Sloboda, prstohvat hrabrosti i više volje

Objavljeno: 31.08.2020, 17:40h

    Intervju sa slikarkom Ivanom Stanić, osnivačicom kulturne baze ‘Kunst’

Zahvaljujući inicijativi slikarke Ivane Stanić, umjetnici i kulturni aktivisti iz različitih oblasti u Crnoj Gori imaju priliku da predstave svoje radove u okviru online baze “Kunst“, prve takve vrste kod nas.

“A nije lako biti umjetnik u društvu koje ne cijeni umjetnost. Tu si budala, boem, ludak…“ kaže Stanić.

Priča je počela na društvenoj mreži Fejsbuk prije godinu dana, a nedavno je napravljen i sajt  https://kulturnabaza.me gdje je trenutno predstavljeno oko 200 autora. Promocija umjetnika je na prvom mjestu, članarine nema, a jedini uslov da budete dio “Kunsta“ je dobro vaspitanje i rad.

  • Šta te je motivisalo da pokreneš priču o kulturnoj bazi Kunst?

Sve je krenulo iz čistog altruizma. Kao i obično, na početku su mi svi govorili, šta će ti to, i slično. Radi se o mojoj potrebi da tihi kulturni aktivizam postane glasan i jači od lijenosti. Naravno, baza ne bi postojala da nije samih autora. Ja jesam inicijator, ali je baza organizam za sebe. Autori se svakodnevno promovišu na društvenim mrežama, u moru treša i lošeg sadržaja. Tako tiho i sigurno djelujemo, uklanjamo elitizam, postajemo vidljivi i prisutni, a mnogo nas je. Stojimo tu đe smo, pa makar i na ovakav način braneći već dovoljno oduzeto dostojanstvo. Prosječan građanin živi svoj život ne znajući mnogo o umjetnosti, o autorima i njihovom radu, nasušnoj potrebi za stvaranjem, o količini vremena i truda koji posvećujemo svom poslu, pa čak i bez obzira na to da li zadovoljava etičke i estetske norme.

  • Kakva je budućnost te platforme?

Svakim danom nas je sve više. Nadam se da će baza postati realni presjek stanja na sceni: skup autora svih profila, glumaca, likovnjaka, istoričara umjetnosti, arhitekata, aktivista, kulturnih radnika, muzičara… Nadam se da ćemo naći način i sredstva za nastavak djelovanja i planiranu realizaciju projekata autora.

  • Kako vidiš trenutnu kulturnu politiku u Crnoj Gori?

Kao i u svakoj drugoj branši, umjetnost ima svoje lobije, koji se uglavnom temelje na familijarnim, prijateljskim i političkim osnovama. U kvalitet radova tih autora “iz kružoka“ neću zalaziti ovom prilikom. Pojedinci koji rade pri institucijama su, možda, imali sreće i pameti u jednom trenutku, ali se dostina nas nije snašla.

I afirmisani i neafirmisani umjetnici nemaju neophodnu podršku, a ni status. Realnost je takva da je decenijama unazad njegovanje odnosa prema umjetnosti u školama uglavnom minimalno zastupljeno, a svaka čast pojedinim profesorima koji su svojim zalaganjima upoznali mlade ljude sa ovim vidom izražavanja.

Priča sa „Kreativnom Crnom Gorom“ i kratkoročnom pomoći Ministarstva kulture uslijed pandemije Kovida 19, pokrenula je mnoge kolege. I “Kunst“ je dobio sredstva, koja su iskorištena za pokretanje sajta kulturnabaza.me. Iskreno se nadam da će biti više ovakvih mini finansijskih infuzija.

  • Šta nedostaje našoj umjetničkoj sceni?

Sloboda, prstohvat hrabrosti i manje apatije. Na nama je da se izborimo za sebe radeći, iako je vremena sve manje a novca nikoliko. Ne fale nam ni avangarda, ni društvena angažovanost, već hrabrost i podrška da se ispoljimo uz podršku profesionalaca iz sfere umjetničkog marketinga. Bilo bi sjajno naći neki ekonomsko-socijalni model, tako da umjetnici imaju više vremena da se bave svojim pozivom, a ne da preživljavaju na rubu egzistencije.

Diši, slika Ivane Stanić

  • Kako bi opisala sebe u najbitnijim crtama?

Moja prva uloga je uloga majke, prosječne žene u svim njenim životnim okolnostima, a zatim i kao autora, kulturnog aktiviste i borca za ljudska prava. Možda sam nekada isuviše pričljiva, pa ćutljiva, introvertna, pa ekstrovertna. Svakako spoj kontradiktornosti i pokušaj traženja balansa.

  • Šta je za tebe umjetnost? Kako se osjećaš dok stvaraš?

Likovna umjetnost je moja borba sa samom sobom, najlakši ali i najteži vid komunikacije, introspekcija, iskrenost, sam život. Dok stvaram nekad sam spokojna, nekad ne. Skoro kao i svaki drugi posao s razlikom što stvaralaštvo ima tu ličnu i iskrenu dimenziju, pa dođe kao ogledalo, a odraz ponekad nije lijep.

  • Kako je biti žena i slikarka u Crnoj Gori? Ima li podrške među umjetnicima?

Nije lako, posebno ako imate porodicu i dodatni posao. Podrška je neophodna od najvoljenijih. Nikad nisam dijelila stvaraoce na muškarce i žene, iako sam se susretala sa šovinističkim stavovima kolega. Kao i u svakom drugom poslu, lobiji postoje, svako gura svoje. Vjerujem da je većina zdravih individualaca koji se bave sobom, rade i ne upoređuju se.

Razgovarala: Irena ČEJOVIĆ

Pratite nas na Fejsbuku, Instagramu i Tviteru. Ako imate predlog teme za nas, javite se na [email protected]
Prije nego ostavite komentar, molimo vas da pročitate Pravila komentarisanja na Portalu PCNEN

Leave a Reply

Blogovi

Logujte se ili registrujte




Forgot?
Register