Kad je solarna aktivnost visoka, mlazni je tok uzak i stabilan i on slijedi donekle ravni put. Ali kad je Sunčeva aktivnost niska, taj vijugavi pojas vazduha koji teče šest milja iznad naših glava postaje slab i valovit, on se efektno izvija, a hladni polarni vzduh preusmjerava na atipično niske geografske širine i zamjenjuje ga toplijim tropskim vazduhom, prenosi Sott.net pisanje electroverse.net, medija koji dovodi u sumnju teoriju o globalnom zagrijavanju.

Mlazni tok skreće iz zonskog toka u meridionalni tok i, zavisnbo od toga na kojoj se strani mlazne struje nalazite, očekuje vas nesezonski hladno ili toplo vrijeme i/ili razdoblje neobično suvih ili mokrih uslova.

Te sile potpuno objašnjavaju zašto neke krajnje sjeverne geografske širine (poput djelova Sibira) regionalno doživljavaju abnomalne vrućine u posljednje vrijeme, dok se u donjim geografskim širinama događaju “mjehuri” rekordne hladnoće.

To je fenomen koji su odavno prognozirali oni koji proučavaju Sunce, i jedna je od prognoza koja će se pojačavati kako se Veliki solarni minimum nastavlja produbljivati.

Primijetimo svu nedavnu histeriju u vezi s neobičnom toplotom koja se zadržavala nad Sibirom. Pa, hladne temperature u regiji nisu jednostavno porasle i nestale, niti su bile zagrijane čarobnim uticajem CO2 ili su pobjegle iz Zemljine atmosfere i procurile u svemir – ne, one su preusmjerene prema jugu na leđima meridionalnog (valovitog) protoka mlaznog toka: i upravo je to glavni razlog zašto niže geografske širine bilježe rekordno niske temperature u posljednje vrijeme.

Na jugu Sibira nalazi se Mongolija, Kazahstan i mali gradić zvan Kina. Dok se Sibir navodno topio u zaborav, ove regije ispod njega su proživljavale neobičnu, često rekordnu hladnoću.

A onda je u junu Siberian Times (ST) izvijestio da se odjednom dogodio “zaokret”, i da je dokumentovanu vrućinu sjevernog Sibira popratio neviđeni “julski snijeg, tornada i poplave” – ​​a o tom ažuriranju naknadnih događaja nas vodeći mediji nikada nisu obavijestili.

Nadalje, i kao još jedan primjer promjene mlaznog toka, članak iz ST objašnjava kako se, dok se snijeg na sjevernim planinama ove godine otopio neke dvije nedjelje prije planiranog roka, “južnije su, pak, nekoliko cesta u Khakasiji – poznate stanovnicima kao ‘Topli Sibir’ zbog svoje blage klime – bile blokirane snijegom”.

Sjeverna Amerika je još jedan primjer.

Zbog toga što su djelovi daleke sjeverne Aljaske/Kanade još u maju doživljavali neuobičajenu vrućinu, niže su geografske širine ispod njih – tamo gdje stanuje većina nas ljudi – bile zauzete rušenjem hladnog rekorda svih vremena:

Zemljina klima se definitivno mijenja, u to nema nikakve sumnje.

Ali Sunce je ono što je pokretačka snaga, a ne Čovjek i njegova nebitna izlučivanja CO2.

Gore poznate mehanizme poznajemo već decenijama, kao što nam to govori donji članak iz Science Mag-a iz 1975. godine, ali kako su oni u suprotnosti sa modernom politizovanom agendom AGW-a [Globalno zagrijavanje, op. prev.], zgodno kako se na njih zaboravilo:

HLADNA VREMENA se vraćaju, srednje se geografske širine PONOVO SMRZAVAJU u skladu s istorijki niskom sunčevom aktivnošću, kosmičkim zracima koje podstiču nukleaciju oblaka i protokom meridionalnog mlaznog toka.

Čini se da se i NOAA i NASA slažu, ako čitate između redaka, pri čemu NOAA kaže da ulazimo u ‘potpuno razvijeni Veliki solarni minimum krajem 2020-ih’, a NASA ovaj nadolazeći solarni ciklus (25) vidi kao “najslabiji u posljednjih 200 godina”, pri čemu je agencija ovdje povezala prethodna solarna isključenja s produženim razdobljima globalnog hlađenja.

Nadalje, ne možemo zanemariti mnoštvo novih znanstvenih radova koji navode neizmjeran uticaj koji bi Beaufort Gyre mogao imati na Golfsku struju, a time i na klimu u cjelini.

Ne nasjedajte lažnim, političkim programima “globalnog zatopljenja” – naša je budućnost HLADNA kako Sunce nastavlja spuštanje u svoj sljedeći Veliki solarni minimum.