Crna Gora bez prihvatilišta za divlje životinje

Objavljeno: 06.06.2021, 14:42h

Prihvatilište za divlje životinje u državnom vlasništvu koje će ispuniti sve standarde treba što hitnije sagraditi, jer u slučaju potrebe divljač ne dobija adekvatan smještaj što je dodatno ugrožava.

Ovo je za PCNEN kazao ekološki aktivista Aleksandar Perović, ističući da je ovo problem sa kojim se Crna Gora suočava decenijama, a da se često dešava da je pojedinim životinjama, posebno krupnim zvijerima i pticima, potrebna brza pomoć stručnih osoba prije vraćanja u prirodna staništa.

Za ilustraciju, Perović navodi primjer iz 2017. godine, kada su  dva mečeta, stara tek par nedelja, pronađena na obroncima planine Pusti Lisac. “Nažalost, ove dvije jedinke su izgubljene za prirodu jer država nije promtno odgovorila njihovim potrebama”, kaže on.

Ministarstvo: U toku su aktivnosti…

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma su kazali PCNEN-u da su sredstva za izgradnju prihvatilišta na teritoriji Podgorice obezbjeđena i da je toku realizacija obezbjeđivanja uslova za izgradnju objekta.

“U toku su aktivnosti na stvaranju formalno pravnih i prostorno planskih preduslova, kako bi se, u skladu sa njima, izabrala adekvatna lokacija za izgradnju prihvatilišta. To zahtijeva određeno vrijeme, ali vjerujemo da ćemo, u saradnji sa ostalim zainteresovanim subjektima (Glavni grad Podgorica), u najkraćem mogućem roku obezbjediti sve neophodne preduslove i dobiti dugo čekano prihvatilište”, piše u odgovoru resornog ministarstva.

Aleksandar Perović (CEZIP)

Perović, koji se godinama bavi stanjem divljih životinja, ističe da su i ranije postojala obećanja od nadležnih, ali da od njih nije bilo ništa.

“Već više od jedne decenije, specijalizovani centar za divlje životinje (CITES) u Beranama je u najavi, međutim nikad se nije odmaklo od pukog obećanja nadležnih institucija, sa izgovorom da su takvi projekti izuzetno skupi. Simptomatično je da ova tematika bude pod prizmom  nadležnih institucija tek kad postoji slučaj koji treba riješiti. Jasno je ko je na gubitku zbog takvog postupanja ili bolje reći nečinjenja”, kaže Perović.

Šta je do sada činila država Crna Gora u slučaju potrebe zbirnjavanja divljih životinja?

Država ih je smještala u privatna prihvatilišta, vraćala u zemlju porijekla, upućivala u neki od najbližih zooloških vrtova u regionu ili, pri nelegalnom uvozu, ostavlja kod krijumčara. To pokazuje i primjer iz 2006. godine, kada su dva bengalska tigra uvezena bez dozvole našla utočište u Baru, kod onog koji ih je prokrijumčario. Poslije godinu dana, vlasnik je ubio jednog od tigrova nakon što je on odgrizao ruku njegove majke dok ga je hranila. Niko nije odgovarao ni za uvoz, ni za ubistvo.

Iz Ekološke inspekcije su potvrdili PCNEN-u da se privremeno oduzeta divljač daje onome ko je prokrijumčario.

“Privremeno oduzete vrste biljaka, životinja ili gljiva predaju se na čuvanje ovlašćenom pravnom ili fizičkom licu koje ispunjava uslove u pogledu prostora, opreme i kadra ili carinskom obvezniku sa zabranom prava raspolaganja. Ako se propisana dozvola ili drugi dokumenti ne dostave u roku od mjesec dana nakon privremenog zadržavanja ili u produženom roku koji može iznositi najduže dva mjeseca, organ uprave nadležan za poslove carina donosi rješenje o oduzimanju. U slučajevima iz st. 2 do 6 ovog člana, organ uprave nadležan za poslove carina dužan je da odmah obavijesti organ uprave (Agencija za zaštitu prirode i životne sredine), radi evidencije i donošenja odluke o zbrinjavanju oduzete vrste. Kada se vrste zaplijene ili oduzmu, troškove (troškovi hrane, smeštaja, prevoza, vraćanja i drugo) snosi carinski obveznik”, navodi se u odgovoru.

Privatna prihavatilišta bez adekvatnih uslova

Divljač nerijetko pronađe utočište u privatnim prihvatilištima kojih je u posljednjih pet godina, prema podacima Agencije za zaštitu životne sredine (EPA), otvoreno oko stotinu. Kako je saopšteno PCNEN-u, takva prihvatilišta se mogu osnivati uz ispunjavaje uslova propisanim Zakonom o dobrobiti životinja. “Pri čemu se uz zahtjev za utvrđivanje ispunjenosti uslova prilaže i saglasnost organa nadležnog za zaštitu prirode. Ispunjenost uslova utvrđuje, po ovom pitanju, Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove”, rekli su iz EPA.

Perović kaže da postojeća privatna prihvatilišta divljači nijesu specijalizovana i ne ispunjavaju sve uslove koje propisuje važeća zakonska regulativa, te da, osim dobre volje, nikad nisu imali stručni kadar koji bi adekvatno djelovao.

“Dosadašnja iskustva govore da su divlje životinje u potrebi trpjele i uglavnom ostajale u doživotnom zatočeništvu po privatnim ‘zoo vrtovima’. Sa takvom praksom mora pod hitno da se prestane”, kaže Perović.

Iz nadležne inspekcije nijesu odgovorili na pitanje da li su provjeravali stanje privatilišta za divlje životinje i šta su tom prilikom zaključili.

Jedno od prihvatilišta za divlje životinje je i u Bliznama, selu udaljenom 18 kilometara od Podgorice. Vlasnik ovog prihvatilišta Miljan Miličković nije odgovorio na pitanja PCNEN-a koliko vrsta i jedinki ima u prihvatilišta, da li su imali podršku od države i zašto se predstavljaju kao zoološki vrt, a to formalno nisu i naplaćuju ulaznicu u iznosu od tri eura, a pritom ne izdaju fiskalne račune.

Iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u čijoj je nadležnosti izdavanje dozvola za zoološke vrtove, su kazali PCNEN-u da se u procesu registracije nalazi “Zoo park” d.o.o. Podgorica u Bliznama, namjenjen za smještaj ukupno 406 jedniki, odnosno 71 životinjskih vrsta. Oni su dodali da trenutno samo jedan zološki vrt postoji u Crnoj Gori.

 “U istom registru nalazi se upisan jedan mini zoološki vrt na lokaciji Vranići b.b. Podgorica, koji je upisan u registru od 05.09.2011. godine sa brojem rješenja 060-323/11-0306-251/2  i u kojem se drži mаnji broj primjerаkа  životinjskih vrstа u svrhe prikаzivаnjа jаvnosti (kopitari, papkari, ptice, glodari)”, odgovorili su iz resornog ministarstva.

EPA je saopštila da nema podatke o bilo kakvoj vrsti subvencija za privatna prihvatilišta, niti da su do sada bili involvirani u postupak dodjeljivanja istih.

Aleksandar Perović poručuje da država mora provjeravati sve smještajne kapacitete divljih životinja u cilju njihovog boljeg smještaja.

“To što postoje privatna lica koja su isključivo držaoci divljih životinja, a promovišu se kao prihvatilišta, upravo potvrđuje tezu nemoći instutucija da regulišu ovo pitanje na pravno valjan način”, kaže Perović.

On naglašava da se mora poboljšati Pravilnik o bližim uslovima držanja i uzgoja zaštićenih divljih vrsta životinja, koji je sublimacija rešenja preuzetih iz više pravilnika iz regiona, čije su formulacije nezgrapno definisane i kao takve donekle ispunjavaju formu, ali nikako suštinu.

“Veliki broj rješenja je u najmanju ruku upitan i problematičan, posebno u dijelu koji se odnosi na krupne zvijeri. Osnovna funkcija ovog pravilnika jeste da svojim odredbama omogući životinjama ispunjenje njihovih fizioloških i ekoloških potreba u prostorima-objektima koji služe za njihovo privremeno ili trajno zbrinjavanje. To sada, nažalost, nije slučaj. Vezano za ovo pitanje, a zbog svega gore navedenog, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je prije četiri godine, podnio inicijativu za reviziju predmetnog Pravilnika nadležnom ministrastvu. Na žalost, nismo naišli na razumijevanje. Nova inicijativa biće podnijeta u skorom roku”, kaže Perović.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply