Salutogeneza je nauka o stvaranju i održavanju zdravlja. Salus potiče od latinskog i znači zdravlje, riječ part-geneza doslovno znači nastanak. Prema tome, salutogeneza se vidi kao pandan patogenezi koja opisuje razvoj bolesti. Sedamdesetih godina medicinski sociolog Aron Antonovski istraživao je faktore koji utiču na salutogenezu. Razvio je teorijski model kvaliteta koje treba da postanu i ostanu zdravi.

Antonovski je sproveo studiju o prilagodljivosti menopauzi zasnovanoj na grupi žena koje su u ranim godinama bile zatočene u koncentracionim logorima. On je uporedio njihovu sposobnost da se nose sa ovim određenim hormonalnim stanjem sa kontrolnom grupom.

Uprkos preliminarnim vremenima u koncentracionom logoru, postojale su žene koje je Antonovski fizički i mentalno klasifikovao kao potpuno zdrave. Činilo se da imaju endogene resurse koji su ih održavali zdravim, uprkos lošim iskustvima (stresorima). Kroz studiju Antonovskog, dosadašnji zajednički fokus nauke na razvoj bolesti (patogeneze) dopunjen je aspektima salutogeneze.

Ubrzo je postalo jasno da postoje velike razlike između pristupa bolesti sa salutogene ili patogenetske tačke gledišta. Patogeneza pokušava izbjeći bolest. Salutogeneza, s druge strane, pokušava da postigne atraktivan zdravstveni cilj. To nije izbjegavanje visokog šećera u krvi dijetom, na primjer, kod dijabetesa mellitusa u prvom planu, već uspješna jogging jedinica, koja dovodi do sveobuhvatnog blagostanja.

Dalja istraživanja su se više fokusirala na to kako se zdravlje proizvodi i kako se može održati.

Osjećaj koherentnosti

Termin koji je usko povezan sa salutogenezom je osjećaj koherentnosti. On je bio pod uticajem Antonovskog i znači osjećaj pripadnosti i duboko unutrašnje zadovoljstvo sobom i drugima. Tri komponente su važne za smisao koherentnosti:

    Razumljivost: Sposobnost uspostavljanja odnosa između događaja koji se održavaju u životu.

    Sposobnost suočavanja: Sposobnost suočavanja sa događajima.

    Smisao: Uvjerenje da svi događaji imaju značenje. Ovo uvjerenje olakšava prihvatanje događaja.

Svaka osoba razvija ove tri kvalitete u prvih 20 godina života. U zavisnosti od toga koliko su snažno izraženi, ljudi se mogu nositi sa krizama sa različitim stepenom blagostanja, na primjer, sa drastičnim iskustvima kao što su smrt člana porodice, stresne faze u poslu ili čak bolest. Koliko smo zdravi ovisi toliko o karakteristikama ova tri svojstva.

Otpornost i salutogeneza

Ova dva termina otpornost i salutogeneza su usko povezani. Otpornost znači otpornost. Što smo otporniji, to bolje naše tijelo može odbiti smetnje, zdravije ostajemo. Dakle, postoje ljudi koji se nikada ne razbolijevaju, iako su izloženi mnogim potencijalno štetnim efektima. Drugi, s druge strane, već su u krevetu u laganim stresnim situacijama sa simptomima groznice ili iscrpljenosti. Prvi su otporniji jer mogu pribjeći ličnim resursima u kritičnim situacijama i vidjeti krizu kao priliku za razvoj.

Kako da ostanem zdrav?

Teorijski modeli se mogu koristiti za dobro opisivanje patogeneze i salutogeneze. Ali kako postići praktičan osjećaj koherentnosti, kako to Antonovski opisuje?

Resursi lične otpornosti kao što su inteligencija, fleksibilnost, dalekovidnost, materijalna dobrobit, društvena mreža i imunološki sistem igraju važnu ulogu. Oni koji imaju visok životni standard, mnogi prijatelji i dobro obrazovanje imaju najbolje uslove da ostanu zdravi. Zdravlje je stoga jako ovisno o poljnim okolnostima. Jednako važna je pozitivna samoprocjena i rad na vlastitom identitetu. Samo oni koji su u miru sa sobom mogu trajno ostati zdravi.

Zaključak je da je zdravlje proces, a ne uslov. Uvijek postoje faze u životu u kojima prevladava bolest ili zdravlje. Međutim, uravnotežen način života koji promoviše resurse otpornosti i postavlja zdrave ciljeve zdravlja za salutogenezu je najbolji način da dugoročno ostanemo zdravi. (Izvor: bs.mapleplainfc.com)