Da biste sačuvali tajnu bilo bi dobro da obratite pažnju na dvije stvari.

Prva od njih je vaša prirodna inklinacija da druge obavijestite da znate nešto što oni ne znaju, ali im ne možete reći.

Vi ovim potezom dižete svoj ego, ali i započinjete proces odavanja tajne, jer osobe koje ste obavijestili o njoj će se hladnije odnositi prema vama dok im ne kažete šta krijete. Prije ili kasnije ćete pokleknuti i otkriti im šta znate.

Drugo što će vam otežati čuvanje tajne je nedostatak samokontrole. Kada vam neko kaže da ne mislite o bijelom konju, vama će biti teško da mislite o bilo čemu drugom. Isto je i sa tajnama, zbog čega ćete poželjeti da ih nekom drugom otkrijete, kako biste na taj način prestali da razmišljate o njima.

Čuvanje tajni ne podnose svi jednako dobro, posebno kada su one delikatne prirode. Kod nekih to izaziva depresiju, anksioznost i druge probleme sa zdravljem.

Ako, na primjer, neka osoba krije od svog supružnika svoju nevjernost, kod nje se takođe javlja osjećaj sramote i krivice, ali i stres jer uvijek postoji rizik da istina izađe na vidjelo.

Mnogi ne mogu psihički da izdrže čuvanje tajne, pa se okreću alkoholu, narkoticima i ljekovima za smirenje. Većina, pak, prije ili kasnije otkriva svoju ili tuđu tajnu i na taj način se oslobađa ovog bremena.

Postoje i oni koji su pronašli rješenje ovog problema. Takve osobe, naime, dijele tajnu sa ljudima koje su tek upoznali, ali sigurno neće ostati u kontaktu sa njima. To može, na primjer, biti čovjek koji sjedi pored vas u avionu ili sagovornik s kojim zajedno čekate u redu za nešto. (Izvor: citymagazine)