže kvalitet, već obrnuto. Pokušaji vrijeđanja i  omalovažavanja drugih i drugačijih su sve agresivniji, pogotovo prema onima koji su u manjini. U toj internet borbi koja se obično svodi za „odbranu nacionalnih interesa“ – u poslednje vrijeme i vjerskih – komentatori upadaju u kontradiktornosti kojih, očigledno, nijesu svjesni. Evo nekih karakterističnih, koje su mi upale u oči:

♣ Veliki broj njih negira pravo postojanja Crnogoraca, Bošnjaka i Hrvata, tvrdeći da su svi oni Srbi. Crnogorci su, po njima, komunistička izmišljotina, Hrvati pokatoličeni Srbi, Bošnjaci Srbi islamske vjere. Ove „odbjege Srbe“ čašćavaju najružnijim epitetima, ispoljavajući otvorenu mržnja prema njima, jer, eto, neće da budu ono što u stvari jesu. Osim njih, u poslednje vrijeme, ovim trima kategorijama nacionalnih izopštenika i izdajnika dodati su novi, partijski. Tako su Demokrate lažni Srbi, a oni uz premijera Krivokapića i on sam – Srbi izdajnici. Gorljivo braneći srpstvo, ti komentatori – a nije ih malo – u stvari najružnije govore o samim Srbima, jer, po njima, nigdje više nacionalnih izdajnika i konvertita nema kao što ih ima u narodu kojeg na ovaj način brane.

♣ Od kada je vjera postala glavni hit, a javno dokazivanje i pokazivanje vjere vrhunska vrlina, novopečeni „vjernici“ sve one koji to nijesu ili nijesu u „pravoj vjeri“ nazivaju najružnijim imenima, kunu ih i proklinju, vrijeđaju, šaljući poruke neskrivene mržnje prema njima, legimitišući se time da, u stvari, nijesu vjernici i da sa vjerom nemaju apsolutno nikakve veze.

♣ Od kada se, najzad, promijenila vlast u Crnoj Gori, jedan broj njenih podržavalaca putem mreža širi krilaticu da je „došlo neko neko novo vrijeme na koje ćemo se svi morati navići“. Misleći da tom porukom brane aktuelnu vlast, oni je u stvari delegitimišu proglašavajući je antidemokratskom, jer ako se nešto radi pod moranjem, onda…!

♣ Na svaki ekstremistički incident koji se dogodi – a kojih je napretek, pogotovo one vrste gdje je bilo kakva racionalna odbrana prosto nemoguća – dio najzagriženijih branitelja aktuelne vlasti horski i po difoltu komentariše da je to djelo „udbe“ tj. „udbaška podmetačina“. Time, nesvjesno, optužuju upravo aktuelnu vlast da je ona inspirator ekscesa jer je „udba“ već šest mjeseci u njenim rukama.

♣♣♣

Ovakav način „odbrane“ liči na onaj iz vica koga mnogi znaju, u kome stariji drug dovodi mlađeg kod društva koje ga je stalno tuklo, govoreće im „ajde, sad ga tucite ako smijete“. Oni ga prebiju, on opet ponovi isto, i tako nekoliko puta, sve dok ova mlađi najzad ne kaže: „Hvala ti što me ovako braniš, ali nemoj više, da te zamolim, sam ću se braniti“.

Čeka se slična reakcija branjenih na društvenim mrežama od onih koji ih brane na način kao u ovom starom vicu.