Priča iz Njegoševog parka u doba korone

Objavljeno: 31.03.2021, 19:41h

“Važno je boraviti u prirodi, jer smo konstantno zatvoreni. Mentalno zdravlje nacije je ugroženo”, rekla je djevojka s knjigom.  

Mart 2021. Drugi period karantina u Podgorici za godinu dana od početka pandemije.

Grad kao da je pod opsadom.

Na trgovima su vojni punktovi, a sve više građana nosi maske.

One koji ih ne nose, policija opominje ili novčano kažnjava.

Kafići su zatvorene, restorani takođe.

Hrana se naručuje putem aplikacije ili za ponijeti pa jesti negdje uz put.

Kafa se pije gdje se stigne, na nekadašnjem Trgu Slobode ili na nekoj klupi u parku. Njegoševom. Do skoro.

Sada ni parkovi više nijesu slobodna teritorija. To je anti epidemijska mjera koja je obilježila početak drugog Korona proljeća.

Prošlo je dvadesetak dana od kada su mediji saopštili poruku zdravstvenih vlasti da se zabranjuje boravak u parkovima.

Mozak je teško ovu vijest prihvatao kao istinitu. Sjutradan, 10. marta, realnost je sumnjičave uvjerila da su nadležni toliko zabrinuti za zdravlje ljudi da su im zabranili i absorbciju vitamina D – na klupi u parku.

Zagledana u male oglase, nisam primjetila pripadnike interventne jedinice – kao “nindže” da su skočile sa borova ispred mene. U krugu oko fontane (koja nikad neće proraditi) bila sam ja, neka djevojka sa maskom koja je čitala knjigu, i dva gospodina u godinama na klupi preko puta. Glasno su polemisali o aktuelnoj dnevno-političkoj situaciji.

Svi smo bili na distanci, od minimum pet metara.

“Gospođo, morate se udaljiti iz parka. To su nove mjere, važe od danas u podne… Ne gledajte me tako, nijesmo mi donijeli te odluke. Mi ih samo sprovodimo“, rekao je užurbano predstavnik organa reda.

“Što ovo bi? Nemoguće, ovo nikada nisam doživio. Park kod hotela Crna Gora je skroz zaključan. Kuda ovo vodi”, bila je reakcija jednog od polemičara.

Djevojka sa knjigom je skrenula pažnju na važnost očuvanja mentalnog zdravlja tokom karantina…

“Važno je boraviti u prirodi, jer smo konstantno zatvoreni. Mentalno zdravlje nacije je ugroženo”, rekla je djevojka s knjigom.

Tokom neuobičajeno toplog vremena u februaru, a zbog zatvorenih kafana, mnogi podgorički ‘dojčeri’ (ljubitelji produženog espresa sa mlekom koje su Podgoričani prozvali dojč) su počeli da se sele u parkove. Bilo je i onih koji su pravili prave male piknike u parku. Te scene su izgledale nadrealno dobro, kao iz nekih starih romantičnih filmova. A bilo je toga i kod nas nekada, kada su Podgoričani, pardon Titograđani, u parkovima i na obalama rijeka preživljavali ljetnje vreline…

Nedjelju dana kasnije, ista scena, samo je policajac bio mlađi i ljubazniji.

”Molim vas da napustite park. Mnogo je ljudi u parkovima, a mi imamo naređenja. Kad skinem ovu uniformu, ja sam običan čovjek“, rekao je policijac.

Od poznanika kasnije čuh da je policija počela i da fotografiše ”prestupnike“.

“Park nam je preostao kao jedino mjesto za druženje. Zdravo je da ljudi izađu na svjež vazduh, prošetaju, popričaju… A sama zabrana kao što vidite se ne poštuje”, rekla mi je Hajdana Ćetković.

Njegošev park je za mnoge Podgoričane godinama bio oaza mira, ali poslednjih dana, i pored aktuelne zabrane, više liči na nekadašnje Korzo.

Podgoričani svih generacija, a posebno omladina i roditelji sa djecom, sve više posjećuju i gradsku plažu “Galeb“.

“Samo neka nastave sa zabranama, ionako ne izlazim po kafićima, a sad sve đevojke šetaju kroz park. Uživam u lijepim prizorima“, dobacio je neko od Podgoričana iz ekipe sa “ploče“.

Irena ČEJOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply