Obične stvari

Objavljeno: 26.01.2021, 18:39h

Piše: Omer ŠARKIĆ

Poslije promjene vlasti, polako ali sigurno – što je donekle i očekivano – kod mnogih građana dolazi do razočarenja da će se promjene odvijati u pravcu koji su oni željeli. Poslije tridesetogodišnjeg nasleđa nepromijenjene vlasti, preko noći doista ne može doći do suštinskih promjena, ali se makar može stvoriti nada da su one moguće i da će se desiti. Prvi potezi nove vlasti ne obećavaju to, već da je – narodski rečeno, jadan smijenio grdana; jedan nacionalizam zamijenjen je ekspanzijom drugog, segregacija jednih još većom segregacijom drugih, partitokratija i nepotizam – partitokratijom i nepotizmom.

Za krupne promjene poput onih u sudstvu, tužilaštvu, policiji; promjenu izbornih zakona, oduzimanje nezakonito stečene imovine, izvođenje pred lice pravde i procesuiranje „krupnih riba“, obećanu lustraciju, omogućavanja pravo na rad svima i sa jednakim šansama, bolje školstvo i zdravstvo, ipak treba vremena.

Međutim, ima promjena koje se mogu brzo sprovesti, preko noći praktično, bez velikih tektonskih poremećaja, a tiču se problema sa kojima se građani svakodnevno susrijeću. Ti „mali“ i svakodnevni problemi kao da nikog ne interesuju, ni građani ih ne ističu,  iako bi upravo oni trebalo biti najviše zainteresovani za njih. Te naizgled male, obične stvari, svakodnevno nam zagorčavaju život. Nabrojaću neke od njih:

♥ Javni izvršitelji su postali strah i trepet, noćna mora osiromašenog mnoštva, kojima sa svih strana prijete izvršitelji: zbog neplaćene struje, vode, poreza na stan ili kuću, rate kod banke, računa kod mobilnih operatera, pa sve do grobnog mjesta, čak! Rok za žalbu na rješenje javnog izvršitelja je svega tri dana – što je van svake pameti i dobre namjere, a naknada za javnog izvršitelja često zna biti veća od samog, ponekad bizarnog duga, koji je neko možda samo prosto zaboravio da plati. Nerijetko se dešava da su rješenja o naplati djelimično neosnovana, a bez obzirana to što se u sudskom postupku to utvrdi, građanin je obavezan da plati naknadu javnom izvršitelju. Zato, Zakon o javnim izvršiteljima treba hitno staviti van snage, promijeniti ga i donijeti novi.

♥ Mobilni operateri su priča za sebe. Imamo ih tri, a ne zna se koji provajder mobilne telefonije više zakida tj.krade i ucjenjuje potrošače. Lekcija iz liberalne ekonomije da je konkurencija najbolji regulator tržišta  i da ona rješava sve probleme, na primjeru provajdera mobilne telefonije prosto pada u vodu. Bukvalno ne poznajem jednu osobu koja nije imala problema sa mobilnim operaterima, njihovim uslugama, ugovorima i računima. Da, osim na papiru, imamo Agenciju za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost, mobilni operateri bi se upristojili, ne bi konstantno zakidali i ucjenjivali potrošače. Kao građanin sam imao problema sa sva tri provajdera. Zahvaljajući ličnoj upornosti i otvorenosti PCNEN-a za takve probleme, uspio sam, da uz ogromne napore istjeram pravdu. Agencija, kojoj sam se žalio u sva tri slučaja, pravila se mrtva – što u prethodnom periodu i jeste bila, stoga osnovano sumnjam da je vrh Agencije, uprkos ogromnim platama koje su primali rukovodeći ljudi u njoj, bio korumpiran od strane davaoca usluge mobilne telefonije.  Društvo za zaštitu potrošača takođe postoji samo na papiru. Ako bi  Agencija profesionalno i po zakonu radila posao za koji je debelo plaćena, problem bi bio uglavnom riješen, a operateri bi se upristojili. Mobilni operateri su, uz navedeno, glavni oglašivači u komercijalnim medijima koji sebe vole da zovu nezavisnim, zato oni nikada kritički ne pišu o njima, niti staju u zaštitu potrošača, tako da su građani prepušteni milosti, tj.nemilosti provajdera mobilnih podataka i internet veza.

♥ Privatne agencije koje vrše obezbjeđenje lica i objekata su postala privatna parapolicija i prijetnja, kako građanima tako kompletnom društvu. One se koriste za sve, kao arogantna asistenincija u raznim nezakonitim obezbjeđivanjima, pa i u političkim obračunima. Ljetošnji slučaj obezbjeđivanja Opštine Budva je plastičan primjer takvog djelovanja privatnih agencija za obezbjeđenje. Pod hitno treba donijeti novi zakon kojim bi se strogo regulisao i ograničio domen njihovog djelovanja.

♥ Banke i bankarski sektor su ista priča kao mobilni operateri, a svi smo prinuđeni da koristimo usluge banaka. Centralna banka je servis koji radi isključivo u njihovom interesu, a kakav nam je Bankarski ombudsman najbolje govori sledeći slučaj:

Svojevremeno sam krenuo da podignem potrošački kredit kod Hipotekarne banke.Tamo mi je rečeno da mi kredit ne može biti odobren jer imam dug kod druge banke, a koji je to dug mogu saznati jedino ako platim upit u iznosu od 3.00 eura kod Kreditnog biroa CBCG, jer Hipotekrna banka ne zna i ne može znati o kakvom dugu se radi. Poslije navedene uplate, dobio sam izvod u kome se vidi da imam dug od „punih“ 1,20 eura kod CKB, star šest godina! Informišući se u CKB o čemu se radi, saznao sam da je u pitanju dug za održavanje MEX kartice (kartice za trgovački lanac marketa), koji, kao nijesam izmirio dok mi je kartica bila aktivna. Banka me uopšte nije obaviještavala da imam bilo kakav dug prema njoj, iako u sistemu imaju sve moje podatke, niti je pokretala bilo kakav postupak naplate, a dug je usput zastario. Sve sam to pisano predočio Bankarskom ombudsmanu, koji me je primio žvaćući žvakaću gumu, rekavši mi da pravim probleme zbog 5-6 eura, a da on rješava probleme sa milionskim iznosima! Na pismeni podnesak žalbe mi nikada nije odgovorio, iako je zakonski rok bio 30 dana. Izgubio sam dva radna dana i „kilo“ živaca da bih rješio problem oko navodnog duga u iznosu od 1,20 eura.

Banke uzimaju proviziju od klijenata na sve moguće i nemoguće načine, protivzakonito naplaćuju obradu kredita u iznosu od 1% do 2% od visine istog, a kada hoćete da pređete iz banke u banku, toliko su (namjerno) zakomplikovali proceduru, da se klijentu smuči i pomisao na tako nešto. Na kraju svega, klijentu naplate papir u iznosu od 5.00 eura koji se dobija jednim „klikom“, što je potvrda da nemate nikakvih obaveza prema toj banci.

♥ Osim prošlog ljeta – jer turističke sezone nije bilo, građani Crne Gore su u toku sezone zbijeni kao sardine na plažama diljem sve manje naše Crne Gore, jer je sve manje plaža dostupno da ih mogu koristiti obični smrtnici. Istovremeno su povlašćeni, na samoj pjeni mora izgradili vikendice, ograđujući plaže samo za sebe – protivzakonito – normalno, jer prilaz javnom dobru i njegovo korišćenje niko nema pravo da ograniči i zabrani. U Sutomoru – sirotinjskoj majci, ljeti, prosto nemate gdje rašiririti peškir, a oni iz drugih redova od mora, bukvalno preskaču preko onih iz prvih da bi ušli u vodu. Pretprošlog ljeta sam sa sutomorske plaže krenuo kajakom, uz obalu, južno prema Baru, i tik pored prepune plaže, vidio 7-8 vikendica uz samo more, čiji su vlasnici ogradama zabranile svaki prilaz „svojim“ privatnim plažama. Malo dalje, ispred hotela „Inex“, zjapila je prazna prelijepa plaža na kojoj nije bilo bukvalno nikog, jer se hotel godinama „renovira“, a privatno obezbjeđenje zabranjuje svaki pristup „jer je to privatna, hotelska plaža“. Da imamo inspekcije, a na papiru imamo UZIP, to jednostavno ne bi bilo moguće. Zbog nepostajanja inspekcije, to jest zbog njene očigledne nezainteresovanosti ili korumpiranosti, ovakva je stuacija na cijelom crnogorskom primorju, ne samo u Sutomoru i okolini.

♥ Na računima za utrošeno električnu energiju imamo desetak raznih stavki, tako da je utrošak za „suvu“ električnu energiju manji dio računa. To su i famozne stavke OIE1 i OIE2 koje bi najzad trebalo preispitati.

♥ Kada je malodobno dijete bolesno, roditelj ga odvede kod pedijatra i dobije poštedu. Da bi izvadio poštedu od posla, roditelj poslije pedijatra mora poći kod svog izabranog doktora da bi mu to omogućio, iako pedijatar jasno napiše u nalazu da je djetetu potrebna njega roditelja, stoga i pošteda od posla. Tako se stvaraju gužve u domovima zdravlja, roditelji i bolesno djete se izlažu dodatnom isrcpljivanju, bespotrebnom novom zakazivanju i čekanju, a i zdravstvo i izabrani doktori za odrasle se dodatno opterećuje. Sve bi se to moglo izbjeći jednostavnom procedurom, elektronski povezivanjem pedijatara i izabranog ljekara za roditelje, te izdavanjem doznaka o poštedi kod samog pedijatra.

Ovo su neki od slučajeva gdje bi nova vlast, bez „velikih i sistemskih promjena za koje je potrebno vrijeme“, mogla da učini život građana podnošljivijim, komotnijim, sa manje stresa, a više pravde i prava. Samo treba imati dobre volje i imati kontakte sa građanima koji su ih izabrali, i čiji bi servis trebali biti.

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register