Novinar u slobodno vrijeme može na protest, pred minobacače ili bagere

Objavljeno: 15.07.2021, 15:25h

Milan Sekulović, novinar Dana, jedan je od pokretača građanske inicijative za očuvanje Sinjajevine/Sinjavine, odnosno protiv izgradnje vojnog poligona na toj planini. Milan je zajedno sa drugim aktivistima, stočarima, katunjanima i mještanima noćima stražario na temperaturi ispod nule, radio na podizanju svijesti građana o značaju Sinjajevine i prirodnih blaga Crne Gore.

Gdje ti vidiš granicu između novinarstva i aktivizma?

Ne mogu reći da sebe doživljavam kao aktivistu, više volim reći da sam savjesni građanin, čovjek koji voli svaki kamen ove zemlje, a posebno onaj moj na Sinjajevini. Volim da kažem kako sam na Sinjajevini bio i prije nego što sam rođen, budući da je moja majka dane u trudnoći provodila na toj planini. Moja Julka i moja Sinjajevina su me odgajale, ja sam na toj planini  proveo najljepše dane života. Istini za volju, bilo je i onih, manje lijepih dana, ali nikada nijesam zaboravio odakle sam i gdje je moje porijeklo. Na Sinjajevini sam prvi put čitao novine, istina, sa malo zakašnjenja, jer je kod nas dnevna štampa malo kasnila, ali bio sam informisan. Bilo mi je čudno što nas nikad nema u tim izvještajima, pa sam odlučio zašto ne bih bio ja taj koji će nas pomenuti. To se desilo, ali u jednom momentu, osim novinarske priče, treba i ona druga, koja se sad naziva aktivistička.

Nema mnogo razlika između aktivizma i novinarstva, naravno, ako ih radite kako treba, a to je u javnom interesu. Obje profesije i insistiraju na istini, pravdi i pravičnosti, podudaraju se. Aktivizam nije poremetio moju novinarsku objektivnost, jer ja ne pišem o temama koje se tiču mog aktivističkog rada. Novinarstvo je moj posao, aktivizam građanska dužnost i obaveza. Oboje daju smisao življenja, a to je, istina, pravda i zdravo životno okruženje, to je trojstvo bez kojeg života nema.

Zašto si odlučio da pokreneš građane i Sinjajevinu odbraniš u ulozi aktiviste? Je li to bio dobar izbor?

Zato što je to bio jedini način. Ja sam, prije ulaska u aktivnost te vrste, pokušao da navedem druge organizacije, već afirmisane, da preuzmu to pitanje. Međutim, postojala je zainteresovanost da se pomogne, ali ne i da se to pitanje stavi kao prioritetno. Zato sam dobio savjete, podršku i logistiku prijatelja iz NVO sektora i krenuo u priču sa grupom sjajnih ljudi, prije svega mještana, istinskih zaljubljenika u Sinjajevinu. Neću ih sve nabrajati jer sigurno ću nekog preskočiti, ali oni su često razlog da kad pomislim da je možda sve besmisleno, da samo jedan pogled na njih, jedna njihova riječ me vrate i kažem – idemo dalje. Samo ću reći da je Gara Jovanović sada 12. jula na štakama došla na Savine vode na Sinjajevinski katunski zbor. Da li iko od nas ima pravo da odustane kad imamo takvog borca pored nas, da nas ohrabri, podrži i savjetuje kako se treba boriti za svaki pedalj ove planine.

Odbrana Sinjajevine je misija i vizija GI Sačuvajmo Sinjajevinu, a samim tim i moja kao jednog od osnivača. Odbraniti Sinjajevinu je dužnost svih nas građana Crne Gore, a ja moram biti tu sa mojim katunjanima, stočarima, prijateljima, borcima, prvi na liniji fronta jer je to moja i naša kuća, a ako se mi ne borimo za našu kuću, ne možemo očekivati ni da nam je drugi odbrane. 

Akcija odbrane Sinjajevine je bila, donekle, uspješna. Da li se zbog toga kaješ što si nekim temama pristupio novinarski znajući da si kao aktivista mogao više da doprineseš?

Odbrana Sinjajevine nije još uvijek završena, odluka o vojnom poligonu je još na snazi. Zato smo jako razočarani što nova Vlada ni poslije duže od sedam mjeseci to pitanje nije riješila. Zato smo sa Sinjajevinskog katunskog zbora imali dvije poruke, a to je:

  1. ukidanje odluke Vlade Crne Gore o uspostavljanju vojnog poligona na planini Sinjajevini;
  2. proglašenje Sinjajevine za zaštićeno područje u čijem će upravljanju aktivno paricipirati lokalne stočarske zajednice.

Kada je u pitanju Sinjajevina, ja nisam pisao tekstove na tu temu. Jednostavno, ispoštovao sam etički kodeks i povukao se iz onoga gdje sam lično uključen. Za neke stvari sam mogao više doprinijeti kao novinar, ali ovaj put sam odlučio da budem akter a ne posmatrač.  Ta planina je moj dom, tako da je teško ostati imun na svaki pokušaj povređivanja i uzurpacije onoga što nazivate dom! To je onaj trenutak kada kažeš – ne dam da to uradiš, nemaš pravo da rušiš moju kuću, da bombarduješ moje djetinjstvo, da mene lično, moje katunjane i stočare, i našu domovinu uskratiš za jedno bogatstvo kao što je Sinjajevina. Mi ne znamo vrijednost Sinjajevine, nijesmo spoznali njene potencijale, koji su, siguran sam, nemjerljivi sa stanovišta planinskog turizma i poljoprivrede.

Imali smo kamp na Sinjajevini, a u sklopu njega likovnu koloniju. Umjetnici koji su došli su bili oduševljeni. To su mladi umjetnici, a Sinjajevina je bila njihova inspiracija. Sinjajevina je bogatstvo koje može sve da vam pruži, koja ima potencijal za sve, osim za jedno, a to je, da bude vojni poligon. Ona to nije bila i neće nikada biti. Ova pitoma planina, sa svojim izvorima i jezerima, pašnjacima i šumama, kršom i proplancima, koji vjekovima prkose vremenu, siguran sam da će odoljeti i ovom izazovu. I, kao što je svojstveno planini, izaći kao pobjednik, jer, sve su naše planine vojnici, a svaki vojnik treba da bude jak i čvrst kao planina.

Kako drugi ljudi u redakciji, urednici, novinari, gledaju na tvoj aktivizam?

Jako dobro, kolege razumiju, urednici takođe. Lično, ponosan sam na moje kolege i zahvalan na razumijevanju. Svi znaju da sam ja sa te planine i nekako je logično da podržavaju da branim svoju kuću. Moje kolege su i sami vječiti borci za pravo i pravdu, svi su novinari, na neki način, aktivisti, jer mislim da niko kao novinar nije svjestan svojih građanskih prava i obaveza, kao i osjetljiv na uzurpaciju istih. Sledstveno tome, svaki kamen naše domovine nam je drag, neki malo draži, a moj najdraži kamen je Sinjajevina. Ali, to ne znači da ne treba da progovorim i na nepravde koje se dešavaju drugima. Aktivizam nije stvar izbora, to je postala dužnost. Naša domovina se mora čuvati, a najteže je, mislim, čuvati i očuvati je od nas samih.

Zna se da od aktivizma ne može da se živi. No, kada bi morao da odabereš između novinarskog posla i građanskog aktivizma, šta bi prevagnulo? I zbog čega?

Mislim i vjerujem da neću morati da biram. Od aktivizma se ne živi, ali se za to živi, kada na umu imaš human i pravičan podvig. Zli jezici, polazeći od sebe u svom zavidnom, sujetnom i materijalistički uramljenom mentalnom sklopu, misle da je u pozadini novac. Svi koji misle da su materijalne, a ne patriotske i lokalpatriotske vrijednosti u opticaju, pozivam da nam se pridruže, da vide kako je kad se sastavljaju pare za gorivo, da se kupi hrana, da prespavaju pod vedrim nebom, da spavaju u šatoru i u pola noći im na planinu prokisne kiša u šator, da legnu pred bager koji može da vas zgazi kao mrava, da vam se pišu kazne ni za šta, da vas mrko gledaju jer ste nekom tajkunu pomrsili konce, da vas nazivaju državnim neprijateljima dok se borite da spasite bogatstvo zajedničke nam domovine, da se razbolite na terenu, da se povrijedite, itd. Mogao bih da govorim još mnogo, jer ono što aktivisti dožive i prežive na terenu, hejteri na Fejsbuku i Tviteru neće nikad doživjeti u svojoj fotelji i pred ekranom. Život je, ipak, vani, život se brani u prirodi, a ne statusom na društvenim mrežama.

Šta bi poručio onima koji kažu da se aktivizam i novinarstvo ne smiju miješati?

Da shvate da novinari nisu roboti nego ljudi od krvi i mesa. Da kao i svi imaju slobodu volje i odlučivanja. Novinar, u slobodno vrijeme može da odgledao film ili pročita knjigu, neki od nas odu na protest ili stanu pred minobacače ili bagere. Mi novinari smo, inače, uvijek na prvoj liniji svih dešavanja u društvu.

Obično kad dobijem prigovor kako novinar i aktivista, odgovorim pitanje da li izlazite na izbore, da li glasate? Jer ako baš hoćemo da idemo u detalje, pitanje je da li bi novinar smio da ima mišljenje i o čemu ako bi im zabranili da se bore za javni interes i kroz aktivizam. Dužnost novinara je da brani istinu i pravdu, da se bori za ljudska prava i ekologiju, da se bori za zaštitu čovjeka i njegovog životnog okruženja. Naravno, sve kroz istinu.

Istina, ja ne miješam moj aktivistički rad sa novinarstvom, jer ne pišem o Sinjajevini za koju se borim. Ali zato sam uvijek tu da kolegama pružim sve informacije koje imam.

Razgovarala: Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply