Prije par dana je uhapšen navodni vođa Kavačkog klana Slobodan Kašćelan. Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović se odmah javno pohvalio da je to najveći uspjeh policije u poslednjih deset godina i pokazatelj spremnosti nove Vlade za borbu protiv organizovanog kriminala. S obzirom na to da je Abazović potpredsjednik Vlade za bezbjednost, sebe je targetirao kao pokrovitelja tog hapšenja i povećao sopstveni bezbjedonosni rizik. Odmah nakon hapšenja sudija za istragu je oslobodio Kašćelana i druge uhapšene u akciji policije, da bi Viši sud poništio tu odluku i ponovo izdao nalog za njihovo hapšenje. Abazović se tu opet istrčavao izjavama, još više crtajući metu samom sebi.

Samo par dana nakon ovih dešavanja, policija je izašla sa informacijama da su pripadnici Kavačkog klana spremali likvidaciju Abazovića kao vid odmazde za hapšenje njihovog šefa. Objavljujući tu informaciju, policija je, vjerujem nesvjesno, još više ugrozila sigurnost potpredsjednika Vlade. Ozbiljna borba protiv korupcije i kriminala – koja je sa ovakvim sudstvom i tužilaštvom prosto nemoguća – manje pogađa pripadnike klasičnih kriminalnih klanova od pripadnika organizovanog kriminala zaogrnutog plaštom politike, jer su u drugom slučaju profit, moć i uticaj veći. Pri tom, sve se radi u bijelim rukavicama. Od prvih kao klasičnih kriminalaca normalni građani zaziru, drugi su javna gospoda: razni investitori i strateški partneri, bivši ministri, direktori državnih firmi i raznih agencija, čak –  ili prije svega – premijeri. Kod klasičnog kriminala kod nas, profiti se kreću u desetinama miliona eura a kod političkog u stotinama  miliona.

Javnim objavljivanjem informacije da su pripadnici Kavačkog klana spremali ubistvo Abazovića, te da su zbog toga preduzete posebne i najveće mjere zaštite prema njemu, policija je moguće ohrabrila, ove druge, političke a moćnije djelove organizovanog kriminala – kojima Abazović više smeta, da možda urade tako nešto, jer bi se krivica automatski pripisala prvim. Pisanjem i ukazivanjem na tu mogućnost upravo mu stajem u zaštitu, bez obzira koliko se neslagao sa mnogim potezima koje je Abazović preduzeo ili nije preduzeo kao konstituent nove vlasti, koja zavisi od njegove podrške.

Borba protiv organizovanog kriminala u ovakvoj situaciji je prosto nemoguća iz više razloga, a osnovni su: vrh Sudstva i Tužilaštva je beznadežno korumpiran i na ovaj ili onaj način dio organizovanog kriminala, kompletan sistem je napravljen tako da mu korupcija i kriminal čini srž i strukturu, vladajuća većina je nesložna i nestabilna te kao takva obeshrabruje potencijalno profesionalne tužioce i sudije da rizikuju svoju bezbjednost i karijeru krećući u odlučnu borbu protiv njega, društvo je totalno podijeljeno po nacionalnim, identitetskim i vjerskim pitanjima tako da njegova polovina ne bi podržala ništa što radi nova vlast, pa ni borbu protiv korupcije i kriminala, što je još jedan u nizu naših paradoksa. Jedina donekla svijetla tačka u svemu, ali nedovoljna, su pomaci napravljeni u profesionalizaciji Uprave policije.

Uprkos dokazima koje je prikupila policija o Kavačkom klanu i njegovom vođi, uvjeren sam da će oni biti oslobođeni, kao i bivši ministar ekonomije Branko Vujović i ekipa oko njega, koji su uhapšeni zbog palih garancija KAP-u.

Osim promjene kompletnog vrha Tužilaštva i Sudstva, ali i preispitivanja umiješenosti pojedinih advokata i sudskih vještaka u organizovani kriminal, one neprodate Majbahe treba dodijeliti tim budućim tužiocima i sudijama za borbu protiv organizovanog kriminala, kao i obezbjeđenje poput onog kojeg trenutno ima Abazović. A prvi njihov potez ne bi trebali da budu istrage protiv Kavačkog, Škaljarskog  ili klanova bivših premijera, već protiv bivše VDT i  predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, kao i specijalnog tužioca za organizovani kriminal Milivoja Katnića. Ako ne zbog korupcije i povezanosti sa organizovanim kriminalom, onda makar zbog nesavjesnog rada u službi. Samo tako se može poslati jasna poruka da nema nedodrljivih, da čelnici sudstva i tužilaštva nijesu iznad ostalih građana i da će svako ko se ogriješio o zakon odgovarati.

Kako sad, tako i ubuduće.