Postoje tri vrste vukova. Sivi vuk Canis lupus, Crveni vuk Canis rufus i Etiopijski vuk Canis simensis. Uz tri temeljne vrste vuka postoje i brojne podvrste sivog vuka.

Vukovi prosječno žive 8 do 9 godina ( u divljini ). U zatočeništvu ponekad znaju doživjeti i do 18 godina.

Hijerarhija u čoporu neutrališe agresivnost, smanjuje konflikte i donosi socijalni red. Glavni i na najvišem položaju su alfa par: alfa mužjak i alfa ženka. U čoporu se razmnožava samo alfa par. Beta vukovi su na nižem položaju od alfa vukova, a na najnižem položaju u čoporu se nalazi omega.

Jezgro čopora čini jedan reproduktivni par vukova, dok su svi ostali pripadnici čopora, štenad i njihova starija braća, potomci tog para roditelja.

Veličina čopora varira od veličine teritorije koju pokrivaju. Čopor može imati samo dva vuka, a može uključivati i do 20 jedinki. Najveći čopor ikada zabilježen brojio je 37 jedinki u NP Jelouston (SAD) u proljeće 2002. Taj čopor podijelio se kasnije na nekoliko manjih čopora.

Nikada nije dokumentovan ni zabilježen napad zdravog vuka na čovjeka. Vukovi izbjegavaju bilo kakav kontakt s ljudima.

Ako kaskaju kreću se od 8 do 16 km na sat. Ako trče mogu prevaliti i do 45 km na sat. Obično dnevno prevale oko 35 km u potrazi za hranom.

Najteži vuk dosad izmjeren je imao 59 kg.

Zavijanje jednog vuka se čuje i do 10 km.

Čulo sluha vuka je 20 puta bolje od čovječijeg.

Vuk može da pojede do 9 kg u jednom obroku, uključujući kosti, krzna i meso.

Vukovi imaju 42 zuba.

Pritisak vučje čeljusti iznosi 300 kg po cm2, što je dva puta jače od njemačkog ovčara.

Danima, čak i nedjeljama vuk može preživjeti bez hrane.

Vukovi se pare samo jedanput godišnje.

Obično u jednom leglu ima 4 do 6 mladunca.

Vučice žive u podzemnim jazbinama u proljeće kako bi mogle da okote i hrane slijepe i gluve vučiće.

Očekuje se od cijelog čopora da pomaže prilikom okota.