Pisanje kao terapija za svakodnevicu

Objavljeno: 26.01.2021, 12:53h

Violeta Perunović: Rečenica koja polako postaje mantra u mom inboxu glasi: “Inače ne volim poeziju, ali ova pjesma…”. To je ono što me uvijek obraduje. Na tren pomislim da možda Fejsbuk nije samo “skladište” za sve naše frustracije

Po struci modna kreatorka, pjesnikinja iz ljubavi, a u slobodno vrijeme i komičarka. Iz Podgorice. Pažnju javnosti posebno je skrenula na svoj rad objavljivanjem poezije na društvenim mrežama.

Podrška virtuelne zajednice imala je veliki značaj u objavljivanju njene prve zbirke pjesama „Ništa naročito“. I to u godini pandemije.

Njen alijas na Fejsbuku je ime djevojčice komičarke koja je u godinama Velike depresije u Americi uveseljavala svijet.

Naša „Shirley“ u ovim čudnim vremenima vedri po društvenim mrežama svojom jednostavnošću izražavanja obojenim kontrastima impresija svakodnevice.

Naša sagovornica je pjesnikinja Violeta Perunović.

Šta radiš ovih dana?

Angažovana sam kao kostimograf na filmu „Naročita svojstva“ Tamare Milošević. Uživam u tome. Odavno nisam radila u svojoj struci tako da je ova prilika došla u pravo vrijeme.

Facebook

Kako bi predstavila sebe kao umjetnicu?

Jednostavna i možda nekovencionalna. Recimo i na terapiji, jer vjerujem u onu Frojdovu da umjetnik stvara da ne bi poludio i da se iscjeljuje stvarajući.

Na društvenoj mreži Fejsbuk pojavljuješ se pod pseudonimom “Shirley Temple“. Ima nas koji se sjećamo te slatke čupave djevojčice koja nas je zabavljala svojim mjuziklima… Kakva je tvoja konekcija sa Shirley?

Kao dijete sam bila jako neposredna. Voljela sam da igram, pjevam i zabavljam ljude, a bila sam i kooperativna. U mom komšiluku je tad živjela jedna vrlo duhovita ekipa momaka, koja je voljela da izvodi razne skečeve. Kada im je bilo potrebno dijete da realizuju neku od tih šala zvali bi mene. Bila sam ravnopravan i najmlađi član ekipe. Nisam sigurna koji od njih me je prozvao „Širli“, ali znam da me niko od njih više nije nazvao drugačije.

Od kada pišeš? Zašto? Šta je poezija za tebe?

Poezija je moja najranija ljubav i jedina konstanta. Bilo je raznih faza, još od osnovne škole… To je eksperimentisanje koje i danas traje. Pišem iz potrebe da osjećanjima, preživljenoj ljepoti, istini, traganju, zagledanosti u sebe i svijetu u sebi dam oblik i da ih “oslobodim”. Poeziju prepoznajem u svemu što me “dirne” i vjerujem da je ona esencija svih umjetnosti.

Facebook

Koliku su ulogu u promociji tvog pjesništva imale društvene mreže?

Ne mogu da minimizujem uticaj društvenih mreža. Tim putem je moja poezija stigla do raznih ljudi na obostrano zadovoljstvo. Dosta dobrih konekcija sam ostvarila na taj način. Rečenica koja polako postaje mantra u mom inboxu glasi: “ Inače ne volim poeziju, ali ova pjesma…”. To je ono što me uvijek obraduje i na tren pomislim da možda Fejsbuk nije samo “skladište” za sve naše frustracije.

Nedavno si objavila svoju prvu knjigu poezije ,,NiŠta naročito“. Koliko je bilo teško doći do izdavača?

Put od ideje do realizacije je bio dug, a i tu bitnu ulogu igraju društvene mreže, odnosno razni internet kafei i forumi kao njihova preteča. Tamo se stvorio krug ljudi koji je pratio moj rad. Likujući u statusu čitanog, a neobjavljivanog pjesnika stvorila se inertnost što se tiče publikovanja. Okruženje je više zaslužno od mene što sam iskoračila iz te pozicije i konačno objavila zbirku. Izdavaču sam poslala pjesme na čitanje preko preporuke i zadovoljna sam našom saradnjom.  U pitanju je izdavačka kuća „Obodsko slovo“. Radujem se nekim budućim susretima.

Da li je organizovana promocija tvoje prve knjige, s obzirom na to da je objavljena u godini pandemije?

Promociju nisam organizovala, jer je Korona porušila sve planove. Čekam neke ljepše dane kad opet budemo smjeli da se zagrlimo.

Kako doživljavaš stanje koje je zadesilo Zemlju od marta prošle godine?

Nisam nikada razmišljala o tome da će svijet da stane. Sad je usporio, ali ipak se kreće. Nadam se da ćemo uskoro izaći iz ovog “pakla”, a do tada bih voljela da više pazimo jedni na druge. Želim da razmišljam pozitivno, a plašim se da će posljedice ovog virusa nadmašiti sva očekivanja.

Facebook

Kakav je život umjetnika u Crnoj Gori?

Ne pravim razliku između umjetnika i drugih profesija. Naročito u ovoj godini kada je svima teško. Oni koji su bili bliski prethodnoj vlasti uživali su sva prava i čini se da im nije bilo loše. Vidjećemo kako će se stvari odvijati ubuduće.

Da možeš vratiti vrijeme, da li bi ostala da živiš i stvaraš u Crnoj Gori?

Voljela bih da mijenjam sredine, ali da se uvijek vraćam kući. Lutanje mi je blisko u svakom smislu.

Koja je tvoja poruka mladim neafirmisanih umjetnicima u ovim čudnim vremenima?

Moja poruka u ovim i svim vremenima je “Budite dobri”.

Irena ČEJOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply