Zašto ministarka Bratić neće i ne može biti smijenjena

Objavljeno: 25.07.2021, 16:02h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Onog momenta kada je premijer Krivokapić izabrao „dvanaest apostola“, među kojima Vesnu Bratić, spajajući četiri resora u jedan, javnost je bila u čudu. Mnogi su se pitali koji se to potencijali i svestranost može nalazati u jednoj osobi da bi mogla biti ministar u objedinjenim resorima prosvjete, kulture, nauke i sporta? Istovremeno je otkriveno da je široj javnosti do tada nepoznata ministarka imala javne nastupe i objave na društvenim mrežama nedostojne za bilo kog pristojnog građanina/ku a ne za buduću ministarku, pune ksenofobije, isključivosti, mržnje, ostrašćenosti.

Na apel dobrog dijela javnosti da se takvo apostolsko rješenje promijeni, premijer je ostao gluv, što je izazvalo oduševljenje kod ostrašćenih nacionalista, a još jedno u  seriji podozrenja prema njemu i njegovim naumima od strane onih koji su bili uplašeni već pokazanim vjerskim fundamentalizmom i kleronacionalizmom premijera i osoba iz bliskog mu okruženja.

Ministarka Bratić je, ne snalazeći se u obraćanjima javnosti, ali ni u resorima kojim rukovodi, pokušala da bude tiha i neprimjetna. Međutim, u rijetkim pojavaljivanjima izazivala je kontraverze, a namještenja i izbor kadrova su joj bila slična vlastitom postavljenju. Uglavnom su to bili kadrovi čiji su potezi, biografije i ekscesi izazivali zaprepašćenje i nevjericu kod onog dijela javnosti koji nije opsjednut Crkvom, nacionalizmom, revizionizmom i veličanjem četničkog pokreta.

Aktuelnom sječom prethodnih partijskih kadrova u prosvjeti – postavljenim od strane bivše vlasti – ministarka se opet našla u fokusu pažnje, nanovo izazivajući gnjev i ogorčenje svojim potezima. Umjesto jednih partijaca, ministarka je postavila druge, iz miljea koga sam već opisao. Skandalozno imenovanje za direktore u prosvjeti Kikovića i Rade Višnjić izazvalo je buru negodovanja, pa i proteste. Ministarka je brzo povukla odluku o imenovanju Rade Višnjić, sa nedostojnim obrazloženjem, da bi već sjutradan napravila možda još veći faul. U izvinjenju javnosti i porodici zbog poslatog rješenja za smjenu preminule direktorice Obrazovnog centra u Plužinama, ministraka je navela kako je o preminuloj direktorki čula sve najbolje, da je bila profesionalna u svom poslu, dobra i plemenita osoba! Zašto je onda takvoj osobi poslala rješenje o razrješenju ne bi mogao da objasni niko, pa ni njen javni branitelj, podpredsjednik Vlade Dritan Abazović.

Zašto Abazović brani ministraku Bratić?

Kao što sva javnost vidi, Demokratski front od njenog konstituisanja pokušava da sruši Vladu i premijera koji je bio njihov nosilac izborne liste, što je još jedan apsurd zabelježen vjerovatno samo na crnogorskoj parapolitičkoj sceni. Kako vrijeme odmiče, tako se pojačava pritisak Demokratskog fronta u pokušajima da obori Vladu koja zavisi od njegove podrške. Međutim, DF traži pravi povod i opravdanje pred svojim glasačima za takav potez, a smjena Vesne Bratić – poslije smjene ministra pravde Leposovića, “jedinih pravih Srba u Vladi“, bio bi taj okidač kojim bi se opravdalo rušenje Vlade. Zato Abazović brani neodbranjivo – ministarku Vesnu Bratić, pravdajući njene greške sabotažama u timu koji je okružuje.

Pored svih zaduženja koje kao potpredsjednik Vlade ime, Abazović je očigledno zadužen da brani neodbranjive poteze Krivokapićevih ministara – pa i samog Krivokapića – prvenstveno one iz domena njihove ideološke zaslijepljenosti, jer njegove odbrana kao čelnik formalno građanske partije treba da djeluje uvjerljivije. Time još više urušava svoj kredibilitet, bar kod jednog dijela javnosti, a URA kao ljevica postaje desničarski alibi. Iako doktor politologije, Abazović očigledno zaboravlja da su teorija ali i istorijska praksa pokazala da je ljevica, uvijek kada bi bila u koaliciji sa desnicom, bila samo njen alibi, te da bi iz tih koalicija desnica samo jačala a ljevica slabila ili nestajala.

Uglavnom, politika vladajuće većine se svela na čekanje i balansiranje do trenutka kada će Demokratski front procjeniti da je pravo vrijeme da otkaže podršku Vladi a zadrži dobar dio glasačkog tijela. U tom nadgornjavanju nametnuta nam je preokupirajuća dilema – da li je Vlada sastavljena od „pravih Srba“ ili „Srba izdajnika“. Niko više, pa ni NVO sektor, ne pita što je sa manjinama, zašto su potpuno zbrisane iz političkog života i bilo kakvih namještenja. Njihov broj je pao na oko tri posto u postavljenjima nove vlasti, proporcionalno oko sedam puta manje nego ih ima u stanovništvu, dok nam „građanske partije“ –  a javnost je to prihvatila – nameću kao krucijalnu dilemu da li ćemo stati uz kleronacionalističku desnicu – Krivokapića i njegovu Vladu – ili uz ultra desnicu oličenu u Demokratskom frontu. Uz sve navedeno, urednik najuticajnijeg „nezavisnog lista“ nam sugeriše da je povlačenje odluke o imenovanju Rade Višnjić pokazatelj demokratičnosti nove Vlade koja popušta pod pritiskom javnosti – za razliku od prethodne, zaboravljajući valjda da je Bratić još tu đe jeste i da će ostati ma kakvu glupost napravila i koliki god pritisak javnosti za njenu smjenu bio.

Da zaključim. Davno sam napisao da će Krivokapiću ekstremi koje je sam doveo i birao doći glave, što se smjenama Leposavića, Trifunovića, te činjenjima i nečinjenjima ministarke Bratić upravo događa i potvrđuje, dok DF te smjene čeka kao zapeta puška.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply