BiEPAG’s Experts React: EC 2020 Izvještaj o napretku Crne Gore

Objavljeno: 16.10.2020, 07:34h

Autorka: Jovana MAROVIĆ

Crna Gora je ovogodišnji izvještaj Evropske komisije (EK) prihvatila u boljem raspoloženju. Ne zbog toga što su se administracija (ili građani) nadali boljim ocjenama, kao rezultatima napornog rada u proteklih godinu i po, već zbog toga što država iščekuje novu vladu, prvu bez Đukanovićeve Demokratske partije socijalista (DPS) u posljednjih 30 godina.  Sve oči su uprte u ovu novu vladu, koja bi trebala napraviti barem neke važne korake koji bi ubrzali put zemlje ka članstvu u EU. Međutim, pred njima su mnogi izazovi, barem kada je riječ o onome što je rečeno u ovogodišnjem izvještaju EK.

Procjena Komisije o situaciji u zemlji je očekivana. Crna Gora je nastavila da postiže ograničeni napredak u većini poglavlja, održavajući tako prosječan ukupni rezultat, što je razočaravajuće za duže od osam godina od početka otvaranja pregovaračkih poglavlja. Ova godina je uticala na takav stav, da je kriza izazvana korona virusom omogućila da reforme budu stavljene „na čekanje“. Sami pregovori su zaglavili već neko vrijeme, uprkos novoj metodologiji Komisije koja je predstavljena u februaru, i bez obzira na to što je Crna Gora prihvatila, iako za zemlju nije bila obavezujuća. Ovo je svakako dobar znak, u smislu da Crna Gora šalje poruku da želi da pregovara pod strožijim uslovima, ali bez jasne slike na obje strane kada bi ovo moglo donijeti značajne rezultate.

Mnoge stvari koje su se pojavljivale u prethodnim izvještajima se ponavljaju i u ovogodišnjem, što s jedne strane ukazuje na manjak progresa, dok s druge strane postavlja pitanje da li su izvještaji Komisije dovoljan vodič za reforme zemljama kandidatima, i da li bi ovaj najvidljiviji mehanizam trebao biti još konkretniji. U ovogodišnjem izvještaju posebna pažnja posvećena je opštoj atmosferi i funkcionisanju sistema, kao i situaciji u zemlji kada je riječ o polarizaciji, politizaciji institucija, i uključenosti svih aktera u demokratski proces, naročito u parlamentu, i njihovoj ulozi u demokratizaciji. Problematično je što se pojedini skandali nalaze u izvještajima gotovo od početka pregovora. Detalji sjednice Glavnog odbora DPS-a, objavljeni još u februaru 2013, koji su otkrili stranačke mehanizme zloupotrebe javnih resursa u izborne svrhe (poznatije kao „Afera snimak“), našli su se u svakom godišnjem izvještaju Komisije za Crnu Goru. U svakom izvještaju EU traži „političko i pravosudno praćenje navodne zloupotrebe javnih resursa u partijske političke svrhe“, na koje vlada uporno zatvara oči. Isto važi i za mnoštvo ostalih skandala i zloupotreba kojima smo svjedočili. Tako je uglavnom u praksi izgledao svaki odgovor na preporuke Komisije, ukoliko je zahtijevao reakcije i rezove koji su u direktnom sukobu sa interesima partije. Ovo je ujedno i prva smjernica šta treba raditi u budućnosti za postizanje boljih rezultata.

Komisija je zadržala praksu definisanja prioriteta za ključne oblasti, kao na primjer u dijelu koji se odnosi na borbu protiv korupcije, ukazuje se na probleme u radu Agencije za sprječavanje korupcije, na način sprovođenja finansijskih istraga i obezbjeđivanja evidencije u  prevenciji i represiji. U praksi, ipak, institucije uporno reaguju na samo neke od identifikovanih problema, dok ne postoji veza između instrumenata Evropske komisije i većeg pritiska da se riješe i adekvatno odgovori na goruća pitanja. U tom smislu preporuke/prioriteti mogu biti još konkretniji i mjerljiviji. U principu, jasan zadatak i odgovor na njega takođe daju osnovu za jaču procjenu da li je ispunjen ili ne. Drugim riječima, ovo bi trebalo da bude važno pitanje u primjeni nove metodologije EU – povezivanje određenih prioriteta sa najavljenim podsticajima i sankcijama.

Ukratko, ovogodišnji izvještaj Evropske komisije potvrdio je da je Crna Gora zemlja sa ozbiljnim problemima u pravosuđu, izbornom sistemu, i funkcionisanju sistema uopšteno, uz korupciju na svim nivoima. Takođe, snažno je polarizovana kao društvo. Crna Gora takođe nastavlja da reaguje na ove probleme djelimično i površno, što zahtijeva snažniju i ozbiljniju reakciju svih društvenih aktera. Potreban je posvećeniji partner iz Brisela kako bi se stvari preokrenule i postigli bolji rezultati.

Prevela sa engleskog: Jovana Damjanović

Jovana Marović je izvršna direktorka mreže Politikon, istraživačkog centra sa sjedištem u Podgorici. Studirala je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu gdje je i doktorirala. Između 2004-2016, Jovana je radila kao savjetnica za Evropsku uniju u sektoru multilaterale Ministarstva inostranih poslova, savjetnica za međunarodnu saradnju i evropske integracije u Kabinetu predsjednika Opštine Budva, koordinatorka istraživanja u Institutu Alternativa (istraživački i naučno-istraživački institut) i specijalna savjetnica ministra rada i socijalnog staranja. Bavi se i edukacijom. Jovana je članica Radne grupe za poglavlje 23, Pravosuđe i osnovna prava, u okviru pregovora o pristupanju Crne Gore za članstvo u EU.

 

Napomena: Ovaj blog je preuzet u partnerstvu sa European fund for the Balkans – predstavništvo Network of European Foundations

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply