Kada govor zakasni

Objavljeno: 27.11.2020, 08:17h

Razgovor sa Predragom Ćosovićem, logopedom – defektologom iz Nikšića

Govor je ono što našu vrstu čini specifičnom. Pjesma Pink Floyd-a – Keep Talking počinje riječima Stevena Hawking-a: “For millions of years mankind lived just like the animals/Then something happened which unleashed the power of our imagination/We learned to talk”. (Milionima godina čovječanstvo je živjelo baš poput životinja / Tada se dogodilo nešto što je oslobodilo snagu naše mašte / Naučili smo da razgovaramo)

Predrag Ćosović je logoped- defektolog, čovjek koja se u svojoj bogatoj praksi bavi upravo – njegom, pokretanjem, oslobađanjem govora kod malih ljudi.

Pitanje: Koji su najčešći govorno-jezički problemi sa kojima se susrećete u Vašoj praksi?

Odgovor: Najčešći govorno jezički problem kod djece sa kojim se susreće logoped je dislalija koja se karakteriše kao poremećaj izgovora pojedinih glasova. Ispoljava se kao zamjena jednog glasa drugim, nedostatka određenog glasa ili oštećenja pri izgovoru pojedinih glasova, što sve ovo čini govor nerazumljivijim, iako je rečenica gramatički ispravna, jer ovaj govorno jezički problem je karakterističan za djecu predškolskog uzrasta.

Pitanje: Kada roditelj posumnja da razvoj govora njegovog djeteta ne ide dinamikom prilagođenom uzrastu, koje j najranije doba kada se javlja logopedu- defektologu?

Odgovor: Oko prve godine (godinu ,godinu i po) pojavljuje se udvajanje slogova i prve riječi koje treba da budu propraćene imitacijom pokreta i pokaznim gestom, a to su dvije bitne stavke u tom uzrasnom periodu. Ako neka od ovih stavki izostaje, potrebno je da se roditelj javi stručnom licu defektologu-logopedu radi dodatnih opservacija, testiranja i započinjanja adekvatne stimulacije. U poslednje vrijeme, sve više roditelja se javlja do djetetove druge godine, što je, ipak, zadovoljavajući period gdje logoped može da napravi plan i program za praćenje uključivanjem i drugih stručnih lica I, ako ima potrebe, za radom, tj. govorno jezičkom stimulacjom kod djeteta.

Pitanje: Nove tehnologije i saznanja nas bombarduju na dnevnom nivou. U vašoj oblasti, da li postoji neka inovacija, a da Vam je dostupna i da je koriste u redovnom radu?

Odgovor: Kao i svaka oblast koja se bavi čovjekom, djetetom, njegovim napretkom i razvojem, tako i u logopediji postoje različita inovativna sredstva iz oblasti testova i tehnologije, od slušnih aparata kod djece sa oštećenjem sluha (koja je direktno vezana za drugu granu defektologije -surdoaudiologiju, a nista manje i za logopediju, s obzirom na to da sa oštećenjem sluha govor biva direktno pogođen) koja su praktično nevidljiva za djetetovu okolinu.Takođe, kod nas je zadnjih par godina dostupan neuro biofitbek aparat i sve ga više logopeda koristi. On pomaže djeci sa lošijom koncentracijom i pažnjom, djeci iz autističnog spektra, Adhd sindroma, različitim anksioznostima. Forbrain aparat koji je prvenstveno namijejen djeci i osobama koje imaju problem sa govornom fluentnošću tj. mucanjem, Beringerov aparat… I mnoga druga aparatura koja se koristi u zavisnosti od govornog problema.

Pitanje: Da li je čvrsta uzročno-posledična veza između slabijeg razvoja govora i korišćenja pametnih telefona i internet sadržaja?

Odgovor: Postoji jaka veza koja je, da kažem,  destruktivna -korišćenjem pametnog telefona i malog djeteta od četiri, pet  godina. Posebno kod djeteta koje ima predispoziciju za logopedskom stimulacijom, to ga unazađuje u svakom pogledu razvoja govora, pažnje, socio- emocionalno i motorički dijete stagnira. Dođu roditelji i kažu –  on zna sve boje na engleskom i dosta riječi je naučio sa telefona, a vi  pitate dijete da pokaže svoju tjelesnu šemu u dva naloga (jednu ruku stavi na stomak, a drugu iza glave) dijete vas gleda i ne razumije šta ga pitate. Korišćenjem pametnih telefona djeca ne slušaju živu riječ, komunikaciju među roditeljima, bratom, sestrom, okolinom, nego vrlo vješto imitiraju digitalizovne glasove crtanih likova sa telefona i u pojedinim momentima, gubeći kontakt sa realnošću, žive to i po izlasku iz kuće.

Pitanje: Za vrijeme pandemije, školarci veći dio gradiva dobijaju putem TV-a i raznih platformi. Da li će ostaviti posledice na njihovu pažnju i govor?

Odgovor: Trenutno djeca u osnovnoj i srednjoj školi prate nastavu preko TV. Mislim da je prvacima najteže jer određeni broj njih je, da tako kažem, krenuo u školu i sa dislalijom koju smo spomenuli na početku razgovora, kao najčešći problem kod predškolaca. S obzirom na to da je Covid 19 poremetio dosta stvari, tako  je kod većine djece koja imaju taj govorno jezički problem usporio i spriječio da se on adekvatno tretira i otkloni dok su oni bili u vrtiću prošle godine i da tako spremni dočekaju prvi razred osnovne škole. Koliko mogu da primijetim, većina roditelja je opterećena da se sva nastava isprati, stigne. Stimulisati djecu da prate nastavu u kućnom okruženju je teže nego kada se nastava regularno odvijala, tako da roditelji moraju biti kreativniji, uz sve svoje obaveze da djetetu pomognu da ono školske aktivnosti sprovodi u nekoj atmosferi koja je relaksirajuća i uz objašnjenja da sve ovo što je naišlo će brzo proći i da će dijete opet biti sa svojim drugarima u školskim klupama, parku, igralištima.

Razgovarala Ksenija MILOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply