Vidovitost je vjerovanje u sposobnost nadosjetilnog opažanja i pronicanja u prošlost ili budućnost, a nauka još nije uspjela empirijski verifikovati takve sposobnosti, pa one i dalje ostaju u sferi praznovjerja.

Tokom istorije, kako piše u Vikipediji, u brojnim narodima postojala su svjedočanstva o osobama koje posjeduju sposobnost pronicanja u prostorno i vremenski udaljene događaja. Grčki istoričar Herodot, 6. vijek prije nove ere, opisao je poznatu priču o proročici Pitiji iz Apolonovog svetilišta u Delfima. Biograf Flavije Filostrat iz 1. Vijeka stare ere je zapisao navodno viđenje na daljinu, mistika Apolonija iz Tijane koji je boraveći u gradskom vrtu u Efezu na maloazijskoj obali, doživio viđenje ubistva rimskog cara Domicijana, koji je upravo u tom trenutku bio ubijen u Rimu.

Jedan od najpoznatijih proroka bio je Nostradamus (1503.-1566.) koji je svoja zapažanja o budućnosti zapisao u djelu Centurije. Zastupnici vjerovanja u vidovitost vjeruju da je tačno predvidio brojne događaje, pa i vlastitu smrt.

Godine 1756. švedski naučnik i mistik Emanuel Svedenborg (1688.-1772.) navodno je imao viziju katastrofalnog požara u Stokholmu.

U Crnoj Gori i Hercegovini su poznata proročanstva Mata Glušca, koji je navodno prrorekao smrt Smail agi Čengiću i kroz vrijeme vidio kako će kroz Hercegovinu ići gvozdena zmija (željeznica). Sada se može čuti i kako je prorekao pojavu Zdravka Krivokapića, nosioca izborne liste Za budućnost Crne Gore.

Istraživanje koje su sproveli naučnici sa Univerziteta u Jelu pruža nove uvide u razloge zbog kojih neki ljudi misle da imaju natprirodnu sposobnost predviđanja događaja, pronalazi neke fiziološke osnove koje stoje iza određenih deluzija. Istraživanje je pokazalo da su ljudi koji češće pobrkaju vremensko razdoblje svojih predviđanja sa opaženim ishodom skloniji prijaviti deluzorne misli i iskustva.

Čini se da se poredak opažanja i predviđanje događaja često pomiješaju ako se događaji dešavaju dovoljno brzo jedan nakon drugog. To je kao da mislite da znate da će pasti kiša, a potom osjetite prve kapi. Vaša misao mogla je podsvjesno biti pod uticajem tih kapi, ali svjesno ste ih iskusili tek kasnije.

I dok ovo ne može objasniti zašto neki ljudi osećaju da su predvideli događaj satima ili čak godinama unaprijed, svejedno upućuje na čvrstu neurološku osnovu koja nekim ljudima nudi vjeru u njihove vidovnjačke moći.

Iz perspektive vjere, sposobnost da se nešto prozre ili otkrije iz paralelnog svijeta ne sadrži u sebi ništa nemoguće. Pitanje je samo – ko nam to otkriva. “Mi se u Jevanđelju susrećemo sa neobičnom situacijom. Apostoli su još uvek sumnjali u Hrista kao Mesiju, dok su đavoli vikali: Ti si Hristos Sin Božji (Lk. 4,41). Po svoj prilici su onda nečisti duhovi tim putem – kroz sebi potčinjene ljude – objavljivali pravdu i istinu. Da li to znači da im je trebalo vjerovati? Ali sami Gospod zaprećivaše im da ne govore da znaju da je On Hristos. (Lk. 4,41). Umukni, i izađi iz njega (Mk. 1,25) – imao je On običaj da kaže nevidljivom lažnom proroku koji je proricao kroz đavoimanog čovjeka. Spasitelj nije htio da se istina objavljuje nečistim ustima, kako je rečeno u Svetom Pismu: nerijatna je pohvala iz usta grešnika, jer nije od Gospoda poslana ona (Sirah. 15,9). Jer bi nečisti duhovi, posluživši se poverenjem ljudi, zasigurno istini pridodali laž”, piše na internet sajtu Saborne crkve u Beogradu.