Imovina i nasleđe: Na žensku đecu se još gleda kao na ‘tuđu kuću’

Objavljeno: 26.02.2021, 21:58h

Pred zakonom jednaki, ali običajna pravila i dalje ureduju u pitanjima nasleđa u Crnoj Gori

Jelka K. (64) iz Bara je jedna od onih žena koje su se odrekla svog dijela imovine u korist najmlađeg brata.

Kaže da se svog dijela imovine odrekla prije svega da bi “majci ispuni želju da zadnje svoje dane provede spokojno sa sinom”.

“Nas je bilo šestoro, a svako od nas već je imao nešto svoje. Ja sam imala stan u Baru, sestra svoju kuću, pokojna sestra iz Vojvodine takođe je imala tamo svoju kuću. Tako smo se svi mi i muški i ženski dio djece odrekli svog dijela očevog nasleđa u korist najmlađeg brata”, kaže ona.

Jelka ističe da je tada bilo normalno da sestre svoj dio imovine prepišu braći.

Mary Lou and the Portrayal of Women Featured

Prema rezultatima istraživanja na temu “Imovinska prava žena” koje je IPSOS Strategic Marketing sproveo u februaru 2019. godine, 70% građana/ki Crne Gore vjeruje da društvo osuđuje žene koje se ne odreknu imovine u korist brata.

Prema crnogorskom Zakonu o nasljeđivanju, nakon ostaviočeve smrti djeca i suprižnici tj. nasljednici nasljeđuju zaostavštinu na jednake djelove.

Ovim zakonom propisano je i to da se nasljednik može odreći svog dijela nasljedstva. Zakon kaže i da nasljednik koji se odrekao nasljeđa samo u svoje ime smatra se kao da nikad nije bio nasljednik, te da odricanje od nasljeđa ne može biti djelimično ni pod uslovom.

Advokat Veselin Radulović kaže da su “tradicionalni i konzervativni običaji još uvijek razlog da se žene odriču nasljeđa u korist muških članova porodice”.

“Svakako da ima slučajeva u kojima žena nije htjela da se odrekne svog dijela imovine u korist muških članova porodice i gdje je imovina podijeljena po pravilima koje propisuje zakon, a po kojima su i žene i muškarci jednako tretirani”, kaže Radulović.

Radulović ipak smatra, da je u našoj zemlji ova tradicija i dalje zastupljena.

“Međutim, po mojim saznanjima takvih slučajeva je još uvijek malo i mislim da proces emancipacije crnogorskog društva nije ni približno na potrebnom nivou po ovom pitanju. Smatram da institucije u čijoj su nadležnosti obrazovanje i kultura, prije svega, nijesu dovoljno uradile na emancipaciji i razvoju crnogorskog društva”, kaže on.

Kristina Pašić (28) i Đorđe Đukić (23) ne podržavaju praksu da se žene odriču onoga što im sleduje u korist muških članova porodice.

“Što se tiče same odluke o odricanju od naslijedstva u korist muških članova porodice, smatram da ona mora da bude nezavisna od kategorije kakva je pol. Protivnik sam bezuslovnog odricanja koje je proizvod ustaljenog mišljenja da je ‘žensko dijete tuđa kuća’. Ako žensko dijete nema riješeno stambeno pitanje i nalazi se u dosta lošoj ekonomskoj situaciji, zahtijevati od nje da se odrekne svega samo zato što tako nalaže tradicija i da se samim tim dovede u još teži položaj, posebno mi je apsurdno i dovodi u pitanje sve ono što bi jedna porodica trebala da bude”, kaže Kristina, djevojka koja je rođena na Žabljaku ali već godinama živi i radi u Podgorici.

Mary Lou and the Portrayal of Women Featured

Đorđe tvrdi da nije upoznat sa time da se žene odriču svog dijela naslijeđa u drugim zemljama, osim u zemljama Balkana.

“Nikada mi nije bilo jasno zašto se to ovdje prihvata kao normalno, i ono što se tradicionalno podrazumijeva. Poražavajuća mi je slika, kada sam u razgovoru sa nekim ženama uvidio da čak i one to podržavaju. Moje mišljenje je da je ovakva praksa u startu rodna diskriminacija, jer zašto bi se podrazumijevalo da žena bude u podređenom položaju u odnosu na svoju, recimo, braću, i da takav odnos psihološki usmjerava ženu na pošto-poto udaju i brak, ma kakav god on bio, kako bi se ona ‘skućila’”, kaže Đorđe, student novinarstva iz Podgorice.

On je sličan slučaj imao i u svojoj porodici, ali kaže da je to bio “izlovan slučaj”.

“Moja tetka se odrekla svog dijela stana, kada preminuo njen brat, moj otac, jer smo u tom stanu živjeli mi, a ona živi u drugoj zemlji”.

Kristina smatra da je praksa da se žene odriču svog dijela imovine u korist muškaraca u Crnoj Gori i dalje prisutna, ali ne u istim razmjerama kao nekad.

“Moramo znati da običaji koji su se kreirali decenijama, pa čak i vijekovima, ne mogu tako lako potpuno da nestanu. Svakako da će dolaziti do promjena i da će se i ova praksa značajno umanjiti, ali se neće tako brzo potpuno iskorijeniti. Ono što je svakako dobro jeste da se stvari mijenjaju i da je svaka, pa makar i minimalna promjena na bolje samo korak bliže ka potpunoj promjeni. Istinsku promjenu možemo da očekujemo samo ako svakodnevno mijenjamo ‘sitnice’, a ovaj običaj je upravo proizvod svakodnevih međuljudskih interakcija”, kaže Kristina.

Đorđe ne može da zanemari činjenicu da su stereotipi i dalje dio naše društvene stvarnosti.

“Žena je i dalje, ponavljam, u podređenom položaju u odnosu na muškarce, i samim tim, uskraćuje joj se mogućnost perspektivnog razvoja i koračanje ka snovima. Želja mi je da se one i dalje bore, a i mi sa njima, za bolji položaj, za razbijanje ovih predrasuda, kako bi sve žene bile ono što one jesu, hrabar stub društva. Samim tim i vjerujem, da će se vremenom ova praksa iskorijeniti i pružiti ženi pravo izbora u životu”, kaže Đorđe.

Prema rezultatima istraživanja od prije dvije godine, 82% građana/ki smatra da porodična imovina treba pripasti muškarcima i ženama podjednako, ali ipak samo 25 % tvrdi da se to zaista dešava u realnosti.

Teodora ĐURNIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register