Menstrualno siromaštvo – tabu koji tišti žene

Objavljeno: 28.02.2021, 23:41h

Većina žena ima menstrualni ciklus, ali ne i mogućnost da priušti menstrualne proizvode.

U Crnoj Gori ovi higijenski proizvodi koštaju od jednog i po, pa do četiri eura po pakovanju. U zavisnosti od trajanja ciklusa, svakoj ženi je potrebno više takvih pakovanja mjesečno.

Minimalna zarada u Crnoj Gori je 222 eura, dok je potrošačka korpa za januar  ove godine vređela 642 eura.

Ovaj problem u svijetu naziva se menstrualno siromaštvo, a u Crnoj Gori se o njemu rijetko govori.

Porodica J. Đ, žene u četrdesetim godinama iz Bara, suočava se sa ovim problemom. Ona ima tri ćerke i svi žive od jedne plate. “Teško je odvojiti i za mnogo osnovnije stvari, a tek za uloške i sve što treba”.

Ona nije ni razmišljala o ovom problemu dok djevojke nisu ušle u pubertet.

Objasnila je da “se ti proizvodi moraju kupiti i nekako se nađu pare, ali onda druge stvari ispaštaju, recimo frižider”.

Priznaje da je bilo situacija kada su djevojke morale propustiti školu, najčešće ako im se ciklus poklopi.

NVO ‘Prima’ se od osnivanja bavi problemima mladih, posebno djevojaka i njihovog reproduktivnog zdravlja. Jelena Jovanović kaže da djevojke i djevojčice sa kojima rade definitivno moraju da “štede” menstrualne potrebštine zbog izrazito visokih cijena, a nerijetko su i prisiljene da ih pozamljuju od drugarica, ili kupuju proizvode lošijeg kvaliteta.

“Samim tim nisu u mogućnosti da mijenjaju menstrualne proizvode onoliko često koliko bi trebalo, i dolaze u rizik od različitih infekcija i bolesti”, kaže Jovanović.

Njeno iskustvo sa srednjoškolkama pokazalo je da je veliki problem to što u školama nemaju uslove da brinu o ličnoj higijeni u toku dana menstruacije, pa se neke od njih odluče i da ostanu kod kuće.

 “Još jedan veliki problem predstavljaju menstrualni bolovi, za čije ublažavanje opet treba izdvojiti novac za ljekove. Na taj način, djevojčicama i djevojkama se onemogućava da učestvuju u svakodnevnom životu onoliko koliko bi zapravo željele”, kaže Jovanović.

Postoje posebni ljekovi za menstrualne bolove a kutija najjeftinijih košta oko dva eura. Važno je napomenuti da određene komplikacije i jaki bolovi tokom ciklusa zahtijevaju hitan odlazak kod ginekologa koji se u privatnim zdravstvenim ordinacijama plaća od 20 do 40 eura.

Maja Raičević, direktorica Centra za ženska prava, kaže da je ovo pitanje tabu. Žene u Centru ovaj problem spominju posredno, kada govore o ukupnom siromaštvu koje je posebno izraženo u doba pandemije.

“Vjerujem da nije mali broj djevojaka i žena koje nemaju pristup sigurnim higijenskim proizvodima i da je taj problem naročito izražen u marginalizovanim zajednicama, posebno pogođenim siromaštvom i lošim uslovima za život”, kaže Raičević i dodaje da su mnoge žene prinuđene da štede.

Raičević ističe problem žena u ruralnim područjima, koje nemaju lak pristup zdravstvenim ustanovama te da je vrlo mali broj izabranih ginekologa. Nedostaju i ginekološke ordinacije prilagođene ženama sa invaliditetom. Pažnja i reakcija nadležnih izostaje.

“Mislim da ovaj problem uopšte nije prepoznat od nadležnih ustanova, ne sjećam se da je kod nas ikad pisano ili javno govoreno o njemu, tako da je važno da ste pokrenuli ovu temu u medijima. Ima više načina da se ovaj problem rješava. Prvenstveno, kroz mjere za smanjenje siromaštva , posebno žena i djevojčica, kroz distribuciju besplatnih sanitarnih uložaka u školama, ali i zajednicama koje su najviše pogođene siromaštvom”, kaže direktorica Centra za ženska prava.

Menstrualno siromaštvo je posebno istaknuto kod socijalno ugroženog stanovništa i beskućnica. Građani nekih zemljalja, poput Engleske, vode kampanju o dostupnosti higijenskih proizvoda u javnim kupatilima kako bi bili dostupni svima.

Crveni Krst Crne Gore PCNEN je pitao da li njihove korisnice potražuju ove proizvode i da li ih oni dobijaju u donacijama. Zvanični odgovor je izostao, ali radnici Crvenog krsta su za PCNEN nezvanično kazali da nikada nisu vidjeli ove proizvode među donacijama. Ako se neke žene suočavaju sa ovim problemom, najčešće se obrate radnicama Crvenog krsta koje im ponude svoje ili improvizuju sa tkaninom.

Kako je u region i svijetu?

Dok u Crnoj Gori ne postoji statistika koja dokazuje ovaj problem, istraživanje u Hrvatskoj je pokazalo da je trećina žena prisiljena da štedi na ulošcima, jer su im preskupi.

Ovo istraživanje je sprovela Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRite. Rezultati su pokazali da jedan dio ženske populacije ne može priuštiti ni ljekove, ni higijenske proizvode a za sve su zaslužne visoke cijene i stigma koja obavija menstruaciju.

Škotska je prva zemlja u svijetu u kojoj su menstrualni proizvodi potpuno besplatni. Takvu odluku su vlasti donijele nakon temeljnog istraživanja i shvatanja da je menstrualno siromaštvo problem koji iz sebe razvija mnoštvo drugih problema.

U Francuskoj i Novom Zelandu su ovi proizvodi besplatni za đake i studente i lako su im dostupni. Obje zemlje su na ovaj način željele da daju doprinos smanjenu menstrualnog siromaštva u svijetu. Još uvijek se, u obje zemlje, vodi debata za dalje rješavanje ovog problema.

U Njemačkoj je početkom 2020. godine snižen porez za ove proizvode, sa 19% na 7%. U Keniji, Kanadi, Australij i Indiji je u potpunosti ukinut porez na ove proizvode, dok je u Španiji, Poljskoj i Austriji porez nakon protesta žena smanjen.

“Mislim da su ovakve inicijative potrebne i kod nas, jer ono što nekome može izgledati kao sitan ili banalan problem, za nekog drugog može biti ozbiljna prepreka za normalno funkcionisanje, uzrok stida i stigme ili nešto što sprječava upuštanje u sportske altivnosti ili pohađanje nastave”, kaže Maja Raičević.

Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply