Pravo na roditeljstvo: Hoće li država omogućiti veći broj pokušaja vantjelesne oplodnje?

Objavljeno: 02.05.2021, 10:21h

Put do potomstva sve češće je trnovita staza, jer broj žena i muškaraca koji biju bitku sa neplodnošću nije mali.

Pretpostavlja se da svaki šesti par u Crnoj Gori ima problem sa infertilitetom, ali zvaničnog podatka nema, jer ne postoji nacionalni registar.

U mnogim slučajevima jedina nada za dobijanje djeteta je vantjelesna oplodnja, ali ovaj proces, pored strpljenja potencijalnih budućih roditelja i brojnih procedura kroz koje prolaze prilikom pripreme za postupak, iziskuje i dosta novca.

Cijena postupka vantjelesne oplodnje, zajedno sa terapijama, iznosi i do 3,500 eura, a često je potrebno više pokušaja kako bi ovaj proces bio uspješno završen.

Sam postupak može finansirati Fond za zdravstveno osiguranje Crne Gore (FZOCG), ukoliko parovi, odnosno žene, zadovoljavaju zakonske kriterijume, od kojih se jedan odnosi na to da žena ima najviše navršene 44 godine.

J.R. i njen suprug odlučili su da sami finansiraju postupak vantjelesne oplodnje, koji će obaviti u inostranstvu.

“Odlučili smo da sami privatno krenemo u taj proces, jer Fond zdravstva ima određene kriterujume koji se moraju ispuniti. Ti kriterijumi su vezani za način vještačke oplodnje, za godine žene, plodnost muškaraca i tako dalje. Naši poznanici su dva puta pokušali da preko Fonda zdravstva obezbijede postupak VTO, ali nisu uspjeli”, kaže J.R. za PCNEN.

Crnoj Gori, kada je u pitanju vantjelesna oplodnja, više stvari nedostaje nego što ih ima, smatra naša sagovornica.

“Neki od uobičajenih nalaza se čak ne mogu uraditi u Crnoj Gori, pogotovo u javnom zdravstvenom sistemu. Rade se privatno, nakon čega se šalju u zemlje Evropske Unije (najčešće u Njemačku), odakle se rezultati nalaza dobijaju nakon tri do četiri nedelje. Ti nalazi su jako skupi, čak par stotina eura je potrebno odvojiti samo za jedan, i to Fond za zdravstvo ne pokriva”, kaže ona.

Novac za obavljanje vantjelesne oplodnje na jednoj klinici u inostranstvu dijelom su skupili, a J.R. kaže da im je lakše doći do novca nego vrijeme trošiti na dugotrajne, a pritom neizvjesne procedure u domaćem javnom zdravstvu.

Ipak, do novca za ovaj postupak nije svima lako doći, pogotovo zbog činjenice da se nerijetko mora više puta pokušati.

FZOCG, po Zakonu o liječenju neplodnosti asistiranim reproduktivnim tehnologijama iz 2009. godine, finansira ukupno tri pokušaja po ženi, odnosno paru koji ispunjava zakonske kriterijume.

Do detaljnijih informacija o vantjelesnim oplodnjama koje Fond finansira nismo uspjeli da dođemo.

PR služba ove institucije uputila nas je na kabinet v.d. direktora Dragoslava Šćekića.

Pitanja koja se odnose na broj pokušaja vantjelesnih oplodnji koje je FZOCG finansirao tokom prošle godine, budžet koji je za tu svrhu izdvojen i da li ima naznaka da će se broj postupaka o trošku države povećati, uputili smo na zvaničnu e-adresu kabineta.

Dobili smo potvrdu od službenice, koja se nije predstavila, da su pitanja stigla, ali nam je u telefonskom razgovoru, kroz smijeh, kazala da nikada nije čula za portal PCNEN, nakon čega je odlučila da nam se više ne javlja na pozive, kako na službeni broj kabineta, tako ni na mobilni sa kojeg nas je obavijestila da su pitanja stigla.

DRŽAVA DA OMOGUĆI VEĆI BROJ POKUŠAJA VANTJELESNE OPLODNJE I PROMIJENI DISKRIMINATORSKE KRITERIJUME

Fondacija „I ja imam pravo da budem mama“  je prošle godine pokrenula peticiju kojom se, između ostalog, zahtijeva pravo na veći broj vantjelesnih oplodnji.

Peticija je za kratko vrijeme prikupila veliki broj potpisa i privukla pažnju građana, ali i institucija.

„Nismo očekivali toliku podršku iz razloga što se o neplodnosti ćuti u Crnoj Gori. Peticija, pored besplatnih vantjelesnih oplodnji, iznosi zahtjeve i da se omogući neograničen broj pokušaja, da se ukinu diskriminatorske politike prema ženama u Crnoj Gori i ukine starosno ograničenje koje, prema važećim propisima, dozvoljava da budete majka i pokušavate da se ostvarite u ulozi roditeljstva do 44. godine“, kaže za PCNEN Žana Mihaljević, direktorica ove fondacije.

Peticijom se zahtijeva i dozvola uvoza i izvoza genetskog materijala, polnih ćelija i embriona, dostupnost donacije genetskog materijala iz evropskih klinika i banki doniranog materijala, besplatno zamrzavanje polnih ćelija i embriona.

„Bavimo se vrlo važnim pitanjima osnivanja Nacionalnog registra podataka o bolesti neplodnosti u Crnoj Gori, osmislili smo novi zdravstveni servis ‘Izabrani Urolog’ I, na kraju, želimo da uvedemo novi Zakon o surogat majčinstvu“, ističe Mihaljević.

Glavne prepreke sa kojima se suočavaju parovi u Crnoj Gori koji mogu da ostvare potomstvo vantjelesnom oplodnjom su, po njenom mišljenju, neinformisanost i nedostupnost usluga za liječenje neplodnosti.

Žana Mihaljević

„Infertilitet nije stanje, već zvanično potvrđena bolest koja se liječi metodama asistiranih reproduktivnih tehnologija, gdje je vantjelesna oplodnja samo jedna od njih.  O neplodnosti se malo govorilo u javnosti i parovi/žene nijesu bili u mogućnosti da koriste dostupne servise. Prijave komisijama za dobijanje Uputa za asistiranu reproduktivnu tehnologiju su često iscrpne i dugotrajne“, objašnjava Mihaljević.

Ona ističe da je proces prijave jako komplikovan procedurama koje su nedavno dodatno zakomplikovane uvođenjem pregleda kod specijaliste za infertilitet, pa tek nakon njegovog mišljenja na Komisiju za odobrenje besplatne VTO.

„Ionako dug i težak proces dodatano je otežan sa administracijom i mi kao udruženje pacijenata reagujemo i zahtijevamo da se uslovi, procedure i prijave pojednostave. Nailazimo na nerazumijevanja i želim da istaknem da podataka o vantjelesnoj oplodnji nemamo u Crnoj Gori, što je crveni alarm za formiranje Nacionalog registra podataka “, naglašava direktorica Fondacije „I ja imam pravo da budem mama“.

Mihaljević ukazuje i na kontradiktornost zakonskih regulativa u odnosu na Ustav Crne Gore, odnosno diskriminaciju koja iz te kontradiktornosti proističe – “Članom 69. Ustava kaže se da svaki građanin ima pravo na zdravstvenu zaštitu. To nije slučaj u pitanju parova/žena koji se žele liječiti od neplodnosti. Za ta prava se Fondacija ‘I ja imam pravo da budem mama’, zalaže i djeluje. Član 73. garantuje da država stvara uslove kojima se podstiče rađanje djece. Majka i dijete u Crnoj Gori uživaju posebnu zaštitu. Otvara se bezbroj pitanja prava i diskriminacije na koje putem zahtjeva pokušavamo da utičemo. Odgovori institucija ili ih nema ili su jako slabi“.

Generalni sekretarijat Vlade je po prvi put objavio poziv za konsultovanje javnosti u pripremi Godišnjeg programa rada Vlade za 2021. godinu, u kojem su učestvovali predstavnici Fondacije i podnijeli pet predloga, koji su prihvaćeni i dati Ministarstvu zdravlja na realizaciju.

“Od ministarstva još uvijek nemamo povratne informacije. Poslali smo im i niz zahtjeva, od kojih ni na jedan nije odgovoreno. Razumijemo trenutnu situaciju pandemije virusa Covid-19, ali zahtjevi za roditeljstvo ne mogu da čekaju zbog diskriminatosrkih ograničenja, posebno u dijelu godina žene”, ističe Mihaljević.

“Pitanje neplodnosti smo stavili u fokus u Skupštini Crne Gore, kako bi zainteresovali poslanike da se pokrene izmjena Zakona o liječenju neplodnosti ART-om iz 2009. godine, koji je samim tim zbog protoka vremena zastario i u tehnologijama i sa pravima pacijenta”, kaže Mihaljević.

Dodaje da je potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak prepoznala problem, reagujući pozitivno i uključujući pitanja rješavanja problema neplodnosti u Crnoj Gori.

“Inicijativa i pitanje poslanice Danijele Đurović upućeno ministarki zdravlja dr Jeleni Borovinić Bojović o izmjeni Zakona i rješavanje tekućih pitanja problema stanovnika Crne Gore je naišlo na pozitivan odgovor. Nadamo se da se neće završiti samo na tome”, zaključuje Mihaljević.

KVALITET ZDRAVSTVENIH USLUGA U CRNOJ GORI NA EVROPSKOM NIVOU, ALI POSTOJE STVARI KOJE TREBA UNAPRIJEDITI

“Otprilike svaki šesti par u Crnoj Gori ima problem sa neplodnošću. Kažem ‘otprilike’ jer nema precizne evidencije. Uzrok u četrdeset odsto slučajeva je kod muškarca, četrdeset odsto kod žene, a u deset odsto može biti i kod jednog i kod drugog partnera”, kaže za PCNEN ginekolog Željko Lazović, načelnik Odjeljenja za humanu reprodukciju pri cetinjskoj bolnici “Danilo Prvi”, u okviru kojeg je tokom prošle godine urađeno oko 140 postupaka vantjelesne oplodnje.

On dodaje da je u deset odsto slučajeva uzrok nepoznat i tu je riječ o takozvanom idiopatskom infertilitetu.

Željko Lazović

“Kod muškarca uzrok neplodnosti su svi oni poremećaji koji dovode do smanjene koncentracije ili pokretljivosti spermatozoida u ejakulatu različitog stepena do na kraju najtežeg oblika – potpunog nedostatka spermatozoida u sjemenoj tečnosti ili tzv. azoospermije”, kaže on, navodeći da su među uzrocima najčešće innfekcije, hormonski poremećaji, imunološki uzroci, nasledni poremećaji, anatomski poremećaji.

Na muški infertilitet takođe mogu uticati i neke loše navike kao što su pušenje, konzumacija alkohola, narkotika i steroida, kao i gojaznost.

“Što se tiče žena, najčešći poremećaji koji dovode do neplodnosti su poremećaji ovulacije, hormonski poremećaji, neprohodnost jajovoda kao posledica infekcija, endometrioza, sindrom policističnih jajnika”, kaže dr Lazović.

Načelnik Odjeljenja za humanu reprodukciju smatra da su Ministarstvo zdravlja i Fond zdravstva u prethodnom periodu uradili dosta u skladu sa mogućnostima za parove sa problemom neplodnosti.

“Prvenstvo mislim na dostupnost najsavremenijih ljekova, medijuma za kultivaciju i krioprezervaciju  embriona, koji se koriste u ovoj proceduri i u razvijenim evropskim državama. Takođe, parovi u Crnoj Gori imaju pravo na tri besplatna postupka vantjelesne oplodnje do navršene 44 godine života kod žene, nešto što nemaju mnogo bogatije zemlje od naše”, kaže Lazović.

On ističe da je na evropskom nivou kvalitet zdravstvene usluge u ovoj oblasti u većini klinika koje imaju ugovor sa Fondom zdravstva.

Kada je riječ o onome što bi moglo da se unaprijedi u narednom periodu, sagovornik PCNEN-a ukazuje na to da Crnoj Gori prvenstveno treba bolji zakon o biomedicinski potpomognutoj oplodnji, koji će omogućiti da za neke procedure, kao što je donacija polnih ćelija i embriona, pacijenti ne moraju ići izvan granica naše zemlje, kao što je to sada slučaj.

“Takođe, treba omogućiti krioprezervaciju embriona na teret Fonda zdravstva, što je procedura koju pacijenti finansiraju. Potreban nam je i centralni registar pacijenata koji se podvrgavaju postupcima vantjelesne oplodnje”, nabraja dr Lazović i kaže da podržava inicijativu udruženja pacijenata da se dozvoli i četvrti pokušaj o trošku države.

“Isto tako, treba pojednostaviti proceduru dobijanja odobrenja od strane Konzilijuma za vantjelesnu oplodnju Kliničkog centra Crne Gore koji odobrava postupke, smanjivanjem broja nepotrebnih analiza i u što kraćem vremenskom roku rešavati”, zaključuje on.

Miljana DAŠIĆ

 

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply