Volja naroda

Objavljeno: 11.06.2021, 12:34h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Đilas je svojevremeno dobro primijetio da Crna Gora mora uvijek tražiti ravnotežu i balans između svog srpstva i crnogorstva. On je rekao da kada god je kroz istoriju klatno previše naginjalo ka srpstvu, javljao se jak crnogorski otpor – i obrnuto.

Kao svjedok događaja od devedestih naovamo, mislim da mu je zaključak ispravan.

Devedesetih je srpstvo u Crnoj Gori imalo agresivnu dominaciju i primat, što je stvorilo jak crnogorski otpor. Početkom ovog vijeka, crnogorstvo je uzelo primat od srpstva, prelivajući se poslije referenduma u crnogorski nacionalizam, što je stvorilo jak otpor onog dijela građana kojima je osjećaj pripadnosti srpstvu dominantan. Poslije pobjede na izborima bivše opozicije, opet se krenulo sa agresivnim srpstvom, što je izazvalo mobilizaciju Crnogorca.

Ako je vjerovati istoriji i domaćim istoričarima, slični procesi su se dešavali sa političarima i vladarima, nosiocima srpstva i crnogorstva, kroz istoriju. Tako je – kažu oni – kralj Nikola srbovao koliko je mogao, da bi se poslije kleo u crnogorstvo. Za Sekulu Drljevića kažu da je bio jedan od najgrlatijih zastupnika srpske ideje u Crnoj Gori, da bi kasnije postao ekstremni Crnogorac.

Svjedok sam transformacije Novaka Kilibarde (nebitni motivi), koji je od velikog Srbina postao jedan od najeksponiranijih branitelja Crne Gore i crnogorstva. Đukanović je, kada je došao na vlast, bio veći promoter srpstva nego što je trenutno Krivokapić, da bi mu kasnije crnogorstvo i njegova odbrana postala alibi za sveopštu pljačku.

Ima naznaka – ako ja to dobro primjećujem – da je aktuelni premijer Krivokapić, iako vjerujem da nije čitao Đilasa, počeo da shvata da dominacija jednog nacionalnog identiteta stvara jak otpor drugog, te da, „iako nam je Srbija bratska, ćese nam nijesu sestre“.

Moja sumnja da se premijer Krivokapić bar donekle alavertio javila se poslije izjave za Dan nezavisnosti o neophodnom pomirenju – koje mi je djelovala iskreno, a pojačalo se poslije sinoćneg intervjua  Komneniću (Emisija ‘Načisto’). Stekao sam utisak da bi se najradije oslobodio dobrog dijela kadrova koje je sam birao u Vladu, a koji mu zbog svog ekstremizma sad predstavljaju teret i smetnju. I ne samo smetnju, već u njima dobija najogorčenije neprijatelje, rekao bih.

Od početka svog mandata Krivokapić doživljava opstrukcije i napade. Najveće od onih kojima je bio na čelu liste. Krivokapić je svojim izjavama, javno proklamovanom ideologijom i odabirom kadrova, uspio ono što se činilo skoro nemogućim – da dio ogorčenih protivnika prethodne vlasti gurne u njihovo naručje. Umjesto da širi front podrške, on ga je sužavao. Umjesto da traži saveznike, reprodukovao je neprijatelje. Istovremeno, DF kao najveća grupacija u vlasti – i njegovi simpatizeri, uporno ga prozivaju da je izdao narodnu – srpsku volju. Oni traže od Vlade da bude još više srpska jer je to „narodna volja“.

Očigledno se zaboravlja da te „narodne volje“ – na koju se pozivaju, nema bez četiri poslanika tzv. Građanskog pokreta URA. Njihovi glasači nijesu glasali za najsrpskiju Crnu Goru u kojoj je Crkva vrhovni politički arbitar, već za smjenu DPS-a, vladavinu prava, protiv opšte korupcije i kriminala, ravnopravnost građana. Iako Demokrate čine uglavnom prosrpski glasači, dobar dio njih takođe nije glasao za ono što se od strane DF-a predstavlja voljom naroda, tj.voljom Srba.

Oni koji se pozivaju na „izdaju volje naroda“ očito prenebregavaju činjenicu da je tzv. Građanski pokret URA mogao  napraviti koaliciju sa DPS-om, čak od njih vjerovatno dobiti podršku da sami formiraju manjinsku Vladu i tako budu dio  „najcrnogorskije Crne Gore“. To što se URA izgubila u vremenu i prostoru, pristajući da bude dio „najsprskije“ a ne ravnopravne, svih njenh građana, pravno uređene Crne Gore, ne znači da je to bila volja naroda i većine, već na neki način prevara svojih glasača – i mene među njima.

Poslije svega, pogotovo sinoćnjeg intervjua Krivokapića, napadi na njega od strane DF-a će se maksimalno  pojačati. Vidim da već jutros su svi njihovi botovi uposleni na onih hiljadu tablet računara kupljenih im pred pred izbore 2016. godine (od kojeg novca?), u punoj akciji i da iz svih oružja napadaju Krivokapića. Da li je ovo trenutak kada će DF procjeniti da je vrijeme da sruše Vladu, vidjećemo. Premijer je mogao imati jaku odbranu od tih napada da je pokušao biti premijer svih građana a ne samo poštovanog naroda. Ovako, protiv njega su: DF prije svih, DPS i sateliti mu, ogromna većina nacionalnih Crnogoraca, skoro svi pripadnici nacionalnih manjina, Vučić sa svim svojim propagandnim aparatom, dio Crkve – prija svega onaj u Beogradu. Uz Krivokapića su Demokrate, URA, Vijesti, veći dio Crkve u Crnoj Gori.
Svakako nas čeka vruće političko ljeto, pad Vlade kada DF procjeni trenutak koji smatra političkim najprofitabilnijim, i na jesen vjerovatno novi izbori.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply