Moneta za potkusurivanje

Objavljeno: 11.02.2021, 14:51h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Krajem decembra 2019. godine, kada je u Skupštini usvajan sporni Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, poslanici Demokratskog fronta su obećali da će se samospaliti ako se on usvoji, što je bilo njihovo lično (demokratsko!) pravo na protest – koje nijesu iskoristili. Umjesto toga, napravili su loše izrežiranu cirkusku predstavu sa lomljenjem (naših) lap-topova, fingirane  tuče – što nije demokratsko pravo. Prije toga su uputili prijetnju kroz usta Andrije Mandića da se taj Zakon tiče isključivo pravoslavaca u Crnoj Gori, uz oštro i prijeteće upozorenje muslimanima da se ne miješaju, jer to nije njihova, već isključivo pravoslavna stvar. Na fašističko traženje eliminacije nacionalno-vjerske zajednice iz odlučivanja u Skupštini, koja čini 15% stanovništva Crne Gore, niko nije reagovao.

Tačno godinu dana kasnije, kada je bivša opozicija postala vlast, ponovo se glasalo o tom zakonu, tj.njegovim izmjenama, onako kako je to tražila Crkva – pobjednik parlamentarnih izbora. Poslanik URA-e, Adžić, nije htio ili smio da glasa navedene izmjene, na brzinu je napravljena rotacija u njihovom poslaničkom klubu, i na njegovo mjesto je postavljena Suada Zoronjić, koja je islamske vjeroispovjesti. Njen glas je bio presudan za usvajanje zakona. Tako su oni kojima je bilo zabranjeno i zaprijećeno da se ne miješaju „u pravoslavne stvari“, dali presudan glas zakonu, za koji se, deklarativno bar, najviše zalagao onaj politički savez koji im je zabranio da imaju mišljenje i stav o njemu, a kamoli da presudno utiču na njegovo donošenje.

Nema tih pritisaka, tog novca, te naredbe „centrale“, te političke ili lične koristi, koji bi mene natjerali – da sam kojim slučajem poslanik u Skupštini, da, poslije Mandićevog upozorenje i prijetnje, glasam za Zakon. Osim ako bi kleknuo na koljenja i uputio javno izvinjenje. Tako se bori protiv fašizma, a drži do dostojanstva. Kako ličnog, tako nacionalnog.

U novoj vlasti manjine su eliminisane, na nivou su statističke greške, a namještenja su rezervisana uglavnom za srpske nacionaliste i učesnike ili podržavaoce litija. Na tu očiglednost reagovao je potpredsjednik Vlade, Abazović, javno – i vjerujem nesvjesno, pljunuo na manjine, izjavom da će na njih misliti u drugom krugu namještenja.

Od pobjede na izborima bivše opozicije a sadašnje vlasti, incidenti i provokacije prema nacionalnim manjinama, tj. Bošnjacima su redovna pojava. Nova vlast i njeni podržavaoci uvijek i istog trenutka okrive „udbu“ i staru vlast za to: bez adekvatnih istraga, opipljivih činjenica, bez nalaženja počinioca i bilo kakvih postupaka. Tako je i predlog Savjeta u Beranama da ulica u tom gradu dobije ime osuđenog ratnog zločinca Mladića proglašena djelovanjem udbe, na koje je nasjela čak i Evropska unija, osudivši takav naum.

I ja mislim da je većina nacionalističkih ispada i divljanja djelo stare vlasti, ali da je bilo i onih koje u napravili simpatizeri nove većine, ohrabreni upravo retorikom nove Vlade i namještenjima u njoj. Nije moje da o tome mislim, prosuđujem i nagađam. Vlast je dužna i obavezna da nađe počinioce incidenata i privede ih pravdi, a ne da manjine, Bošnjaci prije svih, budu moneta za potkusurivanje u prljavim političkiim igrama vlasti i opozicije.

Da aktuelna vlast nema odnos prema manjinama takav kakav ima, „udba“ i poraženi na izborima – ako oni to rade, jednostavno ne bi mogli nacionalističko-šovinističkim ispadima prikupljati političke poene i naklonost dijela domaće, a prije svega inostrane javnosti. Odabirom kadrova, uspostavljenim javnim diskursom, teokratskim nastupima i ideološkom jednosmjernošću, bez zastupljenosti manjina u izvršnoj vlasti, ona je dala izvanrednu podlogu njenim protivnicima da preko leđa nacionalnih manjina i manipulacijama na njihov račun, druga strana politički profitira.

A da nema političke volje, znanja ili hrabrosti, da se one institucionalno zaštite od provokacija i prijetnji, možda najbolje pokazuje prekjučerašnji slučaj.

Reis Fejzić je objavio tvit u kome je ustvrdio da je na ogradi Osmanagića džamije osvanuo iscrtan krst sa četiri ocila. Buru u javnosti je još više digla vijest u kojoj je Nebojša Babović, funkcioner Demokrata, iznio tvrdnju da taj krst postoji na tom mjestu od 2016. godine, pozivajući se na Google mapu iz tog perioda. Dok su mreže kipjele od nacionalističkog vrijeđanja i međunacionalnog optuživanja, policija i istražni organi su po običaju hibernirali. Sjutradan, poslije incidenta, rano ujutro sam napisao pismo ministru policije, tražeći da se problem riješi na jednostavan, brz i efikasan način. Zahtijevao sam od njega da pošalje forenzičare, koji bi odmah mogli utvrditi da li je farba na natpisu skorašnja ili je stara nekoliko godina, te da se zatim pokrene postupak protiv onog ko je iznio neistine i uzbunio javnost: bio to reis Fejzić ili Nebojša Babović.

Ministar se, normalno, nije udostojio odgovora, niti je, vjerujem, policija preduzimala bilo kave radnje.

Istovremeno sam poslao mejl sa novinarskim pitanjima na adresu Islamske zajednice Crne Gore, iz kojeg bi se – da je odgovor dobijen, nedvosmisleno utvrdilo ko je iznio nesitine u ovom slučaju.

Umjesto odgovora IZ, popodne je reis Fejzić dao izjavu kako prihvata „lični propust“, indirektno priznajući da je obmanuo javnost. Nastalo je opšte likovanje i vrijeđanje u nacionalističkim krugovima, a vjerski poglavar muslimana je samo još više pojačao kolektivnu sumnju prema njima – po difoltu sumnjivih većini građana Crne Gore.

Vlast je i dalje nijemo posmatrala, umjesto da su istog momenta nadležni organi priveli reisa Fejzića radi uzimanja izjave i pokretanja postupka protiv njega, zbog širenja lažnih vijesti kojima se izaziva panika i nered.

Tako se štite prava manjina i svih drugih, te pokazuje snaga pravne država, jer zakon mora biti jednak za sve; bio u pitanju reis, mitropolit, ministar, premijer, poslanik ili običan građanin. Uporedo sa ovim dešavanjima, džamija u Nikšiću je postala grafitima ispisana turska Srebrenica, za što se je opet istog momenta znao krivac, a to je, jelte, udba, iako počinitelji nijesu nađeni, niti će se, po običaju, naći.

Zato onaj krst sa četiti ocila koji je godinama stajao na ogradi Osmanagića džamije nikog nije uzbuđivao. Čitam na mrežama izjave mnogih prijatelja koji kažu da ga uopšte nijesu primjećivali, tj. da su ga godinama gledali kako stoji tu iscrtan, ali da nijesu obraćali pažnju na to.

Znate li zašto?

Zato jer je nenormalnost kod nas odavno postala normalnost.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply