Dragan je bio ateista i veliki Crnogorac sve do početka devedesetih godina prošlog vijeka. Govorim o vremenu kada u Beogradu nisi mogao naće Srbina a da se nije pozivao na crnogorske korijene. Intezivno smo se družili sve do 1992-ge godine kada nam na bjelopoljskom korzu u različitom kulturuloškom društvu ne reče kako je godinama bio u zabludi i da je prekonoći postao veliki vjernik i Srbin i da se više neće družiti sa muslimanima.
I tako novokomponovani vjernik, potraži popa da mu osvješta kuću.
Pita ga pop: „Kolika ti je kuća Dragane?“
„Trinaest sa jedanaest metara, na tri sprata, pope“.
„Sto maraka da ti osvještam toliku kuću, Dragane.“
Mnogo je to para pope – može li šta jeftinije?
„Može, dvadeset, ali ti to neće valjati pišljive pare.“
***
Šta ćemo sad kad smo dočekali „slobodu“, jedne smo birali a druge dobili Dragane. Izbor (nimalo) lak, imamo dvije opcije.
Prva: Jeftina. Vlada sastavljena od osrednjih eksperata upitnog morala iz reda mandatarovih prijatelja.
Druga: Skupa. Vlada sastavljena od izuzetno moralnih ljudi i eksperata svjetske klase.
Šta ćemo sad, ako prođe jeftina, moj Dragane?
0 Comments