Decenijama je iz šume u pravcu grada na leđima nosio breme drva i prodavao. Težak život, pritisle godine, bolesti napale, a on i dalje nosi li nosi.

Helem, jednoga zimskog dana, prteći duboki snijeg, pod teretom godina izdadoše ga noge te spusti breme drva na zemlju, sjede da se odmori i gorko zaplaka:

„Ah, teška života,  gdje si smrti, što više ne dolaziš?“

I gledaj čuda, nakon starčevog bolnog i doista iskrenog uzdaha smrt se pojvi ispred njega i reče:

„Zvao si me, kako ti mogu pomoći?“

Starac podiže glavu, pogleda smrt pravo u oči i jedva čujnim glasom reče:

„Samo da mi pomogneš da dignem ovo breme na leđa.“

***

I mi smo decenijama grbačili breme tranzicije i samo što smo sjeli da malo odmorimo nadajući se vjetrovima promjena, ukaza nam se duh prošlih vremena i upita nas:

„Zvali ste me, kako vam mogu pomoći?“

Prestravljeni, prevareni i razočarani odgovorismo:

„Svoga ti posla:“

(Ima li Čovjeka da nam pomogne da opet dignemo breme.)

***

Aktuelna društvena gibanja najbolje odslikava čuvena Čerčilova komanda:

„Poslije boja na lijevo krug!“

(Zato su danas na prvoj liniji fronta ljudi koji su bili u pozadini kad je grmilo, ili su naprosto bili u mišijim rupama.)