Tako mladi, a već neravnopravni

Objavljeno: 30.11.2020, 11:43h

Rodna (ne)ravnopravnost u studentskim organizacijama na Univerzitetu Crne Gore

Svaka studentska organizacija i udruženje na Univerzitetu Crne Gore (UCG) ima različit princip rada, različite projekte i ideje, ali im je zajedničko to što se na rukovodećim dužnostima najčešće nalaze muškarci.

Svaki od 21.  fakulteta u sklopu UCG-a ima svoje studenstko vijeće. Pored tog studentskog tijela, neki fakulteti imaju druge studentske organizacije i udruženja koje se bave aktivizmom, edukacijom i kulturom.  Studenti i studentkinje  UCG-a imaju i svoje krovno tijelo-Studenstki parlament.

Studenski parlament čine predstavnici fakulteta UCG-a i on ima 16 članova i samo 5 (pet) članica. Rukovodeće pozicije u Studentskom palamentu pripadaju muškarcima – Šaši Roćenu (predsjednik) i Aleksandru Šipčiću (student povjerenik).

Polna struktura ne bi bila sporna da podaci ne pokazuju da na UCG-u ima znatno više studentkinja.  Od 2000. do 2019. godine osnovne studije na UCG-u su upisale 191.944 djevojke i 158.042 mladića, pokazuju statistički podaci (MONSTAT).

Protekle, 2019. godine, osnovne studije je upisalo 3.000 više djevojaka nego mladića.

Od 2007. do 2019. godine skoro je 5.000 više studentkinja nego studenata upisalo specijalističke studije.  U istom tom razdoblju, 411 studentkinja je upisalo doktorske studije, studenata malo više – 431, povrđuje MONSTAT. Međutim, oni na doktorskim studijama nijesu članovi/ce studenskih organizacija i udruženja.

Neki fakulteti, kao što je Fakultet političkih nauka (FPN), imaju četiri ili više studentskih organizacija. Pored Vijeća studenata postoji i Klub studenata FPN, MAPSS, Unija studenata političih nauka i druge. Na čelu svih pomenutih su muškarci, a i obavljaju funkcije predsjednika i, u slučaju Vijeća, funkciju studenta povjerenika. Prvi čovjek Vijeća FPN je Lazar Talović, a druge najaktivnije organizacije, MAPSS-a, Marko Milikić.

Vedran Vujisić je osnivač i predsjednik Unije studenata političkih nauka i kaže da „kada govorimo o rodnoj ravnopravnosti, možemo se zanositi kako je sve u redu i kako je stanje idilično sve dok nam statistika ne otvori oči”.

Vedran kao pozitivan primjer navodi svoju organizaciju jer, kako kaže, pored njega u rokovdstvu imaju potpredsjednicu, četiri djevojke u Upravnom odboru organizacije koje su ujedno i koordinatorke sektora, predsjednicu Skupštine, potpredsjednicu Skupštine, predsjednicu i dvije članice Savjetodavnog odbora. Ovu strukturu on naziva “receptom za uspjeh”.

On smatra da “ne možemo ići dalje i napredovati ni kao organizacija, ni kao radni kolektiv, ni kao društvo ukoliko ne insistiramo na rodnoj ravnopravnosti”.

Po njegovom mišljenu, razloge za dominaciju muškaraca u ovom polju treba tražiti u istoriji i posmatrati ih kao relikt patrijarhalnog društva.

“Kada govorimo konkretno o crnogorskom društvu, ono i dan danas u određenoj mjeri baštini ili sadrži ostatke i obrasce ponašanja tipične za patrijarhalno društvo. Po mom mišljenju, nije toliki problem u tome što muškarci jednostavno žele da budu nadmoćni i što žele suprematiju nad nekim (iako ne poričem da postoje i takvi slučajevi). Veći problem vidim u tome da se kroz generacije stvara neka vrsta „kulture“ koja kao da obeshrabruje djevojke da uopšte i pokušaju pretendovati na rukovodeće pozicije”, zaključuje Vedran Vujisić.

Maša Elezović

Šta ovo znači za položaj žena u Crnoj Gori?

Maša Elezović je magistarska rodnih studija i aktivistkinja za ženska prava. Ona kaže da “tenutno svjedočimo formiranju Vlade u kojoj će 4 od 12 ministarstava voditi žene (što je ujedno i maksimalni broj ministarki koje je Crna Gora imala), dok u pregovaračkom timu za formiranje te Vlade zvanično nije bila ni jedna žena”. Uprkos uvedenim kvotama za učešće žena, u novom sazivu crnogorskog parlamenta nema 30% žena, konstatuje Maša.

“Pa da li je onda neočekivano što sličnu, ako ne i goru situaciju vidimo u studentskim organizacijama? Situacija u studentskim organizacijama na Univerzitetu Crne Gore samo je odraz situacije u crnogorskom društvu kada je raspodjela moći u pitanju. Patrijarhalna raspodjela rodnih uloga mnogo je starija od crnogorskog parlamentarizma i njene tek ostvarene demokratije”, kaže Maša.

Ona dodaje da rodni stereotip koji se često čuje sa znaničnih adresa o podjeli na (mušku) glavu kuće (ministarstva, parlamenta, države) i (ženski) vrat koji tu glavu okreće, svjedoči da patrijarhalna matrica moći prožima svaku nit našeg društva i da su muškarci ti čiji se glas čuje, a da je ženama mjesto u sjenci, jer “iza svakog uspješnog muškarca stoji žena”.

Maša ocjenjuje da pristup pozicijama moći na površini djeluje dostupan i otvoren za sve one koji su dovoljno ambiciozni, ali se često u posmatranju tih stvari zanemaruju strukturalne nejednakosti.

“Od tradicionalnog pogleda na mušku djecu, koja samim svojim rođenjem zauzimaju simboličku poziciju moći u porodici kao nosioci prezimena, do pregovara o važnim pitanjima u prostorima, poput kafana, koji ženama nisu dostupni”, kaže Maša.

Po njenom mišljenju, Studentski parlament je samo još jedno mjesto na kome se lome koplja rodnih uloga. Maša kaže da iako je studentski period vrijeme određivanja svoje pozicije u društvenom koordinatnom sistemu, to određivanje se dešava u već postojećem društvenom kontekstu u koji ulazimo sa svim onim što smo do tada internalizovali.

Ona često čuje komentare da niko ne brani ženama da se bave politikom i da se bore za svoje mjesto na visokim pozicijama, te da taj stav ukazuje na nerazumijevanje društvenih odnosa i na potpuno sljepilo za strukturalnu nejednakost.

“Asertivnost i liderstvo nisu vještine kojima učimo žene, naprotiv, servilnost i zauzimanje što manje prostora (tjelesno i misaono) su mjera dobre žene. Stoga ne čudi nedostatak žena, jer do tih pozicija žena mora da se izbori sa svojom preuzetom ulogom, očekivanjima društva, patrijahatom, strukturalnim preprekama, pa tek onda ulazi u političku borbu”, kaže Maša.

Zašto je uopšte važno da imamo žene na takvim pozicijama kao što su parlamenti, studentski i državni? Na ovo pitanje Maša odgovara da se iskustvo života žena razlikuje od iskustva života muškaraca, upravo zahvaljujući svim gorenavedenim strukturalnim nejednakostima i da, ukoliko želimo pravičnost u donošenju odluka i politika, moramo čuti dovoljno različitih glasova zajednice koju predstavljaju. “Ako želimo demokratsko društvo, moramo da učimo djevojčice da su njihova mišljenja, želje i potrebe važni i da naučimo da slušamo šta žene imaju da kažu”.

Marija PEŠIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply